Simboli Božića
Duhovno traganje za simbolima Božića jest potraga u duhu za osvješćivanjem onoga na što nas oni upozoravaju, koja nam područja svijesti otvaraju u nepreglednom svijetu osobne svijesti, podsvijesti i duha (nadsvijesti). U šali bi se moglo reći da se to traganje može usporediti s Ivicom i Maricom iz priče u kojoj, da bi se znali vratiti kući, Ivica i Marica put označavaju mrvicama kruha, koje ubrzo gladne ptice pojedu. Tako se potkraj svake godine iznova vraćamo simbolima Božića, stvaramo ih i bivamo okruženi njima. No, oni su prazni, samo ljušture oblika ako u njih osobno, svak za sebe, ne unesemo svijest, sadržaj i energiju božanske ljubavi.
Traganje je osobno, a rezutati namijenjeni svakome pojedinačno. Otkrića nisu konačna, a poput ljetine, treba ih zasaditi, uzgajati i ubrati svake godine.
Rezultate - plodove tih osobnih duhovnih traganja poželjno je razmjenjivati, ne kao konačne istine, nego kao nadahnuće jednih drugima. Razmjenjujući iskustva, možemo si međusobno pomoći da iste simbole vidimo drugačije, iz drugoga gledišta, doživimo ih na novi način i tako ih, svake godine iznova, obogatimo, oplemenimo, zavibriramo višim kvalitetama božanske ljubavi. To je i svrha opisa, dijeljenja, naših dosadašnjih traganja o simbolima Božića.
Zvijezda vodilja
Ona je Božje svjetlo, Božji znak, Božja objava ljudima, pokazuje put, mjesto rođenja Sina Božjega. Jedni tragatelji za povijesnim činjenicama vezanima za Bibliju misle da bi Zvijezda vodilja mogla biti zvijezda repatica, odosno Halleyjev komet. Drugi misle da je to novorođena zvijezda, supernova, koja je zasvijetlila na nebu nekoliko godina, više manje, oko Isusova rođenja. Na mogobrojnim slikama vezanima uz Božić, kao i pri izradi nakita za božićno drvce, mogu se naći te dvije varijante.
Meni je bliži prikaz Zvijezde vodilje kao supernove. Ona predstavlja rođenje jednoga potpuno novog mnoštva svjetova. U brojnim prikazima, jednim od svojih zraka svjetla, Zvijez da vodilja, kao prstom ruke, pokazuje gdje se na Zemlji rađa Isus. To se ne događa na nebu. No, oni koji znaju čitati nebeske zvijezde i predskazivati, to zvijezdino ukazivanje svjetlosnim krakom, upiranje prstom, izražava smisao, a ne uobičajeno ponašanje supernove.
Također podsjeća na, kako je Dan često naziva, krijesnicu duše, koja nas kao naša osobna zvijezda vodi osobnim unutrašnjim svjetovima duha.
Tri kralja
Osim što su bili kraljevi, oni su bili i astrolozi ili su imali svoje astrologe. Bili su mudri, i mogli su, za razliku od drugih, prepoznati znak na nebu kao pretkazivanje rođenja Isusa - novog doba. Ne samo prepoznati, nego i poslušati ga, te krenuti na put s darovima: mirisi, zlato i tamjan.
Poklon Tri kralja simbolički govori i o nužnosti da oni koji vode društvo, u ono doba kraljevi, danas političari, prepoznaju, poštuju te cijene duhovnost i načela življenja koja ona sa sviješću donosi.
Evanđelje po Mateju ne navodi imena mudraca, ni njihov broj. Prema broju darova zaključeno je da su bila trojica. Poslije su u tradiciji nazvani Melkior, Baltazar i Gašpar. Baltazar je grčka inačica babilonskog imena, koje znači Neka Bel zaštiti njegov život. Melkior znači Kralj je moje svjetlo u aramejskom jeziku. Gašpar je latinizirana inačica perzijskog imena Gondofar.
Mudraci se ponekad nazivaju kraljevi zbog proročanstva proroka Izaije: K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja (Iz 60,3). Također se u 72. Psalmu naviješta: Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti (Ps 72,11).
Božićno drvce
Bez obzira na to je li božićno drvce jela ili bor, ono je uvijek zimzeleno i izražava vječnu prirodu duhovne dimenzije.
Crtajući stiliziranu jelu na brojnim predavanjima o anđelima Božića, Dan crta tako da jela podsjeća na tri trijade Stabla života. Mnogo godina poslije tu je usporedbu našao i u duhovnoj literaturi.
Kad se tako pogleda na simboliku božićnog drvca, spoznaje se cijela duhovna priča rođenja Isusa - zvijezda koja nas vodi do važnoga duhovnog događaja, Stablo života po kojemu Bog silazi s neba, po stazama Stabla života, svi anđeli čuvari koji tome prisustvuju, koji stoluju u sefirotima Stabla života, kuglama svjetla i svijesti. Anđeli koji su pojedine vibracije samoga Boga, prenose s neba na zemlju njegovu beskonačnu raznolikost i bogatsvo, tako i pomažu pri utjelovljenju Boga u čovjeka. Taj silazak donosi duhovno svjetlo i svjesnost, simbolički prikazane kao svjećice. A sam silazak svjetla simboliziraju girlande i niske oraha ili sličnih plodova obojenih zlatnom ili srebrnom bojom. Licitarska ili drugačije prikazana srca govore o božanskoj ljubavi. Naziv Stablo života zapravo je skraćeni naziv od: Stablo života - stablo spoznaje života i smrti.
