Razgovor za Draganom Bolješić, predsjednicom udruge Slobodna škola
Udruga Slobodna škola osnovana je 9. svibnja 2008. godine u Karlovcu. No, ideja o osnivanju je rođena puno ranije. Inicijatori cijele priče su Lana Cvitak, profesorica psihologije i Dragana Bolješić Knežević, profesorica engleskog jezika koja je i predsjednica udruge i s kojom sam porazgovarao o slobodnim školama i planovima udruge.
1. Kako je sve počelo, kako je nastala ideja o osnivanju udruge koja bi osnovala prvu slobodnu demokratsku školu u Hrvatskoj ?
- Lana i ja smo srodne duše koje su spoznale patnje učenika u sistemu u kojem i same rade. Jedna smo drugoj bile podrška i zaključile da bi sistem bilo vrlo teško mijenjati iznutra zbog predrasuda i frustracija među nastavnicima i učenicima. Počele smo maštati o jednoj drugačijoj školi. Bacile smo se na proučavanje alternativnog obrazovanja i malo po malo došle do slobodnih škola. Lana je pročitala članak o Summerhill školi u Globusu i iznenadila se dosta površnim i negativnim osvrtom na tu legendarnu ustanovu u kojoj se rodila dječja demokracija. Odmah sam, u jesen 2007. godine, kontaktirala Zoe Readhead ravnateljicu i vlasnicu škole Summerhill, kćerku legendarnog Alexandra Neilla, koja mi je, na moje zaprepaštenje, odgovorila i spojila me s Leonardom Turtonom, zaduženim za planiranje nastave u Summerhill školi, a koji me je pozvao na 1. Evropsku konferenciju demokratskog obrazovanja (EUDEC) u Leipzigu 2008. Kasnije se u radu oko osnivanju pridružila i Kosjenka Brajdić, mlada učiteljica iz Zagreba koja je pobornik slobodnih škola i koja je svojim prijašnjim iskustvom pomogla u osnivanju udruge i također pošla na konferenciju. Naravno, tu su i ostali članovi koji podržavaju ideju i pridonose svojim kreativnim radom, da ih sada sve ne nabrajam. Naš je zajednički rad urodio manifestacijom Dani demokratskog obrazovanja u okviru koje smo hrvatskoj javnosti po prvi put prezentirali ovu ideju i to od strane ljudi pozvanih da o njoj govore. Imam dojam da je manifestacija kao magnet privukla ljude koji su već i sami promišljali o alternativnom obrazovanju i o slobodnim školama i koji su se oduševili kad su saznali da postoji udruga koja je pokrenula inicijativu osnivanja takove škole u nas.
2. Kako nastaje ili kako se postaje slobodnom školom?
Najjednostavnije bi bilo kad bi već postojeća škola odlučila provesti demokratizaciju i pretvorbu u slobodnu školu, što se usput rečeno dogodilo, primjerice u Kanadi, u Engleskoj i koliko mi je poznato u Danskoj i Finskoj. Treba ipak biti realan i priznati da su za to male šanse u nas. No, nikad se ne zna. Možda, kad se prosvjetari bolje upoznaju s demokratskim obrazovanjem i uvide njegove prednosti… Na kraju krajeva, čuda jesu moguća.
Put kojim ćemo mi pak morati krenuti jest standardni. Dakle, prvo se mora riješiti zakonsko - administrativna procedura.
3.Koja je, u najkraćim crtama; tvoja vizija slobodne škole u Hrvatskoj?
