Arheološki nalazi starog Egipta pružaju obilje podataka o plesnoj kulturi. O tome govore zapisi grčkih putnika, učenjaka i filozofa.
O zemlji i narodu uz obale Nila, a posebno o njihovoj plesnoj umjetnosti, saznajemo iz ikonografskih prikaza plesa sa stijena, vaza, te glinenih figurica.
Bogatstvo sadržaja ikonografskih prikaza, osobito prikaza plesa, predstavljaju izvor misterija za znanstvenike s područja egiptologije, arheologije, povijesti umjetnosti, kao i za obične laike.
Tako slika sa stijene iz neolitskog doba prikazuje muškarca u društvu dviju žena. Žene su nacrtane u profilu s rukama podignutim u luku iznad glava, te najvjerojatnije izvode neku vrstu trbušnog plesa.
Znatno kasnije, u doba velikih orijentalnih civilizacija, taj je ples u izvedbi haremskih plesačica poprimio erotski značaj u današnjem smislu.
Niti stari grčki povjesničar Herodot nije ostao ravnodušan nad bogatstvom egipatske kulture, o čemu svjedoči i njegov citat: " Kao što je nebo nad Egiptom drukčije nego nad ostalim zemljama, i njegove rijeke posebnije od ostalih, tako se vladanje i običaji Egipćana razlikuju od vladanja i običaja drugih naroda " .
Cjelokupna egipatska umjetnost, a posebno plesna umjetnost, počiva na štovanju tradicije. Plesni pokreti i formacije tvorevina su ljudi iz naroda, koji su na gotovo svim društvenim događanjima poput vjenčanja, rođenja djeteta, bez obzira na dob i spol, plesali u korist slavlja, zabave i druženja. Arapski naziv za narodni ples Egipćana je Raqs Baladi.
Raqs Sharqi arapski je naziv za trbušni ples, a nastao je na području Bliskog Istoka.
Raqs Sharqi ili orijentalni trbušni ples aktivira muskulaturu gotovo cijeloga tijela. Stoga je od velike važnosti da je tijelo plesačice gipko i fleksibilno.
U pravilu, dok se pleše gornjim dijelom tijela, donji dio ( od bokova nadolje ) miruje i obrnuto. Iako naziv Trbušni ples asocira na fascinantne pokrete u području zdjelice i trbuha, pokreti rukama, grudnim košem, glavom, stražnjicom, također se izvode u ovom plesu, te zajedno s trbuhom tvore cjelinu plesnog izražaja.
Od iznimne je važnosti da plesačica posjeduje sluh za ritam, jer su kod trbušnog plesa pokreti tijela koje izvodi plesačica diktirani ritmom i tempom iz glazbala.
Plesačica koja izvodi trbušni ples, vođena je emocijama koje u njoj budi bogatstvo glazbe. Ona se stapa sa svojim osjećajima i izražava ih kroz pokrete, koji su pripadaju drevnoj plesnoj umjetnosti. Zato je trbušni ples u svojoj izvedbi improvizacijski solo ples, i upravo iz tog razloga omogućava kreativnost i ostvarenje osobnog stila plesačice.
Egipatski stil trbušnog plesa sadrži neke temeljne pokrete i forme, koje svaka trbušna plesačica uči. Pokreti se prvo uče izolirano, a kasnije se obogaćuju varijacijama tih pokreta.Neke plesačice plešu na mjestu, a neke se više kreću po prostoru. To ovisi o karakteru same plesačice.
Ako trbušna plesačica svojim kretnjama vizualizira glazbu, tj. ako vizualno čuje glazbu, tada doživljava sebe umjetnicom orijentalnog trbušnog plesa. Najvjerojatnije će takav feedback dobiti i od publike.
Svoj osobni stil plesa kroz Egipatski stil trbušnog plesa, pronašle su i svjetski poznate umjetnice poput, Samie Gamal, Tahiye Karioke, Naime Akef, Sohair Zaki, Fifi Abdou i Nagwe Fouad.Trbušni ples ima svoje korjene u magiji plodnosti. Pokreti u trbušnom plesu koncipirani su na način da istaknu osobnost, tj. unutarnju ljepotu, nježnost i senzualnost svake žene, te su u potpunosti prilagođeni muskulaturi ženskog tijela.Smatra se da trbušna plesačica vrhunac svog osobnog i umjetničkog ostvarenja dostiže u četrdesetim godinama svoga života. Razlog tome je najvjerojatnije, bogatstvo znanja i iskustva, te samospoznaja vlastite duše u ženskom tijelu.
Autor / Izvor: http://www.mmc-kopriva.com/index.php?cms&module=pregled&id_kategorije=
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript