Od ponedjeljka na večer, 1. travnja do petka na večer, 5. travnja, 2013.
U organizaciji Socijalno-pedagoške zajednice za djecu i mlade Maslinova gora, Veli Iž, i
Kuće oleandra, terapijskog centra za umjetničku terapiju i medicinu, Veli Iž
Djeca s dijagnozom ADHD-a predstavljaju nam goruća pitanja osobne, socijalne i kulturne naravi:
• Što može biti uzrok ADHD-a?
• Koji su simptomi?
• Koje poteškoće nastaju za pogođeno dijete i njegovu okolinu?
• Što pomaže?
• Zašto danas susrećemo ovakvu djecu?
• Što možemo naučiti od ove posebne djece?

Izazov: ADHD!
Izvještaj sa seminara i dojmovi tog tjedna
Približavanje djeci koja su uočljivo intenzivna i spremna za pokret vježbanjem pažnje
• umjetnički gradnjom suhozida i modeliranjem u glini
• tjelesno euritmijom i irskim plesom
• emocionalno i duhovno izvještajima o iskustvima na radionicama, promatranjem
umjetničkih djela, medicinskom spoznajama
• i jednim simpozijem
Tamni kišni oblaci na nebu i olujni vjetar, tu i tamo kratka zraka sunca. Dva sata vožnje od
dalmatinske obale Zadra. Otok Iž.
Između luke i mora, okružena raštrkanim brežuljcima vapnenca gdje stanovnici uzgajaju
masline i vinovu lozu, nalazi se Kuća oleandra, terapijski centar za umjetničku terapiju koji je
otvoren prije godinu dana.
Tamo se na Uskršnji ponedjeljak u zajedničkoj prostoriji sastalo 20 gostiju seminara iz
Hrvatske, Srbije, Njemačke i Švicarske, gdje se u nadolazećem tjednu održavala i većina
seminara. Za klesanje u kamenu i irski ples zajednica nam je prijateljski ustupila kulturni
centar.
Uvod u seminar vodila je Enita Nurkić, terapeutica euritmije iz Splita, koja drži tečajeve za
djecu i odrasle u Sarajevu, Splitu i Doboju.
Njezina radost obilježila je početak nadolazećih dana te pomogla uskladiti tijelo i dušu za
pozornost u danu putem umjetničko-euritmijskih vježbi.
U popodnevnom seminaru podijelila je s nama nizove terapijskih euritmijskih vježbi za
koordinaciju osjetila i za povećavanje snaga pažnje.
Friedrich Salomon, Balz Christian Tschopp und Karin Lips su svojim dnevnim predavanjima
o impulsima rasvjetlili povezanosti između medicine, umjetnosti i pedagogije.
Karin Lips nam je pričala o svojim pedagoškim iskustvima u zajednici Maslinova gora
u Velom Ižu, koju je prihvatila hrvatska država. Zajednica usko surađuje sa zajednicom
Berghof Stärenegg u Trubschachen-u, u Švicarskoj. Već 16 godina Karin kao osnivateljica
tog projekta prati djecu i mlade od 13 do 17 godina starosti iz Švicarske, koji ovdje ostvaruju
novi susret sa samima sobom i sa zajednicom. Vrijeme boravka je po godinu dana.
Maslinova gora, na njemačkom 'Olivenhain', izraz je koji je na različite načine povezan sa
zajednicom: Dva velika imanja s 300 stabala maslina, njega, berba i konzumacija plodova i
ulja u svakodnevici igraju veliku ulogu. U mitologiji stablo masline je od davnina poznato
kao stablo mira i obilja. Uz temu seminara također odgovara sljedeći dio pisma:
„Stabla masline vrlo su karakteristična i s velikim trudom pokušat ću ih dočarati. Srebrne
su boje, koja jedan čas ide u plavo, a drugi u zeleno, brončano i skoro bijelo na žutom,
ružičastom, ljubičastom ili narančastom tlu, koje ide do blijedo crvene oker boje ... Jednoga
dana od toga ću napraviti nešto sasvim osobno, kao što sam napravio sa suncokretima za žute
tonove.“ (Vincent van Gogh svojem bratu Theu)
Ovdje je govor prirode snažan, a promjena godišnjih doba intenzivna! Toplina, svjetlo, vjetar
i voda oblikuju život, opažanje i aktivnost. Dvadeset minuta uzbrdo od sela nalazi se povrtni
vrt i štala s kozama, kokošima, mačkama i jednom magaricom, koje je potrebno hraniti. Tamo
se može prenoćiti u kamenoj kući ili u jurti.
Inače okruženje nudi mnogo prostora za osobne projekte: gradnju i oblikovanje kamenom,
drvom i zemljom a i u ophođenju s vodom.
Dolazak i opraštanje. Natuknice na putu jednog mladog čovjeka
Nedobrovoljan, odbijajući dolazak na strani kulturni i jezični prostor. Što ja radim ovdje?
