Tromjesečni tečaj intuitivnog udaraljkanja

Udruga za razvoj zajednice Cvrčak i mrav s veseljem vas poziva u još jedan tečaj "intuitivnog udaraljkanja" u maloj grupi koji će se održavati ponedjeljcima od 18 do 21 h, s početkom 24. veljače.

Na njemu možete naučiti kako se muzički izraziti s osjećajem. Kako muzički komunicirati s drugima te kako svirati slobodno, ali i odgovorno. Kako se "pustiti s lanca" i kako u tome podržati druge. Možda najvažnije od svega – ovaj tečaj prilika je za sigurno i dostojanstveno istraživanje vlastitih muzičkih potreba i granica, bez straha od "pogreške" i prosuđivanja.

U prvom dijelu svakog termina rade se jednostavne, zabavne i progresivne vježbe. Ništa se ne uči "na pamet". Vježba se slušanje i muzička komunikacija, izražajnost karakterom zvuka i dinamikom, osjećaj za tempo... više o tim "mekim muzičkim vještinama" pročitajte niže u pozivu.
Drugi dio susreta rezerviran je za što slobodniji muzički izraz i tada je, osim udaraljkama, dobro došlo i izražavanje drugim instrumentima te pokretom i glasom.

Na početku i na kraju otvaramo priliku za kraće dijeljenje u krugu. To mogu biti naše namjere, dojmovi i razna iskustva povezana s muzikom, plesom i našim muzičkim druženjem.
-------------

Tečaj je namijenjen svima bez obzira na glazbeno (ne)iskustvo. Vježbe su prilagodljive pa iskusniji mogu u njima imati složenije uloge i zadatke.

Održavat će se ponedjeljcima, od 18 do 21:00 h.
Krećemo 24. veljače, a završavamo 1. lipnja - ukupno 14 susreta, odnosno 42 sata muzičkih druženja.
Uskršnji ponedjeljak preskačemo, a ako se grupa ne popuni do ponedjeljka 17. veljače, taj ćemo dan održati besplatni pokazni termin.

Ako nekome bude važno, a grupi će odgovarati, satnicu je moguće malo i prilagoditi.

Radit ćemo u maloj grupi s do deset polaznika.

Na raspolaganju imamo dovoljno bubnjeva za sve.

Mjesto održavanja je Mjesni odbor Gupčeva zvijezda na adresi Ksaver 203.

Termin će trajati tri sata uz jednu pauzu.

Svi polaznici dobivaju i jedan besplatni individualni sat koji se može održati bilo kada tijekom tečaja, no onima kojima je ovaj program naše udruge novost preporučujemo da to bude što prije, može i prije početka.
----------------

Oprema
Bubnjevi – veliki i mali djembei, konge, dununba, sangban, kenkeni
Razne druge udaraljke - strugalice, šuškalice, klave, zvečke, zvona, činele, vibra slap, triangl, def, woodblock...
Možete ponijeti i svoje instrumente.

Sve termine zvučno snimamo i snimke šaljemo svim polaznicima.

U prostoru koristimo wc i kuhinju u kojoj se možemo poslužiti čajevima i neskafeom.
-------------

Molimo vas da se prijavite putem priložene prijavnice na kraju teksta
-------------

Kratki video s prošlog tečaja: https://vimeo.com/332629514
Soundcloud: https://soundcloud.com/ninoorepicpercussion
FB grupa: https://www.facebook.com/groups/2742311449125928/
-------------

Financijska participacija
- u ratama: 990 kn (330 kn kod prijave te početkom travnja i početkom svibnja - oko 70 kn po susretu).
- odjednom: 840 kn kod prijave (60 kn po susretu)
Svi koji krenu u tečaj obvezuju se na ukupan iznos participacije (osim u slučaju više sile – gubitak posla, selidba u udaljeni grad i bolest).

Jedan polaznik dobrodošao je uz pola participacije u radni tim za pomoć kod pripreme i raspremanja prostora.

