Rijeke osjećaja plove ljudskim životima, oblikujući naše odnose i vezujući nas za predjele, predmete, ili za druge ljude. Mi ostajemo pod njihovim dojmom ne sluteći da postoji nešto puno veličanstvenije, nešto univerzalno i izvorno, kao ocean u koji se sve rijeke ulijevaju. Bezuvjetna ljubav je taj ocean, ona je Božja emocija koja rađa sve - iz nje smo došli, u nju ćemo se i vratiti. Međutim, kakvu svijest treba imati onaj koji živi kroz Bezuvjetnu ljubav i dijeli je nesebično svima oko sebe?

Takav čovjek koristi svijest samoga “oceana”, on je jedno sa sviješću “Oca” koji nas je stvorio i stoga takav čovjek hoda među drugima kao učitelj, kao zrcalo u kojemu svi mogu vidjeti svoj savršeni odraz.
Provesti par minuta u nazočnosti takvoga učitelja znači dotaknuti svoju promjenu, a provesti tri dana pokraj njega, razgovarajući i meditirajući s njime, to je već iskustvo koje mijenja sami život.

Da bi se opisao Mohanji, potrebna je knjiga bez kraja i bez zadnjeg omota, jer on protječe kroz beskonačnost, svjestan svakoga njezina djelića. Ipak, ono što se o njemu može reći, jest da je on veliki učitelj koji isijava Bezuvjetnu ljubav, da je otac prekrasne djevojčice Mile i suprug krasne žene po imenu Biljana (s nadimkom Devi http://www.devimohan.com/). koja je porijeklom Srpkinja, rođena u Hrvatskoj. Sudbina je htjela da se Indija i Srbija spoje u najsuptilnijoj igri Duha i tako oživjeti zamah prosvjetljenja, koji se polagano ali sigurno širi čitavim svijetom. Pokraj humanitarnoga rada kroz organizaciju “Blagoslivljajmo svijet” (Bless The World) i vođenja meditacija širom svijeta, Mohanji je bio i uspješan poslovni čovjek, koji zarađuje za život. On kaže da svi trebaju raditi i biti neovisni i samostalni, jer kako možemo pomoći drugima ako prvo nismo pomogli sami sebi. Koristiti duhovnost i meditaciju kao bijeg od stvarnosti – pogrešan je put, uči nas Mohanji i tako ističe važnost svjesnosti na svim životnim razinama.

Njegove vođene meditacije možete besplatno preuzeti na sajtu mohanji.org. Nesebično davanje je temeljni postulat kojemu Mohanji uči svoje sljedbenike, jer samo kroz nesebično davanje i Bezuvjetnu ljubav, mi čistimo svoje biće od nagomilanih tereta karme.

Put kojim je P. K. Mohan išao do svojega prosvjetljenja i sadašnjega imena Mohanji (koje mu je nadjenuo jedan svetac) bio je obilježen obiteljskim nerazumijevanjem u mladosti, poslovnim uspjesima, ali i veoma tragičnim događajima. Kada je kao uspješni poslovni čovjek, 1992. godine, stupio u brak s tadašnjom suputnicom Saritom, nije ni slutio što mu sudbina sprema. Nakon tri godine braka dobio je kćerku Ammu, da bi je, nakon samo pet godina od njezina rođenja, izgubio u tragičnoj prometnoj nesreći. Nakon toga, sve je u Mohanovu životu krenulo nizbrdo. Ubrzo se rastavio od žene, sve stvari su mu bile pokradene, investicije propale, a na koncu je izgubio i posao.