Postupno promijenjena percepcija prema prirodnim procesima i potrebama životinja.
Prihvaćanje projekata a s time u vezi i prihvaćanje pomoći uz oklijevanje.
Što to znači, napraviti plan i provesti ga? Što je potrebno za izvođenje preduzetog? A što kad
propadne?
Potrebna je prisutnost ljudi koji nas prate, pažnja, kultura razgovora, fleksibilan pristup
aktualnoj potrebi.
Iskustvo zajedništva kod kuhanja, pjevanja, diskutiranja, kod izleta i planinarenja te kod
tjedne rasprave s pogledom unatrag i kod planiranja dolazećih događaja.
Polje učenja ljudi u pratnji sastoji se od uvijek pažljive spoznaje i uočavanja individualnog
puta. To znači osobno prilagođavanje okolnostima vlastitoga razvoja, dopuštanje osjetljivosti
na teme i poteškoće te pronalaženje prohodnih puteva za vlastito iskustvo. Podnošenje kritike
i trenutaka odbijanja kroz samo-iskustvo daju mjestu boravka smisao: Priroda. Tišina. Mrak i
zvuci noći. Izdržati. Biti sam. Filozofski ili jako osoban razgovor.
Povjerenje u vlastito bivstvo trebalo bi pratiti nadolazeće razvojne korake poput osobnog
dragulja.
A ti koraci uskoro počinju.
S mislima o povratku koji je također uvijek novi početak.
Ulazak u poslovni svijet. Što želim postati? Istraživanje budućeg zanata? Kakvu pratnju ću
imati? Gdje ću živjeti?
Putovanja, kojih najčešće ima dosta, moraju biti pažljivo isplanirana. Posjet obitelji znači
konfrontaciju s događajima iz prošlosti, koja više nije onakva kakvom se pamti. Isto znači
susret sa starim prijateljima ili grupama. Hoće li ono što je doživljeno na udaljenosti održati
ove uspomene?
Kad ugovor o učenju priđe kraju, završi i mogućnost pratnje. Hoće li uspjeti novi “stari”
život, dio je razvojnog puta iz vlastite osobnosti. Budu li mladi čitali pisma koja dobe iz
Maslinove gore ili čak na njih odgovorili?
No uvijek ostaje otvorena mogućnost za povratak na odmor, za susrete, no ovaj put vlastitom
dobrom voljom!
Friedrich Salomon govorio je o kvaliteti doživljaja kod djece, kod kojih je teško uzastopno
odrediti percepciju i impulzivnost.
Čini se kao da Ja - centralno iskustvo pažnje - kod ove djece ne može dovoljno uredno
reagirati.
S jedne strane prevaguje sanjiva nepažnja s tim da osjetila postanu preplavljena svijetom, dok
s druge strane pršti nekoordinirano djelovanje iz tijela.
Percepcija i djelovanje manje su uzajamno povezani i svako vodi svoj vlastiti život ili se
kaotično isprepletu.
Unatoč intenzivnom istraživanju do danas ostaje nejasno jesu li pri tome primijećeni
neurobiološki nalazi uzrok ili posljedica pratećih psiho-socijalnih okolnosti.
Prekomjerna stimulacija, zamršeni socijalni odnosi, nedostatak strukture u obitelji,
zapuštenost, rana trauma ili gubitak, prijevremeni porod ili manja težina pri porodu ubrajaju
se u poznate rizične faktore.
Pri tome je jasno kako je malo dijete u nutrini isprepleteno sa svojom okolinom, koliko je
ovisno o ljudima koji ga okružuju! “Sigurna veza” s ljudima od povjerenja važan je pojam u
razvojnoj psihologiji prve godine života. Time postaje također jasno da medicinsko tretiranje
lijekovima samo po sebi nikad ne može biti dovoljno za izgradnju jednog stabilnog Ja.
Sigurno Ja-iskustvo, koje se očituje kao pažnja, koordinira impulsima percepcije i djelovanja,
sinkronizira ih i dovodi ih u odnos s okolinom.
Na taj način Ja se može usidriti kao raskrižje tijela i svijeta te omogućiti samopouzdanju da raste.
Ovakva djeca traže našu pažnju! Potrebno im je naše odobrenje kao potpora za njihovo
vlastito pažljivo Ja-iskustvo. Ona nas upozoravaju da djelovanje Ja iskusimo na samima sebi
pojačavanjem pažnje!
Balz Christian Tschopp dotakao se svojim predavanjem tog Ja-iskustva primjerima iz
povijesti umjetnosti.
Prikazao nam je istraživanja Leonarda da Vincija na mrtvom ljudskom tijelu i njegove skice
tadašnjih futurističkih strojeva.
