Oaza mira podno vinodolskih brdina
Redatelj Gordan Godec i supruga slikarica Anne Kathrin užurbani su Köln zamijenili uspavanim Tribljem gdje su otvorili sasvim neobičan hotel
Redatelj Gordan Godec i supruga slikarica Anne Kathrin užurbani su Köln zamijenili uspavanim Tribljem gdje su otvorili sasvim neobičan hotel
Na ruševinama pet kuća u zaseoku Hlapci u Triblju, malom i prilično neturističkom selu u crikveničkom zaleđu, Gordan Godec, 45-godišnji Nijemac hrvatskih korijena sagradio je etnohotel Balatura. Godec se s roditeljima u Njemačku odselio iz Zagreba kao dvogodišnje dijete, a prije desetak godina doselio se s obitelji u rodno selo svoga djeda koji mu je ostavio derutni kompleks star 300, a možda i 400 godina.
- U Njemačkoj sam bio redatelj dokumentarnih filmova, putovao sam po cijelom svijetu, od Kine i Sibira, preko cijele Europe do SAD-a, i nagledao sam se svega. U meni je zavladala misao da je u principu svugdje isto. Ljubav, novac, zdravlje, smisao života i preokupacije su uvijek isti, i u privatnim avionima milijardera i u grotlima južnoafričkih rudnika. Sa suprugom Njemicom živio sam u Kölnu.
Imali smo troje djece i život u gradu postao nam je neprihvatljiv. Supruga je predlagala odlazak na njemačko selo, ali ja to nisam želio. Predložio sam joj da dođemo u Tribalj. Prvo smo sebi uredili kuću, a zatim, malo-pomalo, i hotel. Sada svijet dolazi k meni - objasnio je Godec koji je u međuvremenu broj djece povećao na pet, i to sve samih sinova u dobi od četiri do 19 godina.
Hotel ima 700 kvadrata stambenog prostora, odnosno deset dvokrevetnih soba, i 1700 četvornih metara okućnice. Smješten je u idiličnom seoskom okružju pod brdinama vinodolske doline, a u prvom je susjedstvu ni manje, ni više nego kokošinjac.
- Pijetao, čini mi se, budi samo mene, i to prvo u 6, pa u 6.30, 7... Gosti su, valjda, navikli na gradsku buku pa to niti ne primjećuju. Osim toga, egzotično im je - rekao je Godec koji je nakon dvogodišnjih radova na uređenju Balaturu (to je otvoreni balkon iznad volti kakav dominira na središnjem objektu) napokon otvorio prošlo ljeto.
Bez žbuke
Tribalj je strateški vrlo dobro smješten - automobilom se do Crikvenice stiže za manje od deset minuta, a preko vinodolskih brda samo 20 minuta vožnje udaljen je Gorski kotar. To se sviđa gostima koji stižu uglavnom iz europskih zemalja, i to ponajviše iz Španjolske, Njemačke, Austrije, Francuske i Belgije.
Imali smo troje djece i život u gradu postao nam je neprihvatljiv. Supruga je predlagala odlazak na njemačko selo, ali ja to nisam želio. Predložio sam joj da dođemo u Tribalj. Prvo smo sebi uredili kuću, a zatim, malo-pomalo, i hotel. Sada svijet dolazi k meni - objasnio je Godec koji je u međuvremenu broj djece povećao na pet, i to sve samih sinova u dobi od četiri do 19 godina.
Hotel ima 700 kvadrata stambenog prostora, odnosno deset dvokrevetnih soba, i 1700 četvornih metara okućnice. Smješten je u idiličnom seoskom okružju pod brdinama vinodolske doline, a u prvom je susjedstvu ni manje, ni više nego kokošinjac.
- Pijetao, čini mi se, budi samo mene, i to prvo u 6, pa u 6.30, 7... Gosti su, valjda, navikli na gradsku buku pa to niti ne primjećuju. Osim toga, egzotično im je - rekao je Godec koji je nakon dvogodišnjih radova na uređenju Balaturu (to je otvoreni balkon iznad volti kakav dominira na središnjem objektu) napokon otvorio prošlo ljeto.
Bez žbuke
Tribalj je strateški vrlo dobro smješten - automobilom se do Crikvenice stiže za manje od deset minuta, a preko vinodolskih brda samo 20 minuta vožnje udaljen je Gorski kotar. To se sviđa gostima koji stižu uglavnom iz europskih zemalja, i to ponajviše iz Španjolske, Njemačke, Austrije, Francuske i Belgije.