Molimo vas da se javite i ako imate potrebu priključiti se, a ne možete nas podržati navedenim iznosima.
---------------
Podaci za uplatu

Molimo vas, ispunite sve dolje navedeno te ništa više od toga. Nemojte nigdje pisati uplata, tečaj ni išta slično

IBAN HR4623900011070000029
Primatelj: Nino Orepić
Model (primatelja) HR00
Poziv na broj (primatelja) OBAVEZNO 3401179358
OPIS: UPIŠITE SAMO SVOJE INICIJALE, nemojte navoditi ništa drugo poput uplata, krug, tečaj, donacija...

molimo vas da javite ako ste uplatili

Hvala:)
-----------

Malo više o "mekim muzičkim vještinama" koje se njeguju na ovom tečaju, riječima njegovog voditelja Nine Orepića (muzički životopis na kraju poziva):

Srž moje muzičke vizije i potrebe, koju njegujem i na tečaju intuitivnog udaraljkanja, u slobodnom je, ali odgovornom muzičkom izrazu. U sviranju bez ritma i tempa ili pak traženju i stvaranju groovea koji nam svima zajedno najbolje odgovara. Ili kraće – u komunikaciji glazbom. U izrazu koji u jednom trenu može biti vlastito glazbeno igranje, „puštanje s lanca”, ludovanje zvukom i istraživanje vlastitih glazbenih potreba, apetita, granica, žudnji i strasti, a već u drugom čvrsta, staložena i jasna podrška u tome istome nekom drugom. U izrazu koji može jednom biti repetitivan poput šamanskog ili indijanskog bubnjanja, drugi puta „eksperimentalan”, kaotičan, bez ikakvog ritma i tempa, a onda pak neki rock, d'n'b, reggae ili afro groove.
Poslušajte na mojem Soundcloudu (link gore) kako to sve zvuči u praksi (no imajte na umu kako je glavni element ovog programa vaš doživljaj kao sudionika, a ne taj zvučni (nus)proizvod). Meni je i dalje gotovo nevjerojatno koliko muzikalni mogu biti i potpuni „početnici”, samo zahvaljujući svojem talentu (mislim da ga, manje ili više, imamo svi), namjeri da slušaju i izraze se te ovom inovativnom (ali, vjerujem, i praiskonskom) pristupu muzici i muzičkoj edukaciji.

Vježbe za udaraljkaše kojima se služim u svojoj muzičkoj edukaciji razvijam već osam godina. Neke sam pokupio od svojih učitelja i modificirao ih, neke sam osmišljavao na temelju vizije željenih rezultata, a neke su nastale potpuno same, „usput” na mojim radionicama i tečajevima.
Prvi sam puta s njima krenuo u želji da udaraljkašima ponudim nadopunu za one tečajeve djembea i drugih udaraljki na kojima se, zbog stavljanja težišta na učenje pojedinih ritmova, ne stigne značajnije baviti drugim, meni važnim, „mekim” elementima muzike. Iskreno, veselilo me i da ću kasnije s tim muzičarima moći još ljepše, slobodnije i smislenije zasvirati.
Muzičke vještine koje tako razvijam su sviranje s osjećajem (izražajnost), slušanje (sebe i drugih), osjećaj za tempo, dinamika i karakter zvuka, muzička komunikacija, improvizacija, slobodno (ali odgovorno) sviranje u skupini te traženje, stvaranje i igranje grooveom.

Čovjek je biće navike. Usredotočivši se u početku na tehniku dobivanja određenih „ispravnih” tonova, njihov redoslijed (i raspored ruku) u napamet naučenim dionicama i solažama te na precizno izvođenje (da se ne bi „pogriješilo”), glazbeniku često ne bude lako to sve ispunjavati i u isto vrijeme posvetiti pozornost drugim važnim stvarima u muzici, pogotovo nije li mu pozornost na njih jasno usmjerena.
Recimo, to su dinamika i fine nijanse karaktera zvuka koji sviranjem proizvodi. Osjećaji koji mu se pritom bude. Unutarnje potrebe i sadržaji, poput osjećaja, koje bi svirkom mogao izraziti. A mogao bi pozornost usmjeriti i na to što sviraju drugi svirači u skupini, ili muzičkoj komunikaciji s njima i na to kako zajedničku svirku povesti u smjer koji mu se više sviđa ili mu je potrebniji.
Zbog toga s potpunim početnicima, slobodnima od navika i obrazaca stečenih strogim konvencionalnim pristupom glazbi i glazbenoj edukaciji, muziku obično doživim već u prvom pokušaju, nakon 15 minuta individualnog susreta, dok s onima koji su puno vježbali i vježbali tehniku i učili ritmove na pamet – a da prije toga nisu „aktivirali” svojeg slobodnog i zaigranog, ali odgovornog, osjećajnog i autentičnog unutarnjeg muzičara – za to često treba proći puno više vremena, nekad i čitav tečaj.

