Božić i 2020. godina

Božićna bajka u Zagrebu od prošle godine pomalo proročki ima oblik kaveza.
Meni se tad svidjela jednostavnost i ljepota umjetničke instalacije na Strossmayerovom šetalištu, pa sam je i fotkala.
Ove godine većina ljudi ima dojam kako je baš u tom kavezu.

Božić dolazi, tu su ukrasi, lampice i ozračje Božića, samo fali veselja i onog jednostavnog, prijateljskog i obiteljskog druženja.
Sve ovo čime nas je iznenadila 2020. godina je novo, ali normalno nije ni po čemu!
Kao da smo upali u neki film znanstvene fantastike i baš se skroz ne snalazimo u njemu...
Sve je dobro dok film traje sat i pol, dva, pa i tri, ali ovaj, ni po čemu normalan film traje mjesecima i ne znamo kad će mu biti kraj.
I primjećujem kako su ljudi tužni, zbunjeni, nesretni, zabrinuti za budućnost... Pa i u ovome, po svemu što bi trebalo biti normalno najveselijem dobu godine.
Nitko od nas nema čarobni štapić pa da sve probleme može riješiti jednim pokretom ruke.
Pitanje koje se postavlja je: "Što možemo i što nam preostaje?"
Jedino na čemu stvarno možemo raditi je naš unutarnji svijet i mir.
Onima koji su do sada uglavnom bili usmjereni na vanjsko, a ne na unutarnje, okretanje prema sebi vjerojatno će teško pasti.
No, za učenje i korak prema sebi uvijek je pravo vrijeme!
Ljutnja na situaciju nam sigurno neće puno pomoći - prvi korak je prihvaćanje da je puno toga izvan naše moći i kontrole.
Jedina promjena koju možemo postići i imati je u našem malom Univerzumu.
Bit će prilika pisati o 2020. iz mog ugla u nekoj drugoj prilici.
Sada vas želim ohrabriti da budete zdravi i najpozitivniji što možete, blagosloviti one koji su u bolnici i zazvati utjehu na one koji su nekoga izgubili.
Sve dok smo tu, živi i zdravi, ima i nade!

--
Željka Tokić, duhovna učiteljica i spisateljica
Hrvatska transpersonalna asocijacija
Telefon: 091/ 598 21 25
www.angels-city.com