Međutim, pozor! Bigy se, u iznimno jakom naletu sućuti - ubio. Taj suicid je bila dobra vijest, a evo i loše: Bigy ima brata blizanca koji još bolje sve vidi i čuje, ali ovaj laganje više niti ne smatra nečim što bi se moralo tajiti. Dapače, ovaj blizanac je sve ono što bi mogli sažeti u tri televizijsko - politička "S": slugan – slogan – slagan.
Ove, samo naizgled konfunzne i šizofene zaključke izveo sam prije par godina, kad sam saznao da stanari Big Brother kuće imaju zajamčen jedan sat diskrecije bez kamera dnevno. Taj jedan sat je između 6 i 7 sati ujutro, kada "dobrovoljni" zatočenici kuće nestaju s TV ekrana, dok vam se s internetskih stranica istovremeno kese slogani: "Dostupni od 0 – 24 sata", "Maximalan pogled u kuću velikog brata" ili "Live streaming 0 – 24". To je isti tip slogana koji je korišten po svim medijima za najavu izgradnje i prodaju stanova u Hoto Vilama kod Svete Nedelje. "Stanovi u srcu netaknute prirode" – grmjelo je sa Stojedinice 400 puta dnevno, iako bi mnogo prikladnije bilo, recimo: "Ne postoji netko tko ovu zemlju nije dirao" ili "Ne postoji dim iz auspuha koji ovuda nije prošetao".
U politici pak, koju mediji sluganski opslužuju, a koja danas u Hrvatskoj i nije ništa drugo doli loša, seoska produkcija Big Brothera, slogani su puno prostiji, imbecilniji, a laž iako očita baš kao i u Bigiyu, od nikoga nije prezrena. Dapače. To je zbog toga što je sveopća laž današnjice već toliko "tradicionalizirana" da se čini svima samorazumljivom i, avaj, svrsishodnom.
Takvim bogato opremljenim visokoprodukcijskim i visokostiliziranim lažima natopljeni su politika, svi mediji i svi segmenti svakodnevnog života pa je o(t)puštenoj osobi teško razlučiti istinu od laži. Zapravo, prosječni oprosjačeni i ukonzumerizirani čovjek ne može više preraditi svu silinu PR "zbigecanih" laži, poluinformacija i poluistina pa vrlo lako i sam postaje slugan.
Takav homo – konzumentis reklamonorijum, pomiren s laži kao nečim samorazumljivim i normalnim, bulji u jumbo plakate koji ga mame na sve vrste povoljnih "akcija", potom, gunđajući si nešto u bradu, ubaci "svoj" listić u kutiju za glasovanje, dok sunčana jutra provodi gledajući prijenos zasjedanja Sabora.
Taj jedan sat, da se vratimo na priču, kad ih nitko ne gleda, stanari kuće, sumnja se, koriste za dogovaranje oko nominacija. Taj sat slobode je, saznajem i to, demokratska tekovina uvedena nakon što su se žalile mnoge svjetske udruge za zaštitu ljudskih prava.
E, tu sam puko! Ne tražim logiku, ni mudrost, ni edukativnost u svemu ovome, ali, ako već nekoga navlačite – navucite ga na način koji ste mu obećali, bez da navlačite kondom demokratskih tekovina. Po čemu će to ljudska prava stanara Big Brother kuće biti zaštićenija ako će sat vremena biti van etera ili čak, kako nas uvjeravaju, van domašaja velikih očiju i ušiju režisera Velikog brata?! To bi bilo kao da se, kad je najzanimljivije, u Saboru proglasi jedan sat privatnosti. Hm, ne, to nije dobra usporedba, jer to se i radi(lo). Zaboravite...
Špekulira se i o tome da slobodni sat stanari koriste i za nesputane seksualne aktivnosti, što ako je istina podržavam, ali ujedno, kao profesionalno sumnjalo, odmah izražavam bojazan da se i to snima makar za nečiju kućnu masturbaciju.
Nažalost, rahmetli Bigy, sa svim ovakvim i sličnim pričama ide dalje, a povremeno vidljivi stanari grizući nokte iščekuju da im nevidljiva publika uvali palac gore ili dolje, ne shvaćajući da su u srcu nekrofilije. Nitko im, naime, nije rekako da je Big Brother odavno umro. A televiziju ne gledaju. Ona gleda njih.
Nenad Kobasić