Sva ta agonija i patnja su se također odrazile i na njegovo zdravlje, u vidu kamenja u bubregu, te problema s kožom u obliku akutne suhoće kože i neizdržljive svrabeži – život mu je postao pravi pakao. Kao slomljen i ogoljen čovjek, koji je imao sve, a zatim sve izgubio, Mohan je ušao u samoću i introspekciju. I, tada, čuda su se počela događati. Njegova je svijest doživjela preobrazbu, a u njegov su život ušli veliki duhovni učitelji i pomogli mu da i sam to postane. Počeo je primati poruke i upute s viših razina svijesti, bilo izravno ili telepatski, te spoznavati blaženstvo pukoga bivstva uslijed dubokoga zaranjanja u sebe, u spoznaju Ja Jesam.

O životnim usponima i padovima, Mohanji kaže:
„Kakva privilegija – ovaj život, ovo postojanje! Prebrodio sam mnoge oluje i hodao putem od trnja, podsmjeha, prezira. No, ipak, privilegija ovakvog puta je bila ta što mi je on omogućio shvatiti ZAŠTO se sve dogodilo baš tako kako se dogodilo. Sada uživam plodove te jasnoće, te spoznaje…

Ništa se ne događa slučajno. Sve ima dublji razlog, dublje značenje. Sve neizvjesnosti, gubitci, trnje i prezir s kojim sam se suočio, sve sam razumio kao unutarnje čišćenje i kao suštinsku pripremu za nešto puno veće, nešto puno značajnije, uzvišenije, božanskije.

Svaki put kada bih nešto izgubio, taj bi isti gubitak ojačao moje duhovno postojanje, polirajući oštre bridove mojega ega. I sve to bez imalo mržnje, bez žalbi. Moj se vidokrug proširio, odbacujući svaki teret koji sam do tada svjesno ili nesvjesno nosio kroz život. Ova iskustva, ove spoznaje, dok se sve, čak i moje postojanje, rušilo oko mene, držim velikom privilegijom. Neizmjerno, i iz dubine duše, zahvalan sam Božanskoj sili na tome blagoslovu, na takvoj milosti, na takvoj privilegiji.“

Osoba žedna znanja može provesti dane i noći neumorno čitajući njegove inspirativne i prosvjetljujuće riječi na blogu https://brahmarishimohanji.wordpress.com/. Čak i najnemirniji um dobit će odgovor na svako svoje pitanje. Oni koji su proveli vrijeme uz njega, otišli su promijenjeni, zasigurno. Razgovor vođen s njime, ima tu istu snagu.

Kako prepoznati pravu duhovnost?

Razlika između kulta i prave duhovnosti je u tome što vas kult vezuje za sebe putem straha, dok vas prava duhovnost oslobađa, dopušta vam rasti. Prava duhovnost je put ka oslobođenju, dok se kult svodi na kontrolu i vezivanje.

Guru u biti nije osoba, niti ima bilo kakav oblik. Guru je princip. Taj princip se može pojaviti u obliku ljudskoga bića i voditi razgovor, ili vam može doći u obličju suptilne poruke iz prirode. No, kada je učenik spreman, učitelj se zasigurno pojavi.

Ljudi su bića kreacije, mi imamo neprestanu potrebu kreirati i stvarati. Otkud dolazi ta potreba, zašto je naša narav stvarateljska?

Način na koji stvaramo sami smo odabrali. Stvaranje se odvija uz pomoć izbora i prenosi se naraštajima također uz pomoć izbora. Moramo shvatiti da smo mi izabrali iskusiti i bijes i mržnju i neprijateljstvo, jer su nam ta iskustva potrebna. Prva razina kreacije je misao, zatim riječ, potom akcija. Prije svega toga, postojala je želja iz koje je nastala misao.

