Pravilan start

Krešimir Oreški

Djembe je mnogostruko primjenjiv bubanj na kojem možemo proizvesti velik broj različitih zvukova. U tom bogatstvu zvukova i leži njegova velika popularnost. Različiti zvukovi dobivaju se različitim položajima ruku i sviranjem na različitim mjestima na bubnju. Usavršavanje tih položaja ruku i udaraca najvažnija je stvar.  Jedna od najčešćih pogreÜaka kod početnika je preskakanje osnovnih vježbi i tehnike, te želja da se što prije počnu svirati ritmovi i postigne velika brzina sviranja. Međutim, ovakav pristup daje vrlo malo rezultata. Budući da su svi ritmovi sastavljeni od tih istih udaraca, neophodno je obratiti punu pažnju na tehniku, položaje ruku i sve preliminarne vježbe te ih usavršiti, a tek onda prijeći na ritmove i duže periode bubnjanja. Ako tome ne posvetiš dovoljno vremena i pažnje, te izgubiš fokus na ruke, udarci neće zvučati onako kako bi trebali. No ako od samog početka pravilno sviraš i redovito vježbaš, razvit ćeš dobru tehniku i uspjeti ćeš pravilno izvesti bilo koju vježbu i ritam.

Stoga svaki udarac odsviraj razgovjetno i čisto, pažljivo slušajući zvuk koji proizvodiš.

Da bi ritam tekao, moramo ga "osjećati." A da bi ga počeli osjećati, veoma je važna stvar (usudio bih se reći i najvažnija stvar) svaku vježbu glasno pjevati, odnosno, glasno izgovarati udarce, slogove ili dobe. Kod bubnjara postoji pravilo - ako možeš otpjevati, možeš i odsvirati.

Babatunde Olatunji, jedan od najvećih majstora djembe bubnja, kaže: "Kako bi razumio glazbu, trebaš naučiti koristiti svoja dva najvažnija instrumenta - svoje desno i lijevo uho. Čak ako i znaš gdje se trebaju odsvirati note i "pravilni" raspored ruku, nikada nećeš biti sposoban učiniti glazbu skladnom sve dok ne usavršiš osnovne vježbe i lekcije. Ako možeš slušati dionicu i zatim je ponoviti pjevajući ili izgovarajući slogove, na dobrom si putu da je možeš ponoviti i na bubnju."
Glasno izgovaranje doba, slogova ili pjevanje ritma neophodna je metoda za lakše sviranje te bolje razumijevanje, osjećanje i memoriranje ritma. Bez te navike većini ljudi je vrlo teško, a mnogima i nemoguće razumjeti ili svirati kompleksnije i nepravilne ritmove.

Još jedna važna stvar koju treba upamtiti odnosi se na brzinu sviranja. Ono što najprije želimo postići je točnost i razgovjetnost svakog pojedinog udarca. Na razvijanju brzine radi se kasnije, i ona dolazi vremenom. Zato nikada ne sviraj većom brzinom od one u kojoj svaki pojedini udarac i vježbu možeš izvesti ugodno, točno i precizno. Brzinu povećavaj postupno, tek kada svaku vježbu savladaš u sporijem tempu.

Smjernice

za izvođenje vježbi

a) Svaku vježbu radi pojedinačno, bez stajanja, minimalno 5 minuta. Počni sa sporijim, udobnim tempom, pa×ljivo slušajući zvuk koji proizvodiš na djembeu. Najvažnija stvar je napraviti jasnu razliku između basa, tona i slapa, ali ne u glasnoći nego u boji zvuka.

b) Tek kada svaku vježbu možeš dobro i točno izvesti u sporijem tempu, postupno povećaj brzinu.

c) Kada savladaš svaku pojedinačnu vježbu, međusobno ih kombiniraj. Uzmi vježbu br. 1 i dodaj joj vježbu br. 2, zatim 3, itd. Zatim uzmi vježbu br. 2 i dodaj joj vježbu br. 1, pa 2, 3, i tako redom. Također kombiniraj i samo pojedine taktove. Vježbanje na ovaj način usklađuje i jača ruke te gradi bazičnu koordinaciju.

d) U kontinuitetu izvedi sve vježbe jednu za drugom, svaku po jedno, dva ili četiri ponavljanja.

e) Svaku vježbu odsviraj najprije dva puta u sporom tempu, a odmah zatim dva puta u duplo bržem tempu, kontinuirano.

||: go do Pa Ta | go do Gun Ta :||

||: Pa do Pa do | go Ta go Ta :||

||: Gun do go Dun | Gun Ta Pa Dun :||

||: Pa do go Dun | Pa do go Ta :||

smjernice