Časopis za beskućnike "Ulični fajteri" ili pola kave u centru grada

Prve okićene jelke u gradu vidjela sam posljednje subote u listopadu. Žurila sam, prijatelji su me čekali, išli smo na koncert, bila je jaka južina, gotovo ljetna, nešto je s danom trebalo napraviti da se razbistri glava...U toj žurbi, ugledala sam jedan izlog u Palmotićevoj, blještao je od sjaja i kuglica. Zastala sam ukopana od iznenađenja.

Pa kako jelke u listopadu, kako već, "kako to, kako to"? Služe li ove jelke ljepoti, služe li poticaju na potrošnju novca koje većina nema, čemu služe blještave jelke u listopadu? Priče o konzumerističkom društvu prežvakane su. Ako se zagledamo u podatke o prihodima građana, o broju blokiranih, o broju onih koji kopaju po smeću i žive na rubu siromaštva, o broju onih koji ne mogu svoje račune platiti na vrijeme nego pretaču iz šupljeg u prazno, o broju onih koji bi postali beskućnici kada ne bi dobili samo jednu plaću jer bi to značilo da ne mogu platiti svoj kredit, tko su zapravo ti kozumenti koji se zadužuju sami kod sebe? Većina. 

U blizini okićenih izloga u Zagrebu na nekoliko lokacija stoje ljudi koji prodaju časopis za beskućnike i socijalno ugrožene skupine "Ulični fajteri". Svoj časopis prodaju dostojanstveno. Neagresivno. Dobili bi ocjenu "nedovoljan" iz marketinga i "odličan" iz nenametljivosti i ostavljanja prostora slobode kupcu. Časopis na hrvatskom jeziku košta 7 kuna, a na engleskom jeziku 10 kuna. Sadrži promišljanja i svjedočanstva o beskućništvu. U posljednjem broju s prelijepom naslovnicom koju je kreirao ulični umjetnik Mane Mei (Mario Miličić), na kojoj piše "molim, hvala, izvoli, oprosti", objavljena je i poezija. U centru Zagreba 7 kuna je pola jedne kave. Da, nije dopušteno zavlačiti ruke ni u čiji džep i govoriti bilo kome kako bi trebao potrošiti svoje novce. Tko hoće, može šopingirati beskonačno. Tko neće, svoje resurse može rasporediti drugačije. U prolazu smo na ovom planetu. Samo smo kratko tu. A živjeti se može svakako. Može se kupovati, trpati, uglancavati, uljepšavati, gomilati, nema kraja tome. Može se i svratiti pogled na drugog, na slabijeg, možda nekad pružiti ruku. Kako nam drago.

Piše: Sanja Baković

ulični fajteri 1