Ako se pojavi neka misao i ostane samo na tome planu, a ne pređe u riječ i akciju, to je onda samo prolazna misao. Međutim postoje misli koje nas ne napuštaju, koje sadrže fokus i pozornost.
U odnosu na sve misli koje nam jure kroz glavu, ove čine samo jedan manji postotak. Takve misli, koje imaju snagu u sebi, kreiraju našu sudbinu. One nas guraju ka nečemu zato što iza njih stoji želja da to iskusimo. Tada je bolje ući u proces i ispuniti želju, jer tako ćemo je na kraju eliminirati. Još je bolji način promatrati misao, kao što promatrate djecu u igri. Samo ih promatrati, bez uplitanja ili prosuđivanja. Kada nam se pojavljuju misli uzrokovane nekom ružnom navikom, primjerice: treba mi alkohol, tada se treba zapitati jesam li to doista ja, ili je to samo misao koja prolazi kroz mene?

Biti objektivni promatrač, to je najbitnije.

Stvaranje na zemaljskom planu potječe iz želje, dok stvaranje na višim planovima potječe iz svrhe.
Dok odrađujemo našu staru karmu, mi istodobno stvaramo i novu. Kako izaći iz toga kruga?
Vi ne donosite svjesne izbore. Kako uopće znate zašto se nalazite baš u toj stvarnosti u kojoj živite? Da ste svjesno birali, sigurno bi izabrali samo pozitivne stvari. Svi bi bili milijunaši. Dakle, zašto postoje te razlike u životima? Upravo zbog nesvjesnih izbora.

Bez obzira volimo li svoju karmu ili ne, ona će se odvijati do našega zadnjeg daha. Ona je poput šoping liste, ili plana koji smo si sami načinili za ovaj život, i ona će se odigrati na način na koji je to potrebno. Ono što možete učiniti za naredni život veoma je jednostavno. Ako postanete objektivni promatrač, dok odrađujete svoju staru karmu, ako se ne vezujete i ostanete slobodni i objektivni, onda više ne akumulirate novu karmu. A kada ne akumulirate dalje, onda se težina smanjuje. Potom, kada budemo napuštali ovaj život, ako su prtljaga ili teret lagani, onda neće biti problema. Tada možda uvidite da nemate više puno želja koje vas vezuju za Zemlju i da se ne trebate vraćati ovdje ponovno.

Što je u naravi vezivanja?

To se događa kada smo u svakodnevnom budnom stanju. Dok smo u snu, ili u duboku snu, mi se ne vezujemo ni za što. Samo tijekom dana, dok smo budni, mi osjećamo da smo vezani za mnoge stvari. Osjećamo da pustimo li nešto, tada će nam se dogoditi nešto. Narav uma je takva, otud dolazi potreba za posjedovanjem. Um je ljepljiv, on se mora držati za nešto. Njemu treba nešto definirano, opipljivo, treba mu neka forma koju može osjetiti čulima. Ako umu pokušate predočiti nešto neopipljivo i nevidljivo, kao što je Bog, on će pokušati stvoriti sliku i okvir Boga. Međutim, Bog nije slika i ne može stati u okvir. Zbog toga je um zbunjen.

Zašto je važno praštanje?

Sve religije svijeta inzistiraju na praštanju. Praštanje je moćna stvar; kada oprostimo, tada se oslobađamo tereta iz svoga sustava. Veoma je važno svjesno oprostiti svima, jer tada svatko može ići na svoju stranu i nastaviti svoj put. Jedino što mi zaista posjedujemo u ovome životu, jest naš unutarnji prostor. Što god smo stekli u vanjskom svijetu, to ćemo ostaviti iza sebe. Zbog toga je neizmjerno važno održavati unutarnji prostor čistim.

Što je prava nesebičnost?

Nesebičnost je stanje koje dolazi iz srca. Kada započnemo funkcionirati iz stanja Bezuvjetne ljubavi, spontano ćemo služiti i drugima. Kada pogledamo ljudsko biće, ono uvijek služi, neovisno o tome čini li to iz ljubavi ili zato što tako mora. Mi služimo šefu, instituciji, no to nam ne donosi zadovoljstvo. Ali kada počnemo služiti svojoj duši, tada osjećamo zadovoljstvo. Kada služimo svojoj duši, tada počinjemo funkcionirati iz stanja Bezuvjetne ljubavi. Kao što ljudi poprimaju osobine drugih ljudi družeći se s njima, tako se poprimaju i svojstva duše kada se družimo s njome. Karakteristika je duše da, poput goriva u autu, pomaže putovati, ali vam ne govori kuda trebate ići. No, bez nje uopće ne možete ni putovati.

