PRILOZI – 4. DIO

Ovo je zadnji, četvrti dio naše priče o prilozima, a u njemu je riječ o složenim prilozima te o sastavljenomu i rastavljenom pisanju. Donosimo vam i brojne zanimljivosti vezane uz priloge te argumentirano iznosimo svoj stav o tome kada valja rabiti prilog, a kada prijedlog i pridjev.

 


Složeni prilozi

Ako u skupini riječi koja se sastoji od prijedloga i koje druge riječi izblijedi gramatičko značenje vrste riječi kojoj pojedini član skupine pripada i prevlada priložno značenje (mjesta, vremena, načina, uzroka), tada skupina postaje prilog.

1. Od p r i je d l o g a i i m e n i č k o g o b l i k a nastaju prilozi kao što su primjerice: bestraga, dogodine, dokraja, dovečer, dovijeka; izglasa, izjutra, iznebuha, izreda; načas, nadohvat, nadomak, naoči, naiskap, naodmet, naizmak, naoko, naodmet, napamet, napola, napolje, napolju, naprečac, napreskok, napretek, naprijed, natrag, navečer, navlaš, nažao; nizbrdo; obdan, obnoć, odoka; podnoć, popola, smjesta, uime, ujutro, unedogled, usput, zauvijek i drugi.

Ako se u skupini još osjeća značenje svakog člana posebno, oni se ne stapaju u prilog, primjerice: do dna, do podne, kod kuće, na brzinu...

Upravo ovo je predmetom brojnih sporova i nesuglasica jezikoslovaca i jezičara jer je često vrlo teško odrediti kada pojedine članove teba spojiti u prilog, a kada ne.

Čak se ni autori pojedinih pravopisa i jezičnih savjetnika ne mogu složiti piše li se primjerice na ljeto, na stranu, na vrijeme, na zimu, pred mrak, na primjer, u ime, u stranu kao jedna ili pak kao dvije riječi, tj. sastavljeno ili rastavljeno.

2. Sintagme sastavljene od p r i j e d l o g a i p r i d j e v a ili b r o j a srastaju u jednu riječ, primjerice: iscijela, iskosa, isprijeka, isprva, istiha, izbliza, izdalje, iznova, izrijetka; nabolje, načisto, nadaleko, nadalje, nadugo, nagore, nagusto, nahero, nasitno, naslijepo, naširoko; odavna; pomalo; slijeva, snova; ucijelo, udesno, uvelike; zarana i druge.

3. Od p r i je d l o g a i z a m j e n i c a nastali su prilozi: nikako, nipošto, posve, posvema, pošto, potom, sasvim, stoga, uto, usto, zašto, zatim, zato i drugi.

4. Jednu riječ čine skupine sastavljene od p r i j e d l o g a i p r i l o g a, npr. odakle, otuda, ostrag, odostraga, odozgo, nadesno, nalijevo, nagore, nadolje, naokolo, prekjučer, unazad, unaprijed, unatrag, poprijeko, upoprijeko, dotamo, donekle, dotle, dokamo, dokle, dogore, dodalje, nagore itd..

5. U skupinama koje se sastoje od p r i j e d l o g a do, od, za i p r i l o g a v r e m e n a (naostalih od imeničkih i zamjeničkih osnova) svaki član ima svoje posebno značenje pa se oni uobičajeno pišu rastavljeno, primjerice do danas, do prekjučer, od jutros, od lani, za noćas, za sutra, za prekonoć, za zimus, do kada, do tada, od onda, od tada, za kada, za svagda, od nekud.

Prilozi kada, tada, sada mogu s tim prijedlozima srasti u jednu riječ, osobito ako je prilog okrnjen, npr. dosad i do sad(a), dotad i do tad(a), zasad i za sad(a).

6. Kada se dva priloga suprotnog ili suodnosnoga značenja upotrijebe kao jedan prilog, pišu se kao polusloženica sa spojnicom, primjerice: amo-tamo, jedanput-dvaput, gore-dolje, kako-tako, koliko-toliko, lijevo-desno, manje-više, navrat-nanos, ovdje-ondje, pravo-krivo, unutra-napolje, zbrda-zdola i slično.

Jedna ili dvije riječi (sastavljeno i rastavljeno pisanje)

Jedna je riječ (složenica):

1. prilog čiji se jedan dio ili oba dijela ne pojavljuju samostalno, npr. dotle (nema posebne riječi tle), možda, neprestano, odande, preblizu, premnogo, previše, sinoć, suviše, uzastopce, valjda;
2. prilog čiji se jedan sastavni dio ne upotrebljava uz drugi u istom liku koji ima u složenici, npr. iskraj (izvan složenice iz kraja), dakako, iznenada, odmah, otkako, unakrst te
3. prilozi koji imaju drukčije značenje od značenja riječi sastavnica.

Novi prilozi složenice nastaju:

1. od dvaju priloga ili priloga i predmetka, primjerice: gdjegdje, gdjekad, malogdje, katkad, kadikad, malokad, kojekako; ikako, nigdje, nikako, nekako, nekoliko, nekamo, nekuda; unekoliko. Može se također pisati dokada, dosada, odsada, otada, otkada, odonda, zasada, tj. kao jedna i kao dvije riječi, primjerice: do kada, do sada – kad se drugi (priložni) dio, želi istaknuti;

2. od otpridjevnog priloga i predmetka, primjerice: doskoro, nadaleko, nadesno, nedavno, odavno, podjednako, poodavno, svejedno, ubrzo, unekoliko, zadugo, zapravo, izbliže, izbliza; iskosa, iznova, odmila, pritom, sasvim, slijeva, stoga, ubuduće, uostalom, uto, zarana, zato; nabolje, nato, podalje, ponajčešće.