Zakoni života trebali bi u smrti postati vidljivi, anatomske studije dale su podlogu za
umjetničke prikaze i skulpture. Njegova potraga povezana je s razumijevanjem kako Bog
“funkcionira” u ljudima. Time je za tadašnju percepciju neizmjerno samopouzdano usporedio
svoje Ja s božanskom mudrošću stvaranja.
Puno kasnije, kad su strojevi, tehničari, inženjeri, poslovni i radni stalež postali novi životni
oblik, Arnold Böcklin naslikao je poznati “Otok mrtvih”. U nemiru tadašnjeg vremena
njegova naručiteljica poželjela je sliku “za sanjarenje”. Böcklin je doduše pod utjecajem
bolnih iskustava sa smrću i patnjom naslikao sliku koja je za njega u sutonu moderne
istovremeno predstavljala sliku o rastanku i propasti europske kulture. Što će biti s našim Ja
kad se vrijednosti kulture izgube u motorima i trgovini?
Generaciju kasnije Vincent van Gogh proveo je svoj život u konfliktu s izgubljenom
kulturnom sigornošću. Kako je njegovo Ja htjelo doći do izraza? Prema kojoj zajednici, kojem
kraju je osjećao pripadnost?
Njegov život bio je obilježen hektičnom pretjeranom aktivnošću. Istvremeno osamljen,
povučen od ljudi, pun sumnji u samoga sebe, konačno je samouko otkrio slikarstvo.
Sa štafelajem, platnom, uljanim bojama i kistom odlazi u prirodu na jug Francuske i njih
preobražava bez prethodnog crteža, istovremeno radeći na svim dijelovima platna, u snažnom
ritmu boje i oblika. Zbunjenost i očaj zbog životnih okolnosti nestaju u trenutku stvaranja. U
njegovim djelima zrači borba za autonomijom Ja, borba za dubokom svjetlom sigurnošću
bivstva kao izraza Ja, koje susreće samoga sebe.
Iznova i opet iznova, kroz promjenu različitih kultura.
Umjetnički seminari bili su ponuđeni u paralelnim tečajevima.
Susresti se s kamenom! Osjetiti sa svih strana nešto nastalo u davnini, opažati njegove boje i
strukturu, njegovu hladnoću, njegovu grubost i težinu. Izložiti se njegovom neobičnom miru.
Ima li zvuk? Što se događa u meni dok ga crtam!
Primjećujem li lom u njegovoj strukturi? Neprekinutu dinamiku koju mu želim vratiti?
Odjednom je potrebna hrabrost da se postavi dlijeto, da se ozlijedi kamen čekićem da bismo
ga promijenili. Pri tome se ne radi o ničemu.
O ničemu? Radi se o meni!
Radi se o tome što ja želim i što opažam. I što osjećam ja koja stojim iznad toga. Kako se
osjećam u tom trenutku, u kojem uspoređujem posljedicu posljednjeg udarca sa cijelim
oblikom i razmišljam na koju iduću poziciju ću staviti dlijeto.
Balz Christian Tschopp pratio je to samootkriće u dijalogu s kamenom. Dolazi li impuls
proizvoljno iz mene - ili puštam da me kamen vodi?
Percepcija samoga sebe na poseban način!
Kakva suprotnost u glini! Bezoblična masa, vlažna, hladna, smeđa. Postane oblikom koji joj
ja dam. Ovdje se radi o nastajanju, o kreiranju.
Michaela Schulz-Matan, umjetnička terapeutica iz Švicarske, dala nam je puževe kućice na
izbor da preslikamo njihov oblik što je vjernije moguće. Dinamika spiralnog zaobljenja,
izrasla od vrha prema dolje u cjelini, svaki detalj je povezan s time. Kako to puž radi?
Koji izazov, dati glini jednaku napetost!
Nakon toga drugi zadatak: Zamisliti posudu s poklopcem, nacrtati ju i izraditi. Čini se
jednostavno. Isto tako jednostavno kao što je izgledala puževa kućica!
No što karakterizira posude? Koje od njih je moguće zamisliti - a koje napraviti?
Kod izrade nastaje sadržaj i ograničavanje. Zaštita i uključivanje. Povjerenje i sigurnost.
Oblik i punoća pri tome su neodvojivo povezani jedno s drugim. Javlja se misao, nastaje li
posuda za određeni sadržaj ili sadržaj stvara određenu posudu.
Tako energija misli postane oblik!
Energija je i veza: Zajednički izgraditi selo. Treća vježba.
Razviti scenu na praznom stolu, zajednički pustiti da nastane priča ovdje i sada! Nitko ju ne
zna unaprijed, nikad nije ispričana i nikad se nije dogodila... Ona nastaje u zajedničkom radu
prisutnih.
Večer je pripadala irskom plesu s Martinom Legin, studenticom iz Zagreba. I ovdje se radilo
o trenutnoj povezanosti pri koreografskim uzorcima pokreta u 6/8 taktu nasuprotnih redova i
koraka pojedinaca.