Pritisnuti pauzu

sve dobre_stvari_pauzaSjećate se odmora u školi? To su zaista bili pravi odmori, puni jurcanja po hodnicima, prevažnih razgovora u kutovima hodnika i potajnog pušenja u wc-u. Nikada nismo ostajali u klupama, uvijek bi odmor iskoristili za nešto “važnije”. Kada bismo o funkciji tih odmora pitali pedagoge, oni bi nam vjerojatno objasnili da je njihova dinamika i dužina povezana sa dužinom pažnje i koncentracije, te prirodnom potrebom za prekidom u bavljenju nekom aktivnosti – ili tako nekako. Ako ima stručnjaka među čitačima, slobodno me u tome nadopunite.

I tako, razred po razred, odmor po odmor – odrasli smo, zaposlili se, osnovali svoje porodice. Odmor, bilo školski, poslovni ili obiteljski – ali pravi Odmor – da li vam je poznat taj pojam? Ako jeste, onda ste srećković! Uglavnom vrijeme provodimo u nizu neprekinutih aktivnosti bez pauze između njih, radimo u pauzama za ručak, i da nas netko pita – htjeli bi, kako ne bi, uključiti te male pauzice – ali ne ide. Naš život se često ne tiče samo nas, od nas očekuju da dođemo na vrijeme, da ispunimo rokove koji su sve kraći, da ostanemo duže, da napokon stignuvši doma na brzinu obavimo sve ono što je naša baka radila cijeli dan. O da, istina je da se od nas ponekad traži nemoguće.

I to “nemoguće” se silno trudimo isporučiti, zaboravljajući na prirodni umor materijala (našeg tijela), na zakone fizike i prometne špice koji nam zajedno uporno dokazuju da ne možemo u minimalnu jedinicu vremena ugurati maksimalnu količinu aktivnosti – jer jednostavno ne ide! Toga se sjetimo tek kad nam se umor materijala od kojeg smo napravljeni pokaže kroz bolest, najobičniju virozu ili neku malo ozbiljnijeg karaktera. Do tada kažemo – nemam vremena biti bolestan – a nakon toga – tko nas pita za vrijeme, bolest sigurno ne! Ne moramo razmišljati dalje, samo se sjetimo kako obična gripa obriše sve naše planirane aktivnosti, i kako odjednom sve može bez nas i mimo nas!

Ako mi sami zaboravimo, priroda sama stisne pauzu umjesto nas. Samo što ona ne bira prave i krive trenutke, nego nam pobrka planove, koji puta prežestoko.

Stvar je u tome da u svom dnevnom planu aktivnosti stavimo pravu stvar na prvo mjesto – a to smo MI sami – ne iz sebičnosti ili lijenosti, nego iz istog razloga iz kojeg u avionu kažu majci – prvo stavite masku sebi, a zatim djetetu. Jer ako ona ne preživi, neće ni njega spasiti.

Nema nam druge nego redovito uzimati pauzu, neke će biti male petominutne, a neke veće, koliko god si možete priuštiti. Gledajte na to kao ulog u svoje zdravlje, i fizičko i mentalno, kao ulog u svoju posljedičnu efikasnost u pronalaženju rješenja, kao ulog u svoje majčinske/očinske i poslovne sposobnosti. Ne dajte da vas sitni, ali prodorni glas Grižnje Savjesti zaustavi, jer je to ulog koji će se višestruko vratiti. Mi ljudi smo takvi zamišljeni – da bi dali više od sebe potreban nam je redoviti odmor. Stoga stisnite pauzu, barem na pet minuta – i činite to redovito.

Prijedlozi za pauzu :

* Meditacija. Uzmite par minuta dnevno, pustite (na slušalice) opuštajuću muziku (npr neku iz našeg Dobrog Zvuka), i pustite da vam misli slobodno plove. One će, začuđene što su odjednom slobodne, prvo kaotično ludovati – ali dajte im malo vremena – smiriti će se. Zatim zamislite da ste na nekom sigurnom i lijepom mjestu. Na moru, na plaži, na livadi. Sami. Sigurni. Slobodni. Sretni. Osjetite da je sve u redu, i da je sve rješivo – uvijek i je, jer da Vas slučajno ovog trena nestane, sve bi se riješilo bez vas. Stoga pustite malo anđelima da pilotiraju umjesto vas, a vi odite na odmor.
* Šetnja liječi. Hodanje je meditativna aktivnost koja usput čisti i misli. U biti, u šetnji vam meditira cijelo tijelo. Svakako izađite sami – nije loše da malo nedostajete ukućanima. Možda kroz tih pola sata, koliko vas neće biti, nauče neke svoje potrebe zadovoljiti i sami. Hodajte bez obzira na vrijeme, i otkriti ćete koliko je kiša lijepa i snažna u svom čišćenju. Koliko Vam vrijedi topli dom nakon hladnog vjetra. Koliko ste sretni što možete hodati i gledati, i mirisati, i koliko je sve što vas muči zapravo blijedo i glupo u usporedbi sa prirodom. A kad probleme vidite kao blijede i glupe, postaju vam lako rješivi. Provjereno.
* Izlazak sa samom / samim sobom. Odite u kino, na izložbu ili u kazalište sami. Računa se i šoping, pod uvjetom da ništa ne kupite, nego samo razgledavate.
* Tečaj joge, plesa 5 ritmova, redovito penjanje na Sljeme … izaberite aktivnost, i radite je sami. Otvorite si mogućnost da upoznate nove ljude, ili da dio vremena provedete sami sa sobom.
* Naučite samohipnozu i koristite je redovito. Sami ćete moći izabrati način na koji ćete je raditi, sami si snimiti snimke koje ćete koristiti, i do kraja života imati sredstvo kojim ćete istovremeno postizati i mir i davati maksimalno od sebe.
P.S. Tek da se zna, čik-pauze se ne računaju pod odmor, vaša puća se sigurno ne bi složila – a vjerujte mi, ona vam previše trebaju da biste zanemarili njihov glas.

napisala : Dijana Krešić
Izvor: http://svedobrestvari.com/2013/02/04/pritisnuti-pauzu/