Ako sastavni dijelovi čuvaju svoja samostalna značenja, to su onda dvije riječi (prijedlog i pridjev). Zato se u pismu razlikuje:

idemo/pogledaj n a l i j e v o – idemo n a l i j e v o krilo

odgovoriti n a p i s m e n o – odgovoriti n a p i s m e n o pitanje

u b r z o se vratio – vjerovati u b r z o vraćanje

došao je i z d a l e k a – došao je i z d a l e k a kraja

stati n a j e d n o m – stajati n a j e d n o me mjestu

dolaziti z d e s n a – dolaziti s d e s n a predjela

popraviti se u b u d u ć e – popraviti se u b u d u ć e dane.

3. od priloga i -god, npr. gdjegod, kadgod, kamogod, kudgod. Tada prilog ima neodređeno značenje, a -god je nenaglašeno.

Sveza priloga i -god (dvije riječi) ima dijelno značenje, a stoji na početku zavisne rečenice, primjerice: Gdje god bio, vladaj se pristojno. Dođi k nama kad god zaželiš.

Valja razlikovati: Gdje god pošao, bit ćeš dobrodošao (bilo gdje). Iziđi gedjegod, bit će mi drago (ponegdje).


Sveze su riječi, a ne jedna riječ izrazi: i te kako, i te koliko, tako rekavši, tako reći, bolje rekavši, bolje reći, pravo rekavši, pravo reći, dobar dan, dobro jutro, dobra večer, laku noć.

Sa spojnicom se pišu izrazi složeni od dvaju korelativnih priloga (obično sa suprotnim značenjem): amo-tamo, brže-bolje, danas-sutra, gore-dolje, kako-tako, koliko-toliko, lijevo-desno, manje-više, nikud-nikamo, pošto-poto.

Zanimljivosti

Kao što smo naveli, dvije su riječi sveze u kojima riječi nisu srasle i ne dobiva se novo značenje, primjerice: bez sumnje (nesumnjivo), na koncu (konačno), na oči (očigledno), na silu (silom), od šale (lako), po volji (drago); na dušak (ispiti na dušak), pri ruci (imati što pri ruci), u dalj (skočiti u dalj), u vis (skočiti u vis); do danas, do jutra, do jutros, do ljetos, do sutra, iz jutra, od danas, od jutra, od jutros, pod jesen, pod zimu, s jeseni, s proljeća.


No brojne se kontroverzije vežu upravo uza sastavljeno i rastavljeno pisanje (prilog ili prijedlog i pridjev) pa u stručnoj literaturi nailazimo na različita rješenja i preporuke.

Mišljenja smo da primjere koji slijede možemo pisati sastavljeno i rastavljeno te valja razlikovati:

Mislio je na glas pjevačice iz Osijeka. Došao je na glas zavodnika i lijenčine. Čitao je naglas (glasno) kako bi što bolje zapamtio pročitano.

Požalila se na primjer koji je nastavnik naveo. Naprimjer (primjerice), odlučio je baš danas prestati pušiti.

Pomislila je na žalost koja je nenadano snašla njihovu obitelj. Nažalost (sa žalošću), više ništa nije mogao poduzeti kako bi je zaštitio.

Mnogo je pažnje plagala na izgled jer se često pojavljivala u medijima. Naizgled plemenita osoba, u suštini je bila nešto sasvim drugo.

U skladu s navedenim primjerima, smatramo da i na večer, na zimu, na ljeto, u jesen, u jutro, u večer možemo pisati sastavljeno i rastavljeno, ovisno o tome što želimo izreći. Ponavljamo, u stručnoj literaturi ovaj problem još nije dokraja riješen, a ovo je naš službeni stav prije izlaska novoga pravopisa s normativnim rješenjima.

Ivan Ćesić, prof.


Literatura:
Barić, E. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1995.
Barić, E., Lončarić, M., Malić, D. i suradnici (grupa autora). Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1997.
Težak, S., Babić, S. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2007.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.


NEPISMENOST MJESECA

Izvor: Editor plus, arhiv

nepismenost-2013-6
Na uglednom hrvatskomu sportskom portalu prije nekog vremena, uoči nogometnog sraza reprezentacija Hrvatske i Srbije, pojavio se članak s dvjema ozbiljnim jezičnim pogreškama u samome naslovu. Prva, koja odmah ''bode u oči'' svakog imalo pismenijega pojedinca jest instrumental imenice dvoboj, koji u ovom slučaju glasi dvobojom. To je naravno pogrešno: imenica dvoboj u instrumentalu singulara (jednine) jest dvobojem.

Nadalje, autor je spornog naslova pogriješio odabirom polunavodnika umjesto navodnika ('poludjeli'). Ovakve primjere nažalost sve češće susrećemo u praksi, kako u internetskim tako i u tiskanim medijima. I svi su odreda pogrešni!

Naime, polunavodnici služe kako bismo u rečenici koja je u navodnicima označili riječi koje bi inače bile označene navodnicima ili bismo ih sukladno pravopisnim pravilima trebali tako označiti.

Primjerice: ''Rekao sam, kratki pregled povijesti hrvatskoga jezika zaključit ćemo pjesmom 'Jezik roda moga' proslavljenoga pjesnika i preporoditelja Petra Preradovića.''

Nepismenost mjeseca komentirao: Ivan Ćesić, prof.

Izvor: editorplus.hr