Iscjeljujuća snaga bubnja

Robert Lawrence Friedman,
magistar umjetnosti, psiholog
s engleskog preveli:
Krešimir Oreški i Maja Lacković
Ovo su izvadci iz knjige "Iscjeljujuća snaga bubnja" (The Healing Power of the drum), Roberta Lawrence Friedmana koju je objavio White Cliffs Media, Inc., u listopadu 2000.

U svojoj knjizi "Iscjeljujuća snaga bubnja" psihoterapeut i bubnjarski terapeut R.L. Friedman ispleo je tapiseriju osobnog iskustva, fascinantnih anegdota i zadivljujućih istraživanja, pokazujući sposobnost ručnih bubnjeva (hand drums) u omogućavanju značajnih zdravstvenih dobrobiti za svakoga. Ova prodorna knjiga proučava upotrebu ručnih bubnjeva u liječenju rizičnih adolescenata, zaposlenika pod stresom, veterana Vijetnamskog rata, oboljelih od Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, Multiple skleroze, i drugih...

Ručni bubanj (hand drum) se tisućama godina koristi u svetkovinama, ritualima i ceremonijama. Međutim, stapanje znanosti s iscjeljujućim svojstvima ručnog bubnja je relativno nov razvojni pravac.

Psihološke i fiziološke promjene
Neke od psiholoških primjena u kojima se koristi ručni bubanj uključuju pomoć veteranima Vijetnamskog rata u otpuštanju emocionalne boli kod poremećaja post treumatskog stresa, otpuštanje potisnutog bijesa i negativnih emocija kod rizičnih adolescenata, unapređenje zdravlja kod korporacijskih rukovodilaca otpuštanjem svakodnevnog stresa, kao i mnoge druge primjene.

Na području medicine, ručni bubanj se koristi kao pomoć oboljelima od Alzheimerove bolesti za poboljšanje kratkotrajne memorije i povećanje međusobnog društvenog djelovanja, te kao pomoć autističnoj djeci za povećanje dužine pažnje. U nekim slučajevima, za stvaranje pozitivnih promjena kod osobe nije potreban ručni bubanj, nego ritmička naprava poput metronoma ili audio kazete s određenim ritmovima. Takva se oruđa koriste kao pomoć bolesnicima od Parkinsonove bolesti i žrtvama moždanog udara kako bi povratili kontrolu pokreta ili poboljšali hod.

Kao bubnjarski terapeut i psihoterapeut, osobno sam bio svjedok sposobnosti bubnja kod otpuštanja napetosti, energiziranja umornih osoba i iscjeljivanju emocionalno povrijeđenih. Također sam zapazio izvanrednu i dosljednu sposobnost ručnog bubnja za stvaranje stanja radosti, poticanje laganog transa, igre, osjećaja zajedništva i jedinstva, te oslobađanja ljutnje.

Gajim nadu da proučavanjem opsežnih radova koji su dostupni, možemo spoznati da su primjena ritma i njegova sposobnost da iscijeli tijelo, um i dušu, neograničeni. Pa ipak, potrebno je mnogo više istraživanja da se potvrdi ono što su mnogi već iskusili i spoznali - da ritam u odnosu na tijelo i um ima mnoge dobrobiti - ideja koju naše društvo tek počinje razumijevati.

U ovom stoljeću, u kojem se čini da se sve više udaljavamo od samih sebe i naših dubljih potreba, bubanj nam kroz svoju jednostavnost, nenapornost i prirodnost nudi vezu za povratak onome što smo poznavali prije nego nas je tehnologija odvojila od naše duše.

Stvarajući kanal za povratak našoj dubljoj prirodi, bubanj istovremeno omogućava onima koji ga koriste vezu sa drugima. Čini se da bubanj ima sposobnost ujediniti sve individue koje to izaberu iskusiti. Bez obzira na rasu, religiju, boju kože, vjerovanje, pozadinu ili ideologiju, kroz zov ovog drevnog instrumenta svi se međusobno ujedinjuju. Bubanj tako postaje sredstvo za prijevoz svih koji se njime koriste, preko svih granica, prema iskustvu cjelovitosti i zajedništva.

Alzheimerova bolest
Kako naš životni vijek postaje sve duži i duži, mentalni problemi poput Alzheimerove bolesti i ludila, postaju sve češći. Mnogim ljudima s tim bolestima na kraju je potrebna institucionalna njega. Klinike su potrebne da bi onima koji u njima borave osigurale aktivnosti za unapređenje kvalitete njihovih života. Otkrilo se da je sviranje bubnjeva idealna aktivnost za ljude sa smanjenim fizičkim i mentalnim sposobnostima.

Istraživači su otkrili da oboljeli od Alzheimerove bolesti, čak i u kasnijim fazama bolesti, mogu ponoviti jednostavne ritmove svirane na bubnju, jer je ritam tako stvaran našoj prirodi. Ovaj oblik interakcije postaje od velikog značaja kada su svi drugi oblici komunikacije smanjeni. Izgleda da bubnjanje fokusira oboljele od Alzheimerove bolesti za kratko vrijeme, i oni se čine trenutno koherentni. Ta međustanja, koliko god kratka bila, neprocjenjiva su za one koje volimo.