Sviranje s osjećajem, izražajnost
Smatram da je muzika zapravo izražavanje osjećaja i drugih unutarnjih stanja i potreba te zvučno povezivanje s drugim muzičarima u skupini, zatim plesačima i ostalima koji tom muziciranju svjedoče. Ono što se većinom muzikom zove, taj zvučni rezultat, a još više muzička estetika, tako su mi samo nuspojave „prave” muzike, kao što ni slika nije slikarstvo, nego tek njegova posljedica.
Budući da su unutarnja stanja nepredvidiva, smatram da je intuitivno muziciranje, bez zadanih okvira i predložaka za interpretaciju, u tom smislu jedino pravo, zrelo, autentično i odgovorno, „odraslo” muziciranje.
Ovaj element sam je temelj i glavna potka i mojih sviračkih i muzičkoedukativnih nastojanja.

Slušanje
Slušanje (sebe i drugih) drugi mi je najvažniji element i vještina skupnog muzičkog izraza, zbog čega ga aktiviramo na početku svakog termina, odmah nakon izražajnosti, a zatim dodatno razvijamo gotovo svim vježbama koje radimo, kao i u slobodnoj svirci.

Tempo
Zapadnjačka se muzika ne snalazi najbolje bez čvrsto određena tempa. Istina, njegova stega može katkad i popustiti, dopuštajući osobniju i izražajniju izvedbu, no to je obično rezervirano tek za one muzičare koji su s metronomom, tempom, sviračkom tehnikom i notacijom već na „ti”. Na žalost, to se rijetko dopušta upravo bubnjarima jer ih se smatra najodgovornijima za tempo čitave skupine, pa tako i svake pojedine njihove odsvirane note. Nedavno sam čuo da je, ipak, Santana rekao nešto kao „što će mi savršeno precizan bubnjar, pa ja sam odrasla osoba” te da je u bendu Jamesa Browna vladalo načelo da je svaki član ujedno i bubnjar. No to su, čini mi se, tek rijetki svijetli primjeri takvog pristupa. Narodi Afrike, jasno, nisu poznavali metronom. Tempo njihovih ritmova ovisi samo o osjećaju osobe koja ritam vodi. Ona ga zadaje „pozivom”, a isto će tako bilo kada ubrzati i usporiti prema vlastitu nahođenju, koje usklađuje s namjenom pojedinog ritma i prilici u kojoj se svira. No njihov je život – od rođenja okružen prirodom, ritmom i udaraljkama – a time i odnos prema muzici u velikoj mjeri (možda i u najvećoj mogućoj) povezan s vlastitom prirodom i prirodnim ritmovima. To je doista teško usporedivo s našim, civiliziranim odnosom prema životu, prirodi i muzici (iako se možda baš muzikom tome svemu možemo najviše primaknuti).
Kao neki kompromis (a i dobitno rješenje) u ovim vježbama metronom uvodim samo u jednom dijelu termina i to na početku tečaja sve više, a onda prema kraju sve manje. Zanimljivo mi je i znakovito koliko nekima isprva bude teško držati se metronoma… Čini mi se da većina nas sama od sebe nesvjesno ubrzava, pretpostavljam i zbog nestrpljenja kojim nas je ovaj užurbani svijet/život uvjetovao.

Dinamika
Dinamiku doživljavam kao izuzetno važan element muzike, a meni je uz karakter tona možda i najkorišteniji alat intuitivnog muzičkog izraza. Nažalost, primjećujem da joj se često ne pridaje zaslužena pozornost pa velik broj udaraljkaša čitavo vrijeme svira jednako glasno (ili jednako tiho). Uvođenje dinamike kao važnog elementa muzike vidim kao jednostavan, a velik korak na putu od pukog reproduciranja određenih sljedova različitih tonova ka istinskom muziciranju, sviranju, odnosno izražavanju i komuniciranju muzikom. Važno mi je reći i da početnici u prosjeku puno lakše prihvaćaju dinamiku od onog dijela iskusnijih svirača koji se njome na svojem putu nisu bavili.