Želiš sliku? Da sam nadarena mogla bi ju i naslikati. Ona postoji u mojoj glavi zajedno s učenicima, djelatnicima, zgradom i okućnicom. Najvažnije, po mom mišljenju je to da škola treba biti ustrojena prema načelima originalne A. S. Neillove dječje demokracije. U takvoj školi su djeca ravnopravna s ostalim osobljem te aktivno sudjeluju u svom odgojno obrazovnom procesu. Smatram da se trebamo držati oprobanih recepata koji funkcioniraju u zemljama diljem svijeta i temelje se na odgoju i obrazovanju oslobođenim od bilo kojeg oblika prisile. Doslovno. Istovremeno moramo voditi računa da škola bude uspješno uklopljena u naš mentalitet i tradiciju. Mnogi u nas misle da djeca ne trebaju slobodu i da će podivljati ako im se dozvoli da ne idu u školu. To su predrasude. Faktor dosade, urođene radoznalosti i potrebe za kontaktom s vršnjacima ipak dovode djecu u školu, ma kava ona bila. Djelatnicima ostaje da svojim posebnim talentima i zanimljivom nastavom privuku učenike i začaraju ih magijom učenja, istraživanja i spoznaje. Tko ne bi želio dolaziti u cool školu u kojoj te cijene, poštuju i vjeruju u tebe i pitaju te što i kako želiš učiti. Kad to sve smjestimo u ugodan prostor, oslobođen rigidnosti i bogat mjestima za neformalno druženje, radionicama, prostorima za grupno i samostalno učenje, igru i razonodu, vanjski prostor za aktivnosti, igralište, vrt i tko zna što još sve ne. Sky is the limit.
4. Kako ideja Slobodne škole koja bi se plaćala, korelira sa idejom besplatnog obrazovanja dostupnog svima? Ne bi li se time stvarale neke nove ( „slobodne“ i(li) „duhovne“) elite?
Sve su slobodne demokratske škole u svijetu privatne i plaća se školarina ili članarina, negdje veća, a negdje manja. To je nužno jer žele zadržati svoj identitet i izvoditi nastavu onako kako nalaže demokratsko obrazovanje. To znači da nastava nije obavezna i da nema ocjenjivanja i testiranja ukoliko to učenici ne žele. Države u suštini ne žele financirati takove škole. Bojim se da niti kod nas neće biti drugačije. Ipak, postoji i primjer Njemačke u kojoj država financira sve obrazovne ustanove, pa tako i one koje provode alternativno obrazovanje s 80%, što onda škole čini vrlo dostupnim svima. Ukoliko u nas ne ostvarimo pravo na sufinanciranje, postoji opasnost da će školarina biti previsoka za neke roditelje. Međutim, ovdje treba istaknuti da slobodne škole nisu alternativa za koju će se odlučiti baš svako dijete i svaki roditelj. Sloboda i demokracija su nekima još uvijek preveliki zalogaj. Svaka od ovih škola pomno bira učenike i intervjuira roditelje. Učenici se primaju na određeno, pa tek kad vide da im škola odgovara i uz uvjet da ih nova školska zajednica prihvaća, upisuju se u školu s namjerom da u njoj ostanu do završetka opće naobrazbe. Slobodne škole niti u jednoj državi u kojoj postoje nisu elitne ni u kom smislu. U rangu privatnih škola su jeftinije od ostalih, a kako se ne bave bilo kakvim elitizmom, izostaje i taj status. To su mjesta koja privlače djecu koja žele biti upravo to što jesu i koja imaju potrebu sama sebe izgrađivati u odnosu s odraslima koji im pružaju podršku i unutar zajednice u kojoj su svi jednaki i ravnopravni. Sloboda je osnovna čovjekova potreba koju ove škole zadovoljavaju. Ali kako sam ranije napomenula, sloboda nije za svakoga. Sloboda povlači za sobom i osobnu odgovornost. Nekima je lakše kad su im granice jasno definirane od strane drugih. Da li su oni koji žele biti slobodni unutar škole koja im to dozvoljava i pruža im podršku na putu spoznaje sebe i svojih mogućnosti elita, ne znam. Mislim da ipak nisu. Novčani problem se može riješiti putem stipendija dok udruga Slobodna škola zajedno s vijećem EUDEC - a ne osigura da se promjeni zakonska regulativa i omogući većinsko ili potpuno financiranje alternativnog obrazovanja u svim državama, pa tako i u Hrvatskoj. Duboko vjerujem da pravo na obrazovanje mora biti osigurano svima bez naknade. Isto tako vjerujem da svatko unutar jednog demokratskog društva mora biti u poziciji da bira model obrazovanja za svoje dijete ili za sebe. Nužno je stvoriti pluralizam u obrazovanju. Tko kaže da je postojeći model jedini ispravan i da samo on može biti financiran iz proračuna koji svi punimo?