Plodovi na Stablu života, spoznaja, znanje o tome kada, kako i zašto će se netko roditi ili umrijeti nije namijenjeno ljudima nego Bogu. Ako su ljudi pokušali jesti plodove sa Stabla života bili su, jesu i bit će - istjerani iz Raja.
Umjesto da pružamo ruke nastojeći se domoći zabranjenog voća, božićno nam drvce govori da se sva enegija koja silazi s nebesa ostvaruje i prizemljava u božićnim jaslicama. Na Stablu života nalazi se deset sefirota. Na devet sefirota žive anđeli čuvari, a na desetomu, korijenu Stabla života, na početku njegova debla žive ljudi, okupljeni oko obitelji u svojim domovima. Vrijednost doma nije u vrijednosti i veličini nekretnine, nego u ljubavi i ispunjenjenom obiteljskom životu. Prisutne su i životnije koje nam pomažu i koje nas hrane. Tu su i biljke, simbolički predstavljene pšenicom, koju uzgajamo i koja daje kruh naš svagdašnji.
Pastiri predstavljaju ljude izvan obitelji, prijatelje i poznanike, koji također prepoznaju vrijednost obitelji ispunjene ljubavlju.
Pšenica
Ona u božićnom običaju simbolizira novi život, obnavljanje života, ponovno rođenje, rast novoga zelenoga iz zrna, novi godišnji životni ciklus.
Pastiri
Kravica i magarac u štalici, ovce i pastiri predstavljaju stočare, koji su u drevno doba živjeli nomadskim načinom života. Pšenica, kao glavna ratarska kultura i krušarica predstavlja ratare i sjedilački način života. Sukob sočara, nomada i ratara, koji žive životom vezanim za jedno mjesto, spominje se još od Kaina i Abela. U suvremenom svijetu taj je sukob poprimo druge oblike.
Danas se iskazuje kao sukob onih koji se zalažu za održivi razvoj u skadu s prirodnim ritmovima i onih koji intenzivno iskorištavaju prirodu ne brinući za druge, ni za generacije koje tek dolaze. Daniel Quinn, autor poznate knjige Ishmael, naziva ih uzimatelji i ostavitelji.
No, ispod božićnog drvca svi ti simboli i sva značenja koja nose, u božićnom duhu žive u skladu i teže pomirbi.
Darovi ispod bora
Oko i pokraj božićnoga drvca članovi obitelji, jedni za druge, stavljaju darove. Kako je taj običaj darivanja u božićno vrijeme generator potrošnje, promidžbene su kampanje uvelike utjecale i na božićni duh.
Lao Tze, drevni kineski mudrac, rekao je: Praznina čini posudu korisnom. No, na duhovnoj razini, darove bismo mogli nazvati praznim posudama u koje ulijevamo ljubav. Veličina dara, njegova tržišna vrijednost, da li je in ili out, još je i sad praznina.
Ono što božićnom daru (a rekao bih i svakome drugome) daje puninu jest koliko ljubavi smo njime uspjeli iskazati osobi koju darivamo. Koliko smo je uspjeli razveseliti. Koliko smo uspjeli darom pokazati da tu osobu poznajemo, obraćamo joj pažnju, koliko je razumijemo.
Obiteljski božićni ručak
Kad se u duhu dijeli s drugima - toga što se dijeli ima sve više i više, a ne sve manje i manje kao onda kada se to događa na materijalnoj razini. Kada dijelite ljubav, sreću, radost s drugima, svi ih imaju sve više i više.
Što si više zahvalan na onome što imaš, to ti ono više znači.
Ručkovi ili večere, kao središe obiteljskog okupljanja, trebali bi biti materijalni izraz duhovnih principa. No, često nije tako, zbog razloga koje smo više puta izložili u ovoj knjizi.
Božićni obiteljski ručak trebao bi biti vrhunac svih okupljanja tijekom godine. Posebno zato što bi u to vrijeme trebali biti duhovno osvješteniji. U tome nam pomaže Sveta obitelj kao uzor, božanska prisutnost preko anđela, Isus kao nadahnuće.
Ako nas neimaština, disfunkcinalna obitelj ili neki drugi životni poblemi u tome ometaju, snaga vjere pomaže nam da ih nadiđemo. Tome u prilog govore brojni primjeri, kao i božansko obraćanje kroz čuda - koja sve promijene.
Kao što je velečasni Walter Goodfellow (Rowan Atkinson) u filmu Psst… nikome ni riječi (Keeping Mum, 2006.), na godišnjoj konvenciji svećenika u uvodnom izlaganju o temi Misteriozni putovi Božji zaključio: Na kraju se sve svodi na to: kako se nosimo s problemima s kojima se suočavamo. Katkad treba poduzeti nešto, odlučiti, uključiti druge, pronaći rješenje, uvidjeti kamo ići. No, postoje situacije u životu u kojima je rješenje mnogo manje opipljivo. I sve što je potrebno samo je malo Božje milosti. I svi naši problemi kao da izblijede... jer Bog je misteriozan, skriven, nama uglavnom neshvatljiv, a na nama je da se nosimo s time.
Božićne pjesme
Anđeli pjevaju na Nebu, kada ljudi u svojoj svijesti prizovu njihovu energiju - prirodno je da zapjevaju. Pjesma donosi i pojačava veselje, zajedništvo i radost, izražava ono što se govorom ne može izreći kada ste tako preplavljen osjećajima.
Pjevanje božićnih pjesama priziva i spušta glazbu sfera na Zemlju. Ta glazba može prizvati i anđele da nam se u tim trenucima pridruže.
Autor: Dan Šercar, duhovni učitelj
Angels centar HTA
www.angels-city.com
www.hta.hr
Knjiga: Anđeli Božića i božićni običaji
Dan Šercar & Željka Tokić
