Drumtidam

„Mi smo prošlost budućnosti… Tko vjeruje u crnu budućnost, na svoj strani ima vrlo jake argumente. Jer po njima se Zemlji crno piše. A to zato što smo trajno zapustili brigu o našem planetu. Za sobom, naime, ostavljamo otpatke i smeće, tvornice i automobili ispuštaju otrovne plinove, šume se krče bez milosti, a izumiru i čitave životinjske vrste. …Već danas postoje na Zemlji krajevi toliko zatrovani da je na njima izumro svaki život. Ako ništa ne poduzmemo, takvih će krajeva iz godine u godinu biti sve više.“

Eirik Newth

U svemu, pa tako i oslikavanju ljudskog djelovanja, kritički pristup nije, naravno, ugodan, posebno ne onima koji nose teret odgovornosti. Sve je manje vremena čekati na odgovore budućnosti – ona je, naime, već počela. Naša je vrsta obdarena predviđanjem i planiranjem (definicija Homo sapiensa), a onaj tko ne razmišlja o budućnosti – takvu će je imati.

Kakvu? O tome pišu mnogi autori, pisci, znanstvenici, vizionari, futurolozi, ljudi poput Eirika Newtha, oni koji vide dalje jer …“stoje na plećima svojih prethodnika“ (Newton).

Autor nas podsjeća da bismo mogli zaustaviti kataklizmu (zbog negativnog djelovanja štetnih plinova u zraku), ali to pretpostavlja dramatične promjene u našem ponašanju, od brzog usvajanja novih tehnologija i tzv. prijateljskih materijala, dakle biorazgradivih materijala, do sađenja šuma u „nezamislivo velikim površinama“.

No, to nije sve. Naša vrsta je dio prirodnog lanca života, u kojem je bezočnim istrebljenjem nepovratno izumrlo dvadeset posto ptičjih vrsta, naših „evolucijskih predaka“ (Darwin), ali i mnoge druge vrste. Kojeg li paradoksa – povećao se broj nekih ptica – ali onih koje koristimo za prehranu. S njima se nužno pojavljuju i smrtonosne epidemije. Uostalom, slično je i s drugim životinjama koje nam koriste za prehranu (kravlje ludilo i sl.).

Na račun tih vrsta naša se vrsta nekontrolirano razmnožava, pa tako ispada da je čovjek tumor prirode. Istina, dostignuća znanosti, a posebno medicine i higijene, omogućile su duži život jedinki – na račun vrste, ma kako to izgledalo nevjerojatno. Jedva smo otklonili jednu boleštinu, a već se javlja nova, sve žešća. Pobuna prirode?

Već sada možemo mijenjati ljudske organe, različitim pomagalima produžavati život – no otvara etičko pitanje dokle i po koju cijenu?

Više ljudi zahtjeva više kvalitetnog zraka, pitke vode, zemljišta, hrane, energije i sirovina. Glad za energijom pretpostavlja promjenu postojećeg nemilosrdnog sagorijevanja fosilnih goriva. Taj je problem moguće razriješiti. Veći je problem što se energija koristi neracionalno – za zagrijavanje zraka. Nova rješenja, poput dobivanja biogoriva stvaraju još jedan apsurd – zagrijavamo zrak i uništavamo zelene površine, koji bi inače mogle koristiti za pošumljavanje i dobivanje zdrave hrane. Sunčane energije imamo dovoljno, ali i njeno korištenje donosi opasnost od zagrijavanja zraka. Slično je i s drugim izvorima energije, iako neke od njih postaju upitne, poput nuklearnih centrala – ponajviše zbog radioaktivnog otpada. Kako se čini, potrebno je redifinirati postojeće tehnologije ali prije svega ukupno bezočno ljudsko ponašanje.

Nanotehnologija, hiroponika, aeroponika, aquaponika, biotehnologija i genetski inženjering (upitno kloniranje) imaju budućnost, ali samo pod uvjetom da se do kraja poštuju prirodne zakonitosti i najviša etička načela. Ta načela – uzmiču i rastaču se pred galopirajućom pohlepom u trci za profitom pod svaku cijenu, konformizmom i neracionalnim korištenjem dragocjenih ali neobnovljivih prirodnih bogatstava. Sve je više opravdanih povika i upozorenja da nove tehnologije nose u sebi sve očitije opasnost po život na Zemlji (nanoetika, bioetika, ekoetika, zooetika, geoetika…). Crvi opasno nagrizaju „jabuku“ Zemlja do magme … i dalje?

Postoji li izlaz iz začaranog kruga?

Autor nudi sjajne vizije: prijelaz na vegetarijanstvo, na osnovi kvalitetnih namirnica biljnog podrijetla, bogatih esencijalnih aminokiselina neanimalnog podrijetla, a pritom upozorava na štetnost mesne hrane. Takav stav još nije opće prihvaćen, iako opravdano ima sve više pristalica. Istina, autor ne spominje gljive, kao „šumsko meso“, no predviđa hranu na osnovi algi i mikroorganizama. Pri tome ne smijemo zaboraviti da su alge najveći proizvođač kisika na Zemlji, a one su opasno ugrožene kemikalijama i štetnim, djelovanjem ultraljubičastog zračenja, kao posljedice narušavanja zaštitnog ozonskog sloja ( J. Cousteau i drugi).

Na ovom mjestu ponovno ističemo – pojam zračenja, kao i različita „polja i sile“ ustupaju mjesta česticama, bez obzira kako bile teško mjerljive, na tragu drevnih pitagorejaca.

Naravno, nije čovjek (ratovi, opća dekadencija) jedina prijetnja nestanku civilizacije i opstanku života na Zemlji – svemir nije nimalo prijateljski raspoloživ: Sunce, samo po sebi, u trenutku bi nas uništilo kada ne bismo imali zaštitni omotač. Uz to, naša je magma, kao unutarnje Sunce, prirodna osnovica stvaranja elemenata, od jednostavnih poput sastojaka zraka, do vode, teških elemenata ili i radioaktivnih spojeva – uostalom kao i svuda u hladnom svemiru (transmutacija elemenata, astrofizika).

Pisac nudi krhke vizije o napuštanju Zemlje ili postizanju besmrtnosti. Taj dio knjige je prividno ohrabrujući, ali objektivno gledajući, nema osnove. Evidentna je iluzija (istina, slaba je utjeha da je utopija sve ono što se nismo usudili pokušati) da je život moguć bez gravitacije. To su na svojoj koži osjetili astronauti koji su proveli duže vrijeme u bestežinskom stanju o počeli gubiti kalcij (metal!). Nekako se čini iluzorna i pretpostavka da će nanotehnologija i genetski inženjering stvorili hermafrodite, otporne kiborge ili robote koji će samo sebe multiplicirati.

Još moramo puno toga naučiti (internet i digitalni svijet?), a još više – napustiti predrasude i pogubne navike. Sva je sreća da nitko nema monopol na ideje i istinu.

Do daljnjega, naša je vrsta svojevrsni talac na Zemlji – sviđalo se to nekima ili ne. Ili ljepše rečeno – ako je netko mogao zamisliti bolji raj – već bi ga napravio. Hoćemo li ga zadržati? Ovisi o nama samima.

„ U budućnosti je bezbroj putova. I svi ljudi sudjeluju u odlučivanju kojim da se krene. Pa i ti.“ E. N.