KONTEMPLACIJE POD MURVOM

Mjesta dobrih stabala 

Iza zgrade moje osnovne i srednje škole u Bolu, sa sjeverne strane, dvije su velike murve tj. stabla duda. Nekoć je pod tim stablima bila prašnjava gola zemlja. Mi klinke smo nakon škole igrale "na laštik", a dječaci "na franje". Danas su murve ogromne, savijaju im se grane.

Pod gustim zelenim krošnjama je plato kafića omiljenog među mještanima. Ljeti se jutrima pod murvama čeka na stol. Kad ga se dočepam, ja se utaborim s novinama i knjigama, i ostajem koliko mogu. Znam čekati na zidiću dok se ne oslobodi mjesto. Većina se gostiju poznaje, što ne znači da bi itko onome drugom ustupio svoj stol jer svatko je tu s nekim svojim užim klanom.

Nije to nikakvo fensi mjesto s raspršivačima hladne pare i ventilatorima. Mjesto pod murvama je mjesto za kontemplaciju. Murve svojim krošnjama stvaraju hladovinu i mir, a ništa ne traže zauzvrat. Svjedoče odrastanjima generacija. Oni koje su nekoć igrali na "laštik" i "franje", sad jutrima kafenišu, večerima gledaju utakmice Hajduka. A murve kao mudraci, šute, promatraju, razumiju, suosjećaju. Donose neke dobre osjećaje. Hvala im.

 

Piše: Sanja Baković