Svakodnevno, u svakom trenutku, mi odlučujemo o svom životu. Odlučujemo o tome kako ćemo ga živjeti, pridajući ili ne pridajući pozornost onom što se dešava u nama i oko nas. Što god da radimo, moramo biti svjesni da je to naš izbor i naša odgovornost. Ako pristajemo raditi stvari koje nisu naš izbor, mi u stvari činimo nasilje prema sebi. Nasiljem prema sebi počinje nasilje u svijetu.
Koga zadovoljavamo dok pristajemo na ono što nije naš izbor?
Čiji glas u nama govori kakvi trebamo biti?
Dokle god se opiremo promjeni sebe zato što bi to moglo izazvati promjene u okolini, živimo ono što je upakirano u prihvatljivo. Ne živimo svoje potencijale što vodi životnoj neispunjenosti, a dugoročno depresiji i bolesti. Ako nemamo jasnoću gledanja na stvari i donošenje ispravnih odluka, onda se naš život pretvara u emotivni vrtlog koji nas nosi.
Pretvara se u borbu, a ne u nove mogućnosti koje nas pozitivno ispunjavaju.
U ljudskoj prirodi je da ne možemo uvijek biti svjesni svega što činimo, niti u svakom trenutku donositi ispravne odluke. Kroz naš život bili smo povrijeđeni. Isto tako našim ponašanjem mi povrijeđujemo naše najbliže. Ako imamo svijest o tome tada imamo i mogućnost mijenjanja istog.
Kroz odrastanje bili smo izloženi roditeljskoj kritici na razne načine što je moglo umanjiti naš osjećaj vrijednosti. Nekad su ti roditeljski glasovi bili samo instrumenti u odgoju da bi njima, roditeljima, bilo lakše. Kritika je imala za cilj da nas oblikuje na njima najprihvatljiviji način. Na osnovu njihovih riječi „ Nisi dobar, loš si, nepopravljiv si, nećeš uspijeti, ne znam što je s tobom“ stvorili smo određeno mišljenje o sebi i ponašanje prema drugima.
Danas, iako smo odrasle osobe, eho tih glasova odzvanja u nama i odlučuje o našoj sudbini. U nama živi unutarnji kritičar. U sebe smo ugradili negativni iracionalni glas autoriteta iz djetinjstva. Glas koji nam upućuje negativne komentare, kritizira nas i osporava naše pothvate. Pa tako, kada se odlučimo poduzeti nešto u životu, odnekud se pojavljuje taj isti glas koji je prerastao u „ Ja nisam dovoljno dobar za taj posao, za tu osobu, moram biti bolji, neću ni pokušati jer nema smisla“. Urušavamo se i odustajemo. Isto tako možemo izabrati kritičko ponašanje prema svojim najbližim, kritizirajući ih na isti način kako smo mi bili kritizirani.
Svjesnost o svom unutarnjem emotivnom stanju postižemo promatranjem sebe. Promatranjem naših fizičkih i emocionalnih reakcija na određene vanjske okolnosti. U svakom od nas postoji dio koji može promatrati stvari sa distance s odmakom i donijeti ispravnu odluku. Taj dio u nama zove se unutarnji svjedok ili unutarnji promatrač. Svrha unutarnjeg promatrača je biti neutralan, kako bi mogli situaciju sagledati realno i odlučiti što ćemo učiniti. Biti svjestan vlastitih osjećaja, misli i emocija bez osude. Samo biti prisutan i promatrati što se u nama događa. Svjedok u nama je naša svijest, dio koji ne sudi nego promatra, svojim prisustvom neutralno svjedoči.
Pomaže nam da saznamo što se u nama događa? Zašto mislimo da ne vrijedimo, da nećemo uspijeti, da smo loši? Zašto reagiramo ili ne reagiramo na određene situacije iako nas bole, ljute i ne sviđaju nam se tada trebamo svjesni dio sebe, promatrača.
Promatrač nam pomaže da donosimo ispravne odluke. Da realno i odraslo sagledamo sebe i ljude oko sebe. Iz tog dijela nikad nećemo povrijediti sebe a ni druge. On nam daje jasnoću, prihvaćanje i mir.
Ako smatrate da bi vam ovo predavanje moglo pomoći u dubljem sagledavanju sebe, dobrodošli ste.
Datum i vrijeme: subota 18.01. 2020 od 10-11,30h
Lokacija: Pučko otvoreno učilište Šibenik, Petra. Grubišića 3 /III kat (kod Poljane)
Predavačica: Slavka Sekulić, terapeut integralne tjelesne terapije
Ulaz je besplatan uz obavezne prijave na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
♦
