O traženju i (ne)nalaženju

Tražeći izgubljene ključeve koji su kliznuli iz džepića jakne prebačene preko ograde, u praznoj osvijetljenoj dvorani nakon koncerta, među plastičnim čašama na podu, nedavno sam pronašla novčanicu od pet eura. Nije se novčanicom mogla otključati kuća. Ključevi su se pojavili naknadno, kada su već bili otpisani. Zelena novčanica ostala je kao uspomena na stres noćne potrage.

U Borgesovoj knjizi To umijeće stiha koju sam posudila u knjižnici, našla sam neponištenu tramvajsku kartu. U knjizi nisam tražila ključ koji bi otključao kuću, već ključ koji bi pomogao otključavanju pjesama tj. razumijevanju poetskog teksta. Jesam li bliže ključu za poeziju nakon čitanja Borgesovih govora koje je književni genij držao '68. na harvardskom sveučilištu, ne znam. Vjerojatno ne. Za sada je sigurno tu jedna tramvajska karta.

U filmu mladog hrvatskog redatelja Igora Bezinovića Kratki izlet (prema istoimenom romanu Antuna Šoljana), koji je prošle godine osvojio Veliku Zlatnu Arenu na filmskom festivalu u Puli, grupa prijatelja traži gradinu s čudesnim freskama u središtu Istre. Tijekom potrage za gradinom, jedan po jedan suputnici odustaju od fiksacije pronalaženjem freski. Jedna od putnica poput lika u idiličnoj pastorali ostaje na livadi s volovima boškarinima, druga samo otrči kroz šumu... treći u ekstatičnom plesu odlazi sa zvončarima. Za svakog od njih pojavljuje se sila koja ih odvlači u nekom neplaniranom, posve drugom smjeru. Freske su imaginarni sveti gral kojem se u potragama nadamo, a pronalazimo nešto neočekivano drugo. Treće...

Dobro je tražiti. Dobro je nalaziti. Dobro je i ne nalaziti. Dobro je naći nešto sitno, što otapa megalomaniju, ruši ambiciozni cilj. Nešto što nasmijava. Otklanja tvrdoću.

Piše: Sanja Baković

traženje v