5. Koje su glavne karakteristike koje bi trebale krasti učitelja ili učiteljicu u slobodnoj školi?
Ta ili taj treba prije svega voljeti svoje zvanje i učenike i uživati u vođenju djece kroz magični svijet znanja i vještina. Mora biti spremna ili spreman odbaciti stare dogme i autoritet baziran na moći položaja, titule, ocjene i kazne. Mora voljeti surađivati s kolegama i biti učenicima više od predavača. Mora biti osoba zadovoljna sobom i sigurna u to što jest i što može nesebično dati drugima. Mora prihvatiti činjenicu da o svemu valja odlučivati zajedno s djecom i kolegama. Mora znati da djeca odlučuju o tome da li im se obnavlja ugovor. Mora znati priznati sebi da možda demokratsko obrazovanje nije za njega ili nju. Konačno, mora biti sposobna ili sposoban za razvoj i rast zajedno s školskom zajednicom.
6. Na koji način (će)se duhovnost integrira(ti) u nastavu?
Vjerujem da pod duhovnošću misliš na univerzalnu duhovnost, onu koja je iznad bilo koje određene religije ili vjeroispovijesti. Slobodne škole imaju holistički pristup odgoju i obrazovanju i nastoje zadovoljiti u okviru onoga što je moguće, različite potrebe i želje učenika. U pravilu nemaju religijski odgoj u onom obliku koji se u nas u posljednje vrijeme provodi u školama. Sto ne znači da se ne uči o različitim religijama u okviru povijesti ljudske civilizacije ili kroz proučavanje literature, kroz umjetnost. Osobno smatram da duhovnost čini okosnicu ljudske egzistencije i da joj treba posvetiti dužnu pažnju s naglaskom na duhovnost 21. stoljeća koja je oslobođena vjerskih ograničenja i koja ide ka ujedinjenju svih žitelja planete s ciljem da nas se sve uzdigne na jedan viši nivo suživota u miru i međusobnom uvažavanju i čak se usudim reći, u ljubavi. U tom smislu bi škola gajila pozitivni odnos ka ljudima i duhovnosti u svim njezinim manifestacijama uz uvjet da moja duhovnost ne ugrožava tvoju i obrnuto. Univerzalna duhovnost je vrlo bliska demokraciji i slobodi. Duhovnost se može uklopiti u gotovo sve predmete, sadržaje ili aktivnosti. Najbanalniji primjer koji mi pada na pamet jest prakticiranje joge kao duhovne i fizičke vježbe koja istovremeno jača ljudsko tijelo i duh i pročišćava i obogaćuje svakoga tko se njome bavi i omogućuje mu da radi na osobnom duhovnom putu. Istovremeno određene vježbe rasterećuju um i pomažu pri učenju. Sasvim je za očekivati da joga bude jedna od aktivnosti kojom će se učenici slobodne škole moći baviti. Isto tako će moći izučavati religije svijeta i odabrati svoj duhovni put slobodnim odabirom, bez bilo kojeg oblika prisile ili indoktrinacije. Religija je po mom sudu nešto vrlo osobno i vezano uz obiteljsku i nacionalnu tradiciju. Duhovnost je opet nešto univerzalno, nešto što svaki čovjek ima u sebi i što aktivira u određenoj fazi života na ovaj ili onaj način i onako kako to njemu odgovara. Duhovnost ne mora nužno značiti religioznu pripadnost. O duhovnosti treba s djecom govoriti, ali im ne treba nuditi gotova rješenja i odgovore budući da su i pitanja i odgovori dostupni svakom tko ih traži i kad ih traži. Onima koji se nađu na tom putu, škola će pomoći u okviru svojih mogućnosti, kao i u vezi svega drugog što učenike interesira, inspirira i zaokuplja.