Bubnjanje i upravljanje sa stresom
Stres je u osnovi nepovezanost sa zemljom, zaboravljanje disanja...Stres smatra da je sve nevolja. Ništa nije toliko važno. - Natalie Goldberg      Kako bubanj može pomoći oslobađanju od stresa? To se događa na brojne načine. Kad ljudi bubnjaju, oni se općenito zabavljaju. Teško je biti u razigranom raspoloženju i istovremeno biti pod stresom. Također, kako je već prije opisano, bubanj ima sposobnost otpuštanja negativnih osjećaja - od kojih je stres zasigurno jedan. Kad čovjek udari bubanj, on je izravno stavljen u ovdje i sada. Dio našeg stresa stvoren je mislima o prošlom ili budućem strahu, zabrinutošću ili žaljenjem, no veoma je teško biti pod stresom i biti u sadašnjem trenutku.

Bubnjanje povećava naše Alfa moždane valove, one moždane valove koji su povezani s osjećajima blagostanja i sreće. U nedavnom interviewu, Dr. Barry Quinn, ovlašteni klinički psiholog, opisao je svoje rezultate rada s bubnjanjem radi povećanja Alfa moždanih valova kod svojih hiper-budnih pacijenata:

"U svom kliničkom radu tokom zadnjih 11 godina, otkrio sam da najmanje 20% stanovništva nema Alfa moždanih valova. Alfa valovi nastaju kada se mozak lagano opušta u valnom obrascu od 8-12 herca u sekundi. Većina ljudi bi trebala stvoriti ovaj obrazac moždanih valova kad zatvore oči i opuste um. Kod idealnih 30 minuta Transcendentalne Meditacije, mozak se zadržava otprilike 20 minuta u Alfa stanju, a 10 minuta u dubljem Theta mentalnom stanju (4-8 herca u sekundi).

"Postoje dobrobiti povezane s Alfa valovima, kao što su mogućnost opustiti um i zadržati ga praznim kada se ne fokusira na određeni zadatak. Alfa valovi povezani su s osjećajem blagostanja i sreće. Otkriveno je da su pojedinci koji imaju vrlo visoku amplitudu Alfa moždanih valova, sposobni doživjeti više "lucidnih snova." Ljudi s manje Alfa valova od normalne količine, ili bez Alfa valova, imaju više mentalnog stresa od drugih ljudi.

"Postoji također i kategorija ljudi koji uopće nemaju Alfa valove, a imaju i nisku amplitudu moždane aktivnosti u svim dijelovima. Primjećujem to kod otprilike 30-40 % pacijenata koje tretiram. Neurološki, te ljude zovemo hiper-budnima. Definicija hiper-budnosti je netko tko ne može isključiti svoju mentalnu aktivnost ni na koji vremenski trenutak. Takvi ljudi uvijek moraju misliti ili se na nešto fokusirati. Oni su skloni nemogućnosti da otpuste emocionalni sadržaj i zapravo su njime nemilosrdno opsjednuti. Mnogi ljudi s takvim moždanim obrascem postaju alkoholičari i iznimno ovisni, tako da je prestati piti za njih veoma teško. Vrlo im je teško opustiti se i "olabaviti." Stoga imaju i mnoge poremećaje sna. Sve što bi im povećalo količinu Alfa valova, za njih bi bilo veoma korisno.

"Kod bolesnika koji imaju bolove, količina Alfa moždanih valova također je pokazatelj kako se dobro pacijent nosi sa svojim bolom. Ako ne podnosi dobro bol, ili ako je prefokusiran na bol, izgubit će Alfa valove. S druge strane, ako pacijent s bolovima ima ugodan dan, Alfa valovi će se očuvati.

"Sve do nedavno, nikada nisam pronašao ništa što bi povećalo Alfa valove kod ljudi kojima je najpotrebnije da ih imaju više, a ja specifično govorim o hiper-budnim ljudima. Pokušao sam s biofeedbackom, ali on ima tendenciju da samo pojača Theta valove opuštanja, i nije uopće utjecao na Alfa valove. Imao sam čak neke hiper-budne pacijente koji su bili praktikanti Transcendentalne Meditacije, grupe koja karakteristično ima višu amplitudu Alfa valova od opće populacije, ali su ti hiper-budni meditanti imali niske ili nikakve Alfa valove.

"Bilo mi je predloženo da napravim neka istraživanja sa bubnjanjem i Alfa valovima. Prvo što mi je palo na pamet bili su moji hiper-budni pacijenti. Zaista ne očekujući ništa, krenuo sam i uzeo 4 ili 5 ljudi i napravio eksperiment u kojem sam kod njih dobio osnovne Alfa valove koji su, naravno, bili tipično niski (ispod 10 mikro-volti) i pridobio ih da bubnjaju pola sata. Dao sam im osnovne upute da bubnjaju vrstu laganog, sporog ritma poput otkucaja srca. Nisu svi slijedili upute. Dvoje njih je izvodilo emocionalno izražajno bubnjanje, a jedan ili dvojica su izgleda osjećali preveliku bol ili imali bolove od držanja bubnja zbog mišićnog raumatizma, ali otkrio sam da je 50 % onih koje sam testirao, postiglo normalni obrazac Alfa valova nakon 30 minuta bubnjanja, što znači da su se njihovi Alfa valovi udvostručili. S prosječnih 10 mikro-volti narasli su na 20 mikrovolti u samo jednoj bubnjarskoj seansi.

"Jedan od učesnika bio je moj prijatelj. S njim sam bio uradio 15 biofeedback tretmana i uspio ga dovesti u Theta valove, ali nisam nikada uspio postići nijedan Alfa val kod njega. Bubnjanje je bila prva i jedina stvar koja mu je omogućila da stvori Alfa valove. Bio sam prilično impresioniran. Također sam bio impresioniran i činjenicom da su se Alfa valovi pojavili kod tih hiper-budnih, visoko stresiranih ljudi nakon samo 20-30 minuta. Nije se to desilo nakon pet seansi, desilo se odmah nakon prve bubnjarske seanse."