Čovjek je orijentiran na posjedovanje, on drži da ono što osvojimo ostaje s nama. Međutim, kada otiđemo na groblje, vidjet ćemo da oni koji ondje počivaju nisu ništa odnijeli sa sobom. Tijekom života jurimo za onim za što mislimo da će nam donijeti sreću, ali je ne dohvaćamo. Bit duhovnosti je jednostavna, ono što vas uzdiže jeste duhovnost, ono što vas vezuje i čini težim, nije duhovnost. Dakle, kada pomognete nekome, osjećate se bolje, to vas uzdiže. Nije bitno koliko pridonosite, već služite li sukladno svojemu kapacitetu. Nekada je i šalica čaja pomoć. Glavno je da služite srcem. Nesebično služenje treba biti spontano, ne zato što netko drugi to isto čini, već zato što vi to tako hoćete.

Događa se često da ljudi pomažu drugima, zaboravljajući pritom na sebe. Tada dolaze u situaciju da budu iskorišteni, ili da odmognu sebi. Kako pravilno razumjeti služenje drugima i služenje sebi, odnosno kako to dvoje pravilno sjediniti?

Darežljivost počinje od kuće i obitelji. Kada idete u vatru spasiti nekoga iz požara, kažu vam da masku s kisikom stavite prvo na svoje lice, pa tek onda pođete spašavati druge. Ako ne možete pomoći sebi, ne možete pomoći ni drugima. Ne kažem da treba biti sebičan, već treba biti samodostatan i moći izdržavati sebe. Tek onda možemo pomoći drugima. Utopljeniku ne treba drugi utopljenik. Prva i najvažnija stvar je da vodite računa o sebi, svojoj obitelji i svojemu domu. To je naša dužnost i ona se ispunjava prvo prema svojoj obitelji, pa tek onda prema društvu.

Druga bitna stvar kada se pomaže drugima jest voditi računa stvaramo li kod te osobe ovisnost o našoj pomoći, ili joj pomažemo da stane na svoje noge i prohoda. Kada konstantno pomažete nekome, a on postaje lijen i nemaran, onda takva pomoć nije preporučljiva. To ne pomaže društvu. Potrebno je dati ljudima moć da postanu neovisni i da mogu sami sebe izdržavati. Zato je bitno ne samo pomagati, već i znati kako to činiti i s kojim učinkom.

Mi trebamo voditi računa o sebi, jednako kako i drugi ljudi trebaju voditi računa o sebi.
Kada pokušavamo usrećiti druge i dati im više nego što možemo, gubimo svoju ravnotežu, i tada iskazujemo bijes i nervozu. Stoga je potrebno isporučivati drugima sukladno sa svojim kapacitetom.

Na koji način izbjeći stanje očekivanja i posljedice koje ono nosi?
Treba planirati s raspoloživim resursima i ostati fleksibilan. U suprotnom, ako nam se plan nije ostvario, razočarat ćemo se. Treba sačuvati mir. Budi fleksibilan, rijeka nas svakako nosi ka oceanu.
Što smo fleksibilniji, svrha će nam biti jasnija.

Što je naša svrha?
Temeljna je svrha za svako ljudsko biće spoznati zašto smo došli ovdje, zbog kakvih iskustava.
Za vas je sve ono što ste doživjeli do sada i što ćete doživjeti od sada, vaša svrha. Kada vaša nazočnost na Zemlji unese svjetlost u druge živote, vaša će svrha biti još jača.

Tko je Mohanji?
♦

Photo by Renee Fisher on Unsplash