BEZ STRAHA I STRAHU UNATOČ - UVODNO PREDAVANJE

Kakvi bismo bili da se ne bojimo? Što bismo radili, s kim bi provodili vrijeme, gdje bismo postavili granice i prema čemu bi se otvorili? Što bismo novo probali, a staro pustili? U koje odnose bismo se više dali, a iz kojih bi izašli? Kakvi bi bili prema sebi, onima koje volimo i prema životu kada nas strah ne bi, ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno kočio?

Mnogima od nas strah je vrlo neugodna emocija. On se prišulja, uvuče, pojavi se najednom ili čuči potiho i stvara sasvim logična objašnjenja zašto nismo još …stvorili slobodno vrijeme, krenuli u novi projekt, ušli u vezu, izašli iz veze, probali nešto novo, ostali u nečem starom, a možda na prvi doživljaj dosadnom. Strah nas stišće u poznate okvire, pokušava održati postojeće stanje i podiže zidove pred promjenama koje nam dolaze prirodno.

On ne mora biti paničan, aktivan i manifestiran. Strah leži iza svakog našeg otpora da krenemo za onim što želimo.

Što je to čega se uistinu bojimo? Strah ima i svoju prirodnu funkciju. ‘Ljudska bića, kao i životinje, imaju prirodni sustav obrane koji nam dobro služi kada smo suočeni s neposrednom opasnošću. Suočena s prijetnjom našem tjelesnom opstanku, naša tijela stvaraju navalu adrenalina koji pojačava naša osjetila i usredotočuje našu percepciju na izvor opasnosti… Umjesto da čuvamo prirodnu obrambenu reakciju za situacije stvarne tjelesne opasnosti, mi podižemo svoje obrane kad god osjetimo da nam je samopouzdanje ugroženo. Blago kritična primjedba, hladan doček od strane prijatelja ili čak nečije različito mišljenje, u nama potiču obrane, čineći nas spremnima za bijeg ili borbu. Naši se umovi zatvaraju, osjećaji sužavaju i ogromne količine adrenalina kolaju našim sustavom, trujući tijelo zato jer u stvarnosti nije potreban nikakav dramatičan tjelesni odgovor.’[1]

Opasnost koju iluzorno stvorimo u tom trenutku zapravo je opasnost za naš ego, za percepciju sebe i postojećeg stanja za koje je cijela naša psiha organizirana da ih sačuva zbog podsvjesnog sjećanja na ranije trenutke boli. Najstrašniji dio straha je strah od straha samog. I dok se naš ego bori da ga ne osjeti, naše biće je u sukobu sa dubljim impulsima koji su spremni za iskorak u ono što nam prirodno dolazi. Stoga jednom kada uđemo u strah, ili dopustimo da on uđe u nas, počinjemo osjećati slobodu koja postoji izvan granica njegovih okvira i pronalazimo snagu za ono što uistinu želimo za sebe.

Na ovom predavanju bavit ćemo se prepoznavanje obrazaca straha u našem životu te njihovim različitim manifestaciima. Bavit ćemo se i suočavanjem sa strahom te kako živjeti izvan straha ili strahu unatoč – dopustiti mu da postoji, ali da nas ne veže, ne koči i ne drži zatočenima u stare priče.

Predavačica: Tamara Sertić, integrativna terapeutkinja

Centar Meleta, Črnomerec 46
2.12.2017., SUBOTA
18:30-20:00 sati

Predavanje je besplatno

Ulaz je slobodan uz prethodnu prijavu.
Rok prijave je 1.12.2017.
Prijaviti se možete na mail: centar.meleta@gmail.com ili mob 099/7028 389 (Tamara)