Ples kao metoda pročišćenja

Stari kineski tekst o ljudskom zdravlju navodi: “Pokretanje vode nikad ne stagnira; aktivna ravnoteža nikad ne zarđa.” To znači, ako svakodnevno blago vježbate da održite vašu krv, limfu i druge vitalne tjelesne tekućine slobodnima, i održite vaše zglobove i druge pokretne dijelove aktivnima, tada vaša tjelesna tekućina neće stagnirati i postati toksična, a vaši zglobovi “neće zahrđati” s kostoboljom i ukočenošću.

Redovna ritmička tjelesna vježba dosta je važna za pokretanje limfe, jer, različito od krvi koju pumpa srce, limfni protok ovisi isključivo o gravitaciji i tjelesnim pokretima. Kako limfa mora raditi teže nego obično za očistiti krv i tkivo tijekom programa detoksikacije, važno joj je pomoći u dobroj protočnosti uz svakodnevne vježbe.

Vrsta vježbe potrebne tijekom detoksikacije je potpuno različita od napornih sportskih aktivnosti kao što su tenis, nogomet, lagano trčanje i podizanje tereta. Zapadnjački sportovi na otvorenom i drugi oblici “čvrstog” stila vježbi proizvode mliječne kiseline u tkivima i ugljični dioksid u krvotoku kao sporedni metabolički proizvod mišićnog napora, i ovo pridonosi acidozi, što je uvijek kontraproduktivno detoksikaciji. Jedna od glavnih zadaća svakog programa detoksikacije je uklanjanje kiselina i alkaliziranje sustava. Naporni stilovi vježbanja drže autonomni živčani sustav zaključanim u “bori se ili bježi” simpatičkoj grani, koja isključuje samočišćenje i reakcije na liječenje i izaziva mišićnu napetost u člancima i tetivama, koja se miješa sa stanjem kompletnog fizičkog opuštanja potrebnog za nastavak detoksikacije.

Umjesto “grubih” vježbi, trebali biste vježbati na tradicionalni azijski “mekani” način, jogu, tai chi i chi-kung, svakodnevno tijekom cijelog trajanja svakog detoksikacijskog programa. “Mekani” stil vježbanja ima potpuno različita djelovanja na ljudsko tijelo od “tvrdog” načina. Mekani, spori,
blagi pokreti ovih vježbi nježno pumpaju limfu kroz sustav, dok istovremeno pomažu osloboditi cirkulaciju krvi, bez izazivanja ikakve mišićne napetosti i bez zasićenja tkiva mliječnim kiselinama ili prezasićenja krvi ugljičnim dioksidom.
Ovi nježni tjelesni pokreti pomažu razrijediti i ukloniti kristalne naslage kiselina u zglobovima i držati cijelu konstrukciju kostura slobodnom i gipkom.

“Mekanim” stilom trebalo bi uvijek vježbati u spoju sa sporim, dubokim, ritmičnim disanjem koje uključuje dijafragmu. Kombinacija sporog rastezanja i vježbi s dubokim dijafragmalnim disanjem gura krv i limfu kroz tijelo kao jaka pumpa, olakšavajući brže odvođenje toksina iz tkiva i brzo izručenje otpada do organa lučenja. Duboko disanje pojačava opskrbu kisikom za krv i tkivo, što pomaže neutralizirati acidozu i održava zdravi lužnati okoliš u ljudskom tijelu. Kada dišete pravilno, ošit siđe duboko u trbušnu šupljinu. dajući okrepljujuću masažu unutarnjim organima i žlijezdama. Dijafragmalno disanje nježno stišće unutarnje organe kao spužva kada upija, istiskujući ustajalu krv. nakon čega popusti pritisak izdisanjem i vuče svježu krv opskrbljenu kisikom u organe. Ovaj duboki ošitni pritisak na unutarnje organe i žlijezde ubrzava proces detoksikacije i prolazi do najdubljeg, najgušćeg tkiva u tijelu.

I što je najznačajnije, duboko disanje, pogotovo kada se radi u sastavu sporih ritmičkih tjelesnih pokreta, odmah proizvodi stanje fizičkog i psihičkog opuštanja, potrebno za prelaženje autonomnog živčanog sustava u obnavljajući modus parasimpatičke grane. Detoksikacija i liječenje se može nastaviti SAMO kada živčani sustav radi u parasimpatičkom krugu, i jedna od osnovnih funkcija svih tradicionalnih azijskih vježbi “mekanog” stila jest aktivirati tjelesni mehanizam unutarnjeg samopročišćavanja i liječenja tako da prebacite živčani sustav u blagi parasimpatički modus.
Upravo tome je ova vrsta vježbi i namijenjena i zato igra tako važnu ulogu u tradicionalnom azijskom sustavu zdravstva i liječenja.

Tekst na koji sam se “naslonio” u ovom članku (iz knjige D. Reid-a, Tao metoda detoksikacije) želio sam iskoristiti kao podlogu da ukažem na važnost pokreta i da dodam osobno iskustvo korištenja PLESA kao jedne od metoda koja nije spomenuta u samom tom tekstu, ali je, ako se koristi ispravno i uz poštivanje navoda u ovom članku (način pokreta, odnosa prema tijelu, disanje...) jednako vrijedna i kvalitetna za naš boljitak.

Ovdje je potrebno samo postaviti napomenu o plesu, jer svi plesovi su lijepi i vrijedni, ipak, pristup, namjera, čak i način izvedbe, DreamDance, i druge srodne vrste nazovimo ih “Freestyle” PLESOVA čine korakom više prema terapijskom i iscjeljujućem od puke zabave i tradicije, koja je za neke prilike isto, naravno, dobra. Ovakvi plesovi koriste “manjak” standardnih plesnih formi koje se uče, da bi tu “prazninu” prepustili fokusu na više koncentracije na dah, slobodu pokreta uz kvalitetno zagrijavanje, i fokusiraju se duboko unutra u sebe, od kuda učimo adekvatno pratiti i poštovati sebe i svoje tijelo.

Napomene i razlike iz gornjeg teksta o istočnjačkim i zapadnjačkim sportovima vrijede i za plesove, više ili manje je isto. fokusiranje na vanjsku snagu i izvedbu, izgled u odnosu na unutarnju snagu i centar (kod istoka). Naravno, usporedbe ne treba shvatiti drastično i jednostrano, nijedna stvar nije samo crna ili samo bijela. Osobno sam plesao razne plesove, i volim (vrlo) razne vrste glazbe. Svaki je ples korak ka veličanstvenom. Finalno je stvar u nama, a ne u oruđu-oružju, naravno.
Stoga, ipak, ako imamo alat koji može popraviti sve, šteta je da ga koristimo samo za zabavu, jer i iscjeljivanje sebe može biti naporno nekim načinima – ali i zabavno, uz ples, sami biramo put 😉