Zagrebačko kazalište lutaka
premijera :16.05.2011. u 18.00 i 20.00 sati
Zagrebačko kazalište lutaka
premijera :16.05.2011. u 18.00 i 20.00 sati
Nedugo nakon obilježavanja Svjetskog dana plesa kad su riječi odaslane u javnost odjeknule glasno upozoravajući na loš tretman suvremene plesne scene, ples ipak ostaje poveznica između ljudi, neba I zemlje. Tako je I sa predstavom “ Molim , meni slađu” koja će svjetlo dana ugledati na dan premijere 16.5. u Zagrebačkom kazalištu lutaka I još jednom dokazati kako su plesači ti koji u svojim tijelima nose svijet.
MOLIM, MENI SLAĐU
autorica
Katarina Đurđević
koautorica
Adrijana Barbarić Pevek
izvedba
Adrijana Barbarić Pevek, Marta Krešić, Tea Maršanić, Petra Valentić,Una Štalcar-Furač
glazba
Hugues Le Bars, Moloko, Dora Pejačević, Metallica
gitare snimio
Ivor Plužarić
4 u 1
autorica
Adrijana Barbarić Pevek
izvedba
Marta Krešić, Tea Maršanić, Petra Valentić, Una Štalcar-Furač
koreografija
Adrijana Barbarić Pevek
glazba
Hugues Le Bars
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript web adresa: www.uppu-puls.hr
autor fotografija
Amer Kuhinja
dizajn svjetla
Robert Pavlić
studio i montaža zvuka
Robert Nappholz / Audio studio Debelji
dizajn knjižice
Predrag Mršić
odnosi s javnošću
Andrea Štalcar Furač, Urbani
projekt je ostvaren uz potporu: Gradskog ureda za kulturu,obrazovanje i šport grada Zagreba, Ministarstva kulture RH, Škole suvremenog plesa Ane Maletić i Ergo-net d.o.o.
Mala priča o velikoj predstavi:
Iz razgovora sa autoricama predstave:
Koreografija suvremenog plesa “4 u 1” nije imala prilike razviti se u predstavu kako ju je autorica zamislila iz razloga nedostatnih sredstava koja su joj dodijeljena, već je svojom integracijom doprinijela realizaciji predstave “Molim, meni slađu”.
Predstava suvremenog plesa “Molim, meni slađu” također zbog nedostatnih sredstava ne može biti izvedena sukladno prvobitnom projektu odnosno idejama i zamislima autorice prema prijavljenom projektu. Da bi se mogla uopće izvesti autorica je razvila predstavu u okvirima danog, a paradoks proizlazi iz prijavljene teme rada koja upravo govori o teškoj, beznadežnoj i besperspektivnoj financijskoj i profesionalnoj situaciji velike većine građana Hrvatske. I ova predstava je dokazala postojanje dugogodišnje alarmantne situacije na hrvatskoj plesnoj sceni.
Ovogodišnje drastično smanjenje financijskih sredstava za nezavisnu plesnu scenu i dugogodišnja (nažalost neuspješna) borba aktera suvremene plesne scene vezana je uz nemogućnost igranja repriznih izvedbi. Plesne predstave unatoč golemom trudu autora, koreografa i izvođača nakon premijerne izvedbe u najboljem slučaju imaju po dvije ili tri reprizne nakon čega “umiru” i gotovo nikad ne dožive nadgradnju i punoću izvedbe. Samim tim niti izvođači ne dođu u fazu da istinski uživaju u pokretu i da se poigraju sa materijalom, da reagiraju spontano i drugačije iz predstave u predstavu, da jednostavno žive pokret, predstavu. I publika biva zakinuta jer umjetnici ne uspijevaju komunicirati sa publikom u onom obliku u kojem to žele i mogu.
I zbog svega toga autorice si dopuštaju poigrati se sa materijalima iz nekadašnjih “umrlih” predstava i nerazvijenih koreografija te im udahnuti neki novi život. Isti pokreti, isti izvođači, ista glazba, isti kostimi… u nekim drugim odnosima i drugom kontekstu.
Nadamo se da će se sljedećih godina nešto promijeniti u izgledu hrvatske plesne scene, da plesači/ce neće morati raditi na više projekata istodobno, da će se dati prilika mladima koji sasvim sigurno imaju što za reći, da će se plesni umjetnici baviti isključivo plesnom umjetnošću a ne i produkcijom, da će…
Nadamo se, da se sljedećih godina vidimo u nekim beskompromisnim, slađim uvjetima!