(Malinke – Gvineja, Mali)
Jednom davno, davno, bilo je vrijeme kad ljudi još nisu poznavali bubanj. Bubanj je bio u posjedu čimpanza koje su ga svirale visoko na drveću. Ljudi su čuli zvuk bubnja ali nisu ga nikad vidjeli.
U to vrijeme, živio je veliki lovac So Dyeu. Čimpanze su često dolazile blizu njegovog logora. Jednoga dana, So Dyeu je vidio čimpanze kako jedu voće i zabavljaju se uz ritam bubnja. Pomislio je:
"Ova stvar u koju udaraju je prekrasna. Moram nekako doći do nje.".
Iskopao je jamu i postavio zamku. Sljedećeg dana čuo je strku i zbrku i kreštanje čimpanza. Otišao je do jame i vidio je da je čimpanza bubnjar upao u nju. So Dyeu je uzeo bubanj, vratio se u selo i dao ga poglavaru sela.
Poglavar je rekao:
"Već dugo slušamo zvuk ove stvari ali do sada je nismo vidjeli. Ti si nam je donio i učinio si dobro."
Za uzvrat, So Dyeu je od poglavara sela dobio njegovu kćer za suprugu.
Tako su čimpanze ostale bez bubnja i od tada ljudi sviraju bubanj, a čimpanze mogu udarati samo po svojim grudima.
Neki naši komentari:
- Ja sam čuo da je djembe nastao od drvenog mužara u kojeg je jedna žena tako jako udarala da ga je probušila... i baš u tom trenutku je naišao njen muž... s kozjom kožom pod rukom... sve ostalo je glazbena povijest.
- Sad mi je jasno – kad se majmuni udaraju po grudima to su basovi, a ono kreštanje "gugu gugu gaga gaga" su tonovi i slapovi.
- Čudna priča za Malinke. Prema njihovoj legendi, prvi sveti bubanj je sa neba na zemlju donio Surakata.
- Domišljata priča. Sad sam se sjetio da smo se kao klinci smijali tome kako u prašumi, između 2 i 5 popodne slonovi padaju sa drveća, a krokodili su spljošteni jer neoprezno šeću prašumom između 2 i 5 popodne.