BOJA SMUTICE ZA MEZOŠTAJUN

Osjećanje svoje mjere 

Mješavina crnog vina i kozjeg mlijeka koju su pili brački težaci i čobani, stočari i vinogradari, zove se smutica. Nježne je ljubičaste boje, preciznije, lila. Danas u pošasti zdrave spize ni šljakeri na građevini više ne jedu grezi bijeli kruh i salamu, svi živi piju smutije. Smoothies. Bademovo mlijeko, bobičasto voće, goji, pa s medom, bez meda, s kurkumom, za vegane, za obične, za peleo ekipu, svakoga čuda.

smutica 1Naši nonoti koji su se na Braču stoljećima krijepili smuticom, nisu ni znali da će dobiti konkurenciju u napitcima sličnog imena.

Kad je moja pokojna teta s kojom sam u djetinjstvu provela puno vremena jednom prilikom kćeri u Zagrebu, mojoj rodici, naručila neku odjeću, opisala ju je: "kupi mi jednu majicu boje smutice za mezoštajun". Boja smutice za nju je značila nešto neodređeno, ni pretamno ni presvijetlo, ni prenapadno ni nevidljivo. Mezoštajun je vrijeme između godišnjih doba, recimo neki prijelaz između ljeta i jeseni, ili proljeća i ljeta. Toj smo se izjavi godinama smijali. Kako li je samo precizan taj opis! Ni ovo, ni ono, a - mora biti sve!

Tetina izjava o majici boje smutice postala je obiteljska anegdota koju rado prepričavamo i sada, kad tete više nema fizički među nama.

A, kako godine idu, sve je bolje razumijem. Ona je htjela nešto svoje, umjereno, ni ovo ni ono, a sve.

Jučer sam u Bolu u jednom dućanu naišla na majicu boje smutice. Prodavačica je rekla da je ne smijem isprobati jer izgledam kao da sam s plaže, a sol i kreme uništavaju odjeću. A, dobro, onda drugi put. Pošto se svaki čas spuštam do mora na hlađenje i ne skidam sol sa kože, vjerojatno ću svoju majicu boje smutice ipak kupiti na kopnu. Ali mi je drago da sam se sjetila tete i njezinog opisa onoga što joj treba.

Zapravo je imenovala svoju mjeru, koju svi tražimo čitavo vrijeme, tražeći svoj fini "tune", svoju frekenciju, svoju ukus, svoj srednji put.

Piše: Sanja Baković