Danas, kada hotel uredno radi, dvije godine mukotrpne gradnje i uređivanja čine se kao daleka prošlost. Godec je odlučio hotel urediti na radikalno starinski način, sve u kamenu, bez žbuke i bez, kako kaže, kvadratnog milimetra siporeksa ili neke druge umjetne novotarije. Betona, doduše, ima, ali tek toliko da poveže kamenje jer on je “nužno zlo” koje ipak znatno pridonosi statici objekata. Kao u stara vremena, korišten je takozvani prljavi pijesak, pomiješan sa zemljom. Na podovima su postavljene istarske tavlice, a na svim otvorima su velike stare kamene erte.
Fiolica i Lavanda
Namještaj je star ili je naručena izrada po starim uzorcima - to, naravno, nije nikakav bidermajer ili gospodski namještaj, nego jednostavan seljački. Replike starih željeznih kreveta naručio je od jednog riječkog bravara.
- Autor je arhitekt Ante Matić iz Zagreba, a sve je građeno pod nadzorom konzervatora - naglasio je Godec koji je za hotel podigao kredit od 700.000 eura. Sobe imaju tematske nazive po mediteranskom bilju: Limun, Fiolica, Maslina, Ružmarin, Majčina dušica, Lavanda, Lovor, Cibor, Kuš (kadulja) i Pelin. Veličine su 40 do 50 kvadrata, a cijene se kreću od 90 do 130 eura. Najveće, najskuplje i najtraženije su Fiolica i Lavanda.
U sobama je pod od hrastova drva koje nije lakirano, nego premazano uljem i voskom tako da, kako kaže Godec, “kada hodaš bos, osjetiš da hodaš po drvu, a ne po laku”. Sve sobe imaju podno grijanje. I stropovi su od hrastova drva koje je starije od 200 godina. U Fijolici se nalazi predivan kamin star oko 150 godina, koji je obnovljen prema fotografijama konzervatora. Lavandin je od masivnog kamena.
Zarada nije primarni cilj
Godec je, kako sam priznaje, totalni “frik” za detalje, pa su prekidači za svjetlo crni bakelitni, kakvih se sjećamo iz starih bakinih kuća ili stanova.
- To je kao droga: jednom kada kreneš, nema kraja. Viđao sam takve objekte u Njemačkoj, ali uvijek bi nešto nedostajalo. Recimo, sve je napravljeno starinski, kako treba, ali šalteri su plastični. To sam želio izbjeći - rekao je Godec koji se šali da je zbog skupljanja starina na glasu kao “seosko smetište”.
Balatura je puna malih “nesavršenosti” koje joj daju poseban etnoštih. Zidovi su neravni, prozori imaju samo jedno staklo i zbog toga “dihtaju”, okovi na vratima nisu obojeni i kromirani, nego “okupani” u vrućem ulju pa se cijede i lagano hrđaju, kvake nisu fiksirane, nego pomalo pleštu, vrata, koja su rađena po mjeri jer niti jedna nisu ista kao druga, ponekad i zaškripe...
- Željeli smo da sve bude što više autentično - napomenuo je Godec.
Hotel je otvoren prošlo ljeto, usred sezone, i to bez ikakve reklame. U prvoj je godini ostvario oko 600 noćenja, a ove ih je godine, unatoč krizi, već dvostruko više.
- Zarada nikad nije bila naš primarni cilj. Otvoreni smo cijele godine i izvan sezone. Uvijek sam nastojao uživati u onome što radim, pa tako i sada. Sve se odlično poklopilo i zadovoljan sam. Jednom me nazvao gospodin iz Zagreba i raspitivao se što nudimo od dodatnih sadržaja. Počeo sam govoriti ‘pa, u okolici je lijepa priroda, šetnice’, a onda sam zastao i odgovorio ‘nudimo mir’. Čovjek mi je odgovorio ‘pa da, mir, to i je ono što sam tražio’ - zaključio je Gordan Godec.
Preuzeto s jutarnji.hr
Piše: Luka Benčić
Foto:
Fiolica i Lavanda
Namještaj je star ili je naručena izrada po starim uzorcima - to, naravno, nije nikakav bidermajer ili gospodski namještaj, nego jednostavan seljački. Replike starih željeznih kreveta naručio je od jednog riječkog bravara.