Improvizacija
Važno mi je odmah reći da se „prava” improvizacija ne mora ni malo držati ni tempa ni ritma u kojem svira skupina. Zato više volim pojam „intuitivno sviranje”. Napominjem to jer mi se čini da se većina improvizirane muzike (osim eksperimentalne) ipak odvija unutar strogih okvira (harmonijski slijed, tempo, ritam) iz kojih, kako vidim, mnogi na taj način uvjetovani muzičari teško izlaze. Tu vidim još jednu prednost i gušt rada i svirke s početnicima. Osim toga, improvizacija kao slobodno muzičko izražavanje ne mora se odnositi ni samo na „solaže”. To može biti i tek jedan dodatni ili preskočeni ton u nekoj naučenoj ili u hodu stvorenoj dionici, odnosno ritmu. Ili u toj istoj dionici samo malo glasnije odsviran jedan udarac koji mijenja karakter cijeloga ritma. Ili pak malkice vremenski unaprijed ili unatrag pomaknut samo jedan ton ili malo „zgusnut” ili „razvučen” dio dionice, čime se stvara određena napetost, jedan od elemenata tzv. „groovea”.
Kada tako improviziram, zapravo sviram ono što mi izlazi ravno iz duše, iz nesvjesnog, iz tijela, mimo uma. Kroz ruke na opnu bubnja ispuštam svoje osjećaje, žudnje, nade, strahove… strast ili strogoću… spokoj ili veselje…

Sviranje u skupini
Dosadašnja iskustva govore mi da intuitivno sviranje, odnosno spontano, slobodno (ali odgovorno) muzičko izražavanje u skupini olakšavaju upravo vježbe slušanja, dinamike, izražajnosti, improvizacije i osjećaja za tempo. Gotovo isto kao i u nekom drugom obliku druženja (zajednička je razmjena osobnih izraza i dijeljenje iskustava sudionika), vidim da je za muziciranje u skupini važna i komunikacija koja se među sudionicima odvija na mnogo načina i razina (i svjesno i nesvjesno), a ovim se vježbama olakšava i poboljšava dovodeći tako do boljeg povezivanja, veće nepredvidljivosti i užitka.

Groove
Za mene, groove je muzičko igranje u tempu, dinamici i karakteru zvuka (neke sam moguće elemente te igre već naveo u dijelu o improvizaciji). Kao čipka koja obrubljuje i prožima čvrstu osnovu tempa i potku ritma i daje im smisao i ljepotu. Groove je jedan od mojih glavnih motiva za svirku, slušanje muzike i ples. U elektronskoj muzici obično ga ne mogu naći, a doživljavam ga kada sviraju živi muzičari, pogotovo oni koji svirku ne temelje na savršenoj preciznosti nego na slušanju i izražajnosti. Muzičari koji su prisutni u sadašnjem trenutku, slušaju i „grizu” iz note u notu. Spomenuo bih našeg bubnjara Krunu Levačića i posebno njegov bend Problemi i zamolio vas sve da ih pratite i učite od njih.
Groove mi je onaj element muzike zbog kojeg na plesnom podiju „oživim” kada se u nekoj elektronskoj stvari pojavi glas ili pak instrument koji doista svira netko živ. Stvara mi osjećaj da muzika „kopa”, „melje”, „miluje”, „vrišti”, „jauče”, „smije se”, „škaklja me”, nasmijava... Od groovea se ježim i izgubim u transu bez misli, u ekstazi sadašnjeg trenutka. Osjetim povezanost s onime tko ga stvara. A sam ga stvaram dinamikom, neočekivanim notama i frazama koje je gotovo nemoguće zapisati, „prljavim” sviranjem, sviranjem malo ispred ili malo iza metronomskog (vremenskog) mjesta na kojem bi određena nota matematički „morala” sjesti, i još ne znam ni sam čime...
Doživio sam više puta da neki ljudi već na samom početku svojeg sviračkog puta gruvaju kao ludi i ne znajući što čine. Beskrajno uživam svirati s njima i slušati ih, koliko god usput „griješili”, „posrtali”, „gubili se”... I prije i poslije toga neki od njih tvrde mi da oni „ne znaju” svirati. Kao da je muzika (samo) do znanja i kao da muzičko znanje jamči mogućnost doista muzikalnog izraza. Konfucije je rekao „…tko zna, a ne zna da zna, spava. Probudite ga…” Vidimo se uskoro na buđenju naših unutarnjih muzičara:)
„Ne moramo znati korake da bismo zaplesali. A ako već plešemo, koga briga za korake…”
------------------

