2. dan Festivala- 25. svibnja 2011.
So Solo, Associação Cultural Companhia Clara Andermatt (PT)
25.5.2011. | 20:00h | MCUK (Božidara Magovca 17), Novi Zagreb
26.5.2011. | 18:00h | MCUK (Božidara Magovca 17), Novi Zagreb
Trailer:
Clara Andermatt, legendarna portugalska plesna umjetnica, prihvatila se svoje prve solo uloge u kojoj se istovremeno pojavljuje i kao autor i kao izvođač, a sve kao rezultat bogate karijere unutar koje je djelovala u raznovrsnom kontekstu: od velikih produkcija, alternativnih i konvencionalnih kazališnih prostora, pa sve do projekata za ulični teatar, suradnje sa repertoarnim skupinama, ali i rada s amaterima i specifičnim grupacijama.
Clarin rad otkriva tendenciju suradnje s umjetnicima iz drugih disciplina, a osobito su joj zanimljive situacije gdje može raditi na granici između različitih žanrova i stilova, s raznovrsnim temama te gdje može istraživati odnose između treniranih tijela plesača i tijela onih koji to nisu, u nastojanju da ih približi plesu, te da osjeti i uđe u srž različitosti svakog pojedinca.
U stvaranju predstave So Solo Clara Andermatt surađivala je s redateljem i glumcem iz New Yorka, Robertom Castleom, a potom i s glumicom/ redateljicom Alejandrom Orozco. Clara tako i ovim radom potvrđuje interes prema interdisciplinarnosti te miješanju žanrova.
Predstava So Solo govori o neizvjesnosti, nesigurnosti, promjenjivosti i ambivalentnosti života. So Solo otkriva vječnu fluktuaciju između raznih oblika življenja unutar nas samih, vječito traženje ravnoteže između jasnoće i konfuzije, zaprepaštenja i razumijevanja, razumnog i ludila.
Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti
After Trio A, Andrea Božić (HR/NL) | Koreografkinja: Yvonne Rainer
Naslov izvorne koreografije: Trio A (1966.) i No manifesto (1965.)
25.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar , Ilica 10
Koncept/koreografija: Andrea Božić
Video/koncept: Julia Willms
Glazba, zvukovna instalacija i live performance: Robert Pravda
Produkcija: ICK Amsterdam u koprodukciji s kazalištem Frascati, po narudžbi i u koprodukciji sa projektom: Cover#2
After Trio A temelji se na minimalističkoj koreografiji autorice Yvonne Rainer 'Trio A' (1996.) te na djelu 'No Manifesto' (1965.). 'Trio A' ples reducira na čiste esencijalne elemente te se smatra početkom postmodernog plesa. Rainer je izokrenula tada ustaljene konvencije u području plesa kao i tadašnju percepciju tijela izjavom „ples je teško vidljiv”. After Trio A narudžba je projekta Cover#2 koji se osvrće na dio plesne povijesti. Ova predstava nije ponovno prikazivanje izvornog djela naziva Trio A, već je to dijalog s tim djelom: djelo o transferu znanja i o sjećanju.
"Ne spektaklu. Ne virtuoznosti. Ne transformaciji, čaroliji i pretvaranju."
(iz No Manifesta, Yvonne Rainer, 1965.)
Školovana kao plesač i koreograf u Hrvatskoj i u Amsterdamu, Andrea Božić stvara predstave u kojima središnju ulogu imaju odnosi između realnosti i fikcije. Za projekt Cover, koji poziva koreografe da naprave vlastite verzije nekih drugih predstava, ona je odabrala dio predstave Trio A, renomirane američke koreografkinje Yvonne Rainer. Božić, inspirirana koreografkinjom Yvonne Rainer, osjeća sklonost prema radikalnom odnosu i potrazi za otvorenošću. Raineričin No Manifesto iz 1965. godine poslužio joj je kao inspiracija. S tim manifestom, Yvonne Rainer želi postići konačni prekid s virtuozitetom i spektakularnim plesom. „Ne spektaklu. Ne virtuoznosti. Ne stilu. Ne udvaranju gledateljima pomoću čari izvođača.” Upravo to je vidljivo i u predstavi Trio A.
After Trio A djelo je koje propituje otklanjanje granica između umjetnika i gledatelja, uspostavljanje otvorenog i iskrenog odnosa s gledateljem te stvaranje interaktivnog kazališta.
Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti
25. - 29.5.2011. | Video instalacija | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10
Kroz seriju kratkih plesnih portreta, video instalacija 'Les Commerçants' prikazuje profesionalnog cirkusanta, europsku prvakinju u boksu i porno zvijezdu – svaki od njih progovara o razvoju, isplativosti poziva kojim se bavi te razmatra vrijednost vlastitog tijela. Koja je prava cijena ljepote, vještine i talenta? Što o sebi misle izvođači? Kako na njihovu profesiju gleda društvo?
André Gingras svoju koreografsku karijeru u Nizozemskoj započinje 1999. godine. Nakon intenzivne kazališne i plesačke karijere, prepušta se sve jačem nagonu i želji da istražuje i izaziva svoju vlastitu izrazito fizičku i vizualno jaku ekspresivnost. Istraživanja koja su uslijedila nadovezuju se na borilačke vještine, trčanje, fizičke manifestacije raznih bolesti, a dodatnu inspiraciju nalazi u postmodernističkom kazalištu i plesu. Njegova je želja da ples suoči s vizualnom i digitalnom umjetnošću te da angažira publiku u dijalog vezan uz suvremene svjetonazore. 2009. godine Gingrasu je dodijeljenja nagrada Clore Fellowship s ciljem da potiče njegov daljnji rad i ulogu jednog od vodećih plesnih umjetnika danas. U ožujku 2010. godine postaje umjetnički direktor koreografskog centra - Dance Works Rotterdam.