Razgovarao: Nenad Kobasić
Razgovor izvorno objavljen u časopisu Svjetlost
Slobodna škola u osnivanju u Hrvatskoj
Vizija
Kada su roditelji iz publike upitali futurista Marc Luyckx Ghisija na njegovom predavanju posvećenom obrazovanju u budućnosti, kamo bi on danas u Zagrebu upisao svoje dijete, on je odgovorio da bi potaknuo akciju osnivanja nove škole. Marc Luyckx Ghisi nije to rekao napamet ili onako čisto prigodno, već na temelju dugogodišnjeg iskustva u radu na visokim (i Zagrebačkim) školama i učilištima.
I upravo se to što je on rekao i dogodilo, hrvatski roditelji su krenuli u akciju osnivanja prve slobodne i demokratske osnovne i srednje škole u Hrvatskoj.
Izjava namjere
Slobodna demokratska škola pomaže i pušta da kod djece procvjetaju njihove najbolje vrline kako bi stekli nepokolebljivo samopoštovanje, samopouzdanje i hrabrost da sa svojom istinom prožive ispunjen i radostan život koji će osim njihovog osobnog i životnog zadovoljstva i zadovoljstva njihovih obitelji pridonijeti i poboljšanju društvenog organizma u kojem žive.
Škola potiče razmišljanje svojom glavom i osjećanje svojim srcem, zdravi avanturizam, duh zajedništva i dijeljenja kao i brigu o psihofizičkom zdravlju. Odlučivanje o tome hoće li, kako će i što će učiti u školi smatra se osnovnom demokratskom stečevinom baš kao i ravnopravnost svakog školnika u glasovanju.
Temeljne smjernice:
1. Tjedni sastanak na kojem se odlučuje o svemu sistemom svaka osoba jedan glas
2. Nema zadaća, nema ocjena i nama kazni osim onih koje donese kao mjere Vijeće učenika i učitelja
3. Transdisciplinarnost je osnova školskog kurikuluma pa iz toga slijede predmeti učeničkog interesa: Hrvatski – književnost - drama, Engleski, Matematika, Informatika, Znanosti, Biologija – anatomija - zdravlje, Umjetnost, Povijest – zemljopis, Kuhanje, Sport (Planinarenje, Yoga, Plivanje, Trčanje…) Rukotvorine, Drama, Vrt, Domaćinstvo, Glazba, Film, Fotografija…
4. Jednom tjedno gost predavač ili gosti predavači iz najraznorodnijh područja ljudskoga znanja i djelovanja potiču trandisciplinarnost.
5. Povijest religija i njihove vanjske manifestacije uče se u okviru povijesti ili povijesti umjetnosti
6. Jedan dan u tjednu je škola u prirodi, a odlazi se i na izlete, planinarenja, kampiranja, kino, kazalište, posjete ljudima, lokacijama i događajima koja su predmet interesa učenika…
7. Duhovnost se ne podučava kao zasebni predmet ona je plod sveukupne klime u školi i izvire iz pozitivnih primjera učenika i učitelja.
Zamišljeno je da škola bude u prirodi, dnevnog tipa ali i sa mogućnošću internatskog smještaja. Škola je u procesu osnivanja, a ovo je ukratko predočena vizija i dio smjernica. Svi zainteresirani su pozvani da aktivno pomognu i sudjeluju.
Kontakti: web stranica: www.slobodnaskola.hr
mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript i
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
telefon : 098 9776437 047 454 - 007
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
telefon:091 3490 – 703