Nino Orepić - muzički životopis

Ukratko:
- magistar biologije s klasičnim muzičkim obrazovanjem
- 40 godina muzičkog iskustva
- osam godina održavanja muzičke edukacije
- glavna preokupacija intuitivno, spontano, improvizacijsko, slobodno, ali odgovorno muziciranje u skupini
- Arktik, Intubeat, Šomazguni, Naturalna Mistika, Kenkedenke, RDK, Mak Murtić & Ensemble, Nomad Jam, Bass Culture, Jahstice Sound, Sjećanja lovca na lisice, Mrlja…

Poduže:
Prije 40 godina krenuo sam u osnovnu muzičku školu, a nakon nje i u srednju u kojoj su mi glavni predmet bile udaraljke. Već sam tada, s 14 godina, počeo svirati bubnjeve u autorskom jazz-rock bendu koji su osnovali danas cijenjeni jazz muzičari Ivan Kapec i Josip Joe Pandur. Malo kasnije, s nekih 16 u velikoj dvorani Lisinskoga pratio sam kao jedini muzičar, na bongosima, skupinu od 20-ak plesačica na godišnjoj smotri plesnih punktova Tihane Škrinjarić. U sljedećem razdoblju sviram klasične bubnjeve u cover blues bendu Green onions i autorskom pop bendu Sjećanja lovca na lisice.
Prije 20-ak godina okrećem se više reggaeu i drugim udaraljkama. Najviše sviram live act uz dj-e te kao redovit gost u bendu RDK. Negdje oko 2010. krećem na radionice zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića gdje s dijelom polaznika osnivam afroudaraljkaški bend Kenkedenke koji uspješno svira sljedećih pet godina.
Uskoro ulazim u kultni cover reggae bend Naturalna mistika u kojem sviram udaraljke uz legendarnog Borisa Leinera i sve redom velike hrvatske muzičare poput Jasne Bilušić, Žana Jakopača, Igora Pavlicu i mnoge druge. To mi se iskustvo pokazalo ključnim za veliki napredak moje muzičke karijere.
Jedan od meni najdražih muzičkih pothvata suradnja je s Makom Murtićem & Ensemble u zagrebačkom Vipu.
Sedam godina surađivao sam i učio od Žana Jakopača (Šo!Mazgoon) – u Naturalnoj Mistici te kasnije duetu, triju i kvintetu, odnosno obnovljenim Šomazgunima.
Zahvaljujući suradnji s muzičkoimprovizacijskim pokretom Nomad Jam, 2017. ponovo nastupam u Lisinskom, ovoga puta na događaju u maloj dvorani na kojem je 15-ak muzičara pružalo podršku našoj velikoj saksofonistici Vesni Gorše.
Najnovija platforma koja mi je pružila mogućnost iznimno intuitivnog muzičkog izraza projekt je Arktik naše svjetski priznate konceptualne umjetnice i aktivistice Vesne Mačković.
Muzičkom edukacijom upotrebom udaraljki bavim se osam godina. Glavni cilj rada s polaznicima grupnih i individualnih termina buđenje je i jačanje u njima prirodnog, slobodnog, zaigranog, ali i odgovornog muzičara. Intuitivnog i osjetljivog – ali i stabilnog i prilagodljivog improvizatora. Spontanog i izražajnog – ali i muzičara koji pruža jasnu, odlučnu i stabilnu podršku drugima u njihovu slobodnom izrazu. Na tom putu vježbamo važne „meke” muzičke vještine poput izražajnosti, slušanja, muzičke komunikacije, pronalaženja vlastitog zvučnog mjesta u skupnoj svirci te korištenja dinamike i tempa kako bismo intuitivnim (slobodnim, ali odgovornim) muziranjem i stvaranjem različitih grooveova, ali i dijelova bez ritma i tempa, što bolje izrazili svoju vlastitu nutrinu te muzički istraživali, ostvarivali i izražavali svoj vlastiti sadašnji trenutak. Doživljavajući svoj i izraz grupe s kojom stvaramo zajedničku zvučnu sliku često postižemo ekstatična stanja ushita utemeljenog u povezanosti sa samima sobom i svima u grupi. Na istim temeljima počiva i rad benda Intubeat.



Prijavite se ovdje ZA RADIONICU INTUITIVNO UDARALJKANJE

 



Kenkedenke:


Naturalna Mistika:


 

Šomazguni:


 

Mimika:


Nomad Jam:


 

Arktik:
http://www.arktik.eu/

Intubeat:
http://bit.ly/IntubeatPločnikVideo