- Autor je arhitekt Ante Matić iz Zagreba, a sve je građeno pod nadzorom konzervatora - naglasio je Godec koji je za hotel podigao kredit od 700.000 eura. Sobe imaju tematske nazive po mediteranskom bilju: Limun, Fiolica, Maslina, Ružmarin, Majčina dušica, Lavanda, Lovor, Cibor, Kuš (kadulja) i Pelin. Veličine su 40 do 50 kvadrata, a cijene se kreću od 90 do 130 eura. Najveće, najskuplje i najtraženije su Fiolica i Lavanda.
U sobama je pod od hrastova drva koje nije lakirano, nego premazano uljem i voskom tako da, kako kaže Godec, “kada hodaš bos, osjetiš da hodaš po drvu, a ne po laku”. Sve sobe imaju podno grijanje. I stropovi su od hrastova drva koje je starije od 200 godina. U Fijolici se nalazi predivan kamin star oko 150 godina, koji je obnovljen prema fotografijama konzervatora. Lavandin je od masivnog kamena.
Zarada nije primarni cilj
Godec je, kako sam priznaje, totalni “frik” za detalje, pa su prekidači za svjetlo crni bakelitni, kakvih se sjećamo iz starih bakinih kuća ili stanova.
- To je kao droga: jednom kada kreneš, nema kraja. Viđao sam takve objekte u Njemačkoj, ali uvijek bi nešto nedostajalo. Recimo, sve je napravljeno starinski, kako treba, ali šalteri su plastični. To sam želio izbjeći - rekao je Godec koji se šali da je zbog skupljanja starina na glasu kao “seosko smetište”.
Balatura je puna malih “nesavršenosti” koje joj daju poseban etnoštih. Zidovi su neravni, prozori imaju samo jedno staklo i zbog toga “dihtaju”, okovi na vratima nisu obojeni i kromirani, nego “okupani” u vrućem ulju pa se cijede i lagano hrđaju, kvake nisu fiksirane, nego pomalo pleštu, vrata, koja su rađena po mjeri jer niti jedna nisu ista kao druga, ponekad i zaškripe...
- Željeli smo da sve bude što više autentično - napomenuo je Godec.
Hotel je otvoren prošlo ljeto, usred sezone, i to bez ikakve reklame. U prvoj je godini ostvario oko 600 noćenja, a ove ih je godine, unatoč krizi, već dvostruko više.
- Zarada nikad nije bila naš primarni cilj. Otvoreni smo cijele godine i izvan sezone. Uvijek sam nastojao uživati u onome što radim, pa tako i sada. Sve se odlično poklopilo i zadovoljan sam. Jednom me nazvao gospodin iz Zagreba i raspitivao se što nudimo od dodatnih sadržaja. Počeo sam govoriti ‘pa, u okolici je lijepa priroda, šetnice’, a onda sam zastao i odgovorio ‘nudimo mir’. Čovjek mi je odgovorio ‘pa da, mir, to i je ono što sam tražio’ - zaključio je Gordan Godec.
Televizori skriveni iza slika
Pri opremanju Balature bilo je, naravno, i puno ustupaka modernom vremenu, a jedan od njih su i televizori u sobama, koje hotel jednostavno mora imati. No, kako bi bili što manje nametljivi, Godec je kupio tanke LCD televizore koje je skrio ispod umjetničkih slika svoje supruge Anne Kathrin pa gost, ako ne želi, ne mora niti gledati u “prozor u svijet”. Hotel još nije kategoriziran, to će obaviti na jesen, a Godec se pomalo grozi što će zbog toga morati staviti klima-uređaje u sobe. Bit će to mobilni uređaji, ali ipak...
- Dosta sam diskutirao s gostima o klima-uređajima i svi su se složili kako nije prirodno da vani bude 40, a u sobi 20 stupnjeva Celzijevih. No, pravila su pravila i moramo ih poštovati - priznao je Godec koji će klima-uređaje pokušati što bezbolnije uklopiti u ambijent.
Nadalje, hotel je, zahvaljujući aktivnostima Gordanove supruge Anne Kathrin koja je i sama spisateljica, postao svojevrsno kulturno središte Triblja.
U hodniku se nalazi biblioteka s klasicima domaće i svjetske književnosti, ali i knjigama nešto manje razvikanih autora, koja je na raspolaganju gostima.
U konobi u prizemlju hotela, koja je u dalekoj prošlosti bila štala, Godeci organiziraju književne večeri na kojima je gostovalo više hrvatskih pisaca. Na svakoj je večeri bilo 60 do 80 ljudi iz Rijeke, ali i Triblja i okolnih naselja.
Preuzeto s jutarnji.hr
Piše: Luka Benčić
Tea Cimaš/CROPIX
