Bivanje u rezalištu

Prošlo je skoro trideset godina otkako iz Splita za Bol ne plovi vapor "Porozina".
Drugačije je teklo vrijeme na tom vaporu, elegantnom željeznom brodu koji nije krcao automobile. Samo obične, strpljive putnike i njihove valiže.

Tri ure manje deset plovio je vapor od Splita do Bola kad bi stao u Bobovišćima i Milni, bračkim lukama na zapadnoj strani otoka, a dvi ure kad bi plovio direktno za Bol, kaže mi otac.
Sjećam se kao dijete, sporo su prolazile bračke vale pred očima nas putnika.
"Porozina" je posljednji put isplovila 1988. godine. Nakon toga izrezana je u rezalištu Sv. Kajo kod Solina.
Danas je doći i otići s otoka jednostavno, posebno ljeti. Turizam nas je ubrzao, lansirao, pogurao, proširio ili osakatio na nekoj drugoj razini...
Bol ima dvije katamaranske linije, uz treću, svemirski trimaran koji do Splita vozi 40 minuta. Ne stigneš knjigu izvadit iz borše, već si u Splitu.
U katamaranu i trimaranu osoblje zatvori vrata. Ne može se vanka na provu. Nema slikavanja obale, malih razgovora na vjetru, gledanja u plavo. Svi sjede u društvu sa svojim tabletom i telefonom.
Svijet ide naprijed i dobro je da ide. Nitko više nema vremena za vapor. Nostalgije su nazadne, kažu, i suvišne.
Ako bi bilo moguće premostiti iluziju vremena i teleportirati se na kopno, to bi nam najviše odgovaralo.
Duge plovidbe u kojima si upućen na sporost, na bivanje sa sobom, zauvijek su završile.
Na plovidbu vaporom sjetila me bračka pjesnikinja i moreplovka Antonija Poklepović iz Milne, koja je početkom rujna u Bolu gostovala na festivalu

Odvalimo se poezijom. Antonija je dio radnog vijeka provela navigavajući. Ovo mi je najdraža njezina pjesma:

PUTI POVRATKA
Velin vaporon vrotili smo se svi..
Misto nas je primalo u cudu:
"Hoćete koko ostat?!"
"Za posve!", odgovorili
smo na svo grlo.
Otvoreni puti povratka
punili su škoje,
a oni su, odvikli od nos,
pucoli od sriće.

 

Piše: Sanja Baković