Ekskluzivni intervju s Victoriom Boutenko: 21. stoljeće je stoljeće organske hrane
U sklopu svoje europske turneje Zagreb je posjetila Victoria Boutenko, pionirka prehrane zelenim kašastim sokovima i autorica svjetskih bestselera ZELENO ZA ZDRAVLJE i REVOLUCIJA ZELENIH KAŠASTIH SOKOVA.

U ekskluzivnom razgovoru za Svjetlost Victoria govori o hrani budućnosti, objašnjava zašto je prava hrana besplatna, otkriva negativnu ulogu medicine…

Razgovarali: Nenad Kobasić i Tomislav Bolfek
Izvor: http://nexus-svjetlost.com/

S Victorijom Boutenko razgovarali smo dan prije njenog demonstracijskog predavanja u Europskom domu u Zagrebu. Razgovor smo vodili u ugodnom ambijentu juice bara Cyberfunk Cafe u dvorištu Masarykove 26. Mjesto nije odabrano slučajno: to je jedino mjesto u Zagrebu, vjerujem i u Hrvatskoj, gdje možete uživati u bogatoj ponudi svježe pripremljenih sokova od voća i povrća, što čini osnov Victorijine prehrane. A ima i smoothiesa, napitaka od voća ili povrća kojima se dodaje smrznuti jogurt (po želji, ali i ne mora), što ih čini kremastim i vrlo zasitnim. Da takav način života, jer nije samo prehrana posrijedi, ima sve više pristalica i u Hrvatskoj, pokazalo je i već spomenuto predavanje na kojem je bila veća gužva nego na predavanju Davida Ickea, a Victorijine knjige naprosto su planule...

A evo i što je te večeri ekskluzivno za Svjetlost ispričala Victoria.

SVJETLOST: Kako bi, po vama, trebao izgledati zdrav odnos čovjeka 21. stoljeća prema hrani?

VICTORIA: To je radikalno pitanje i pri odgovoru treba biti oprezan. Mislim da će 21. stoljeće biti stoljeće organske hrane. Nakon prezasićenja GMO hranom i nakon što se milijuni ljudi razbole, doći će do tog organskog stupnja uzgoja i konzumacije hrane. Isto tako, vjerujem da će ljudi prestati jesti životinje te da će se više hraniti kukcima. Stručnjaci s dvaju velikih sveučilišta u SAD-u već uvelike rade na razvoju tih tehnologija. Na kraju krajeva, ljudi će jednostavno morati (bit će prisiljeni) prestati jesti životinje: zbog zagađenja, zbog bolesti i svega ostalog čemu već svjedočimo. Proučavajući antropološke studije nisam pak pronašla niti jedno jedino pleme u cijeloj dostupnoj ljudskoj povijesti koje nije jelo kukce. Iako je to našim industrijskim društvima prilično čudno, mislim da je to prirodno i da će se događati u budućnosti.

SVJETLOST: Jeste li vi ikada jeli kukce?

VICTORIA: Nisam svjesno, no začudili biste se koliki su postoci ostataka kukaca u žitaricama kojima se ljudi hrane.

SVJETLOST: Smatrate li da je danas hrana preskupa i mislite li da bi hrana trebala biti dostupna svima, nešto kao zajamčeno pravo svakog čovjeka na hranu?

VICTORIA: Ne, ne mislim da je hrana preskupa, već smatram da je previše medicine u priči oko hrane. Prava hrana zapravo je besplatna. Sada se može jesti zelenilo u šumi, koje je potpuno besplatno. S druge strane, u prepisci sam s jednim sirotištem u Africi gdje im je glavna hrana bila riža i svinjska mast, a djeca su im bila izrazito mršava. Naučila sam ih da beru jestivo samoniklo bilje i koriste ga za hranu. Njihov mi je učitelj javio da su se djeca oporavila, da bolje izgledaju i da se bolje ponašaju. Dakle, stvari su jednostavne: oni sada beru u džungli biljke za koje prije nisu znali da su jestive. To se zelenje zove uljena repica. Slična je divljoj blitvi.

SVJETLOST: Koji bi, po vama, bili uspješni i učinkoviti koraci ove civilizacije koji bi vodili tomu da hrana prestane biti središtem ljudskih života?

VICTORIA: Postoje dva odgovora, dva pristupa. Prvi: kada bi hrana postala hranjivija, ljudi više ne bi imali žudnju za njom, manje bi razmišljali o hrani. Drugi se odnosi na činjenicu da su ljudi duhovna bića i da imaju određenu duhovnu misiju, bez obzira o čemu se radilo: o vrtlarenju ili pisanju pjesama. Kada pišem knjige, ja zaboravljam na sve. Vjerujem da je duhovna misija sve što radiš s ljubavlju. Ta sreća stvaranja pomogla bi ljudima da ne razmišljaju o hrani.

SVJETLOST: Vaša je misao da je 'glavni uzrok svih degenerativnih oboljenja današnjice, neadekvatna dugotrajna prehrana stanovništva'? Što je u pozadini toga?

VICTORIA: Ljudi su jeli prirodnu hranu više od 3 milijuna godina, sve do 108 godina unazad. Tada je došla industrijska revolucija zajedno s parnim strojem, tušem, lijekovima... Ljudi su osmislili procese prerade hrane i rafiniranja šećera i u svega nekoliko godina potpuno se promijenio način prehrane stanovništva. Ljudima je to sve bilo zgodno jer je bilo jeftino, praktično i lako za čuvanje. Treba imati u vidu da ljudi tada nisu imali dovoljno hrane te su je morali prikupljati cijelo ljeto. I sad odjednom, zamislite, mogli su samo otvoriti limenku i imati ručak. U to vrijeme znanstvenici i liječnici plasirali su 'otkriće' da je šećer dobar za mozak, za mišljenje. Ljude se poticalo da djeci daju i da sami jedu što više šećera. Kuhanje se smatralo pretprobavnim procesom koji olakšava posao ljudskom tijelu. Uglavnom, počela se jesti masovno rafinirana prerađena hrana. Istodobno s tom najvećom promjenom prehrane u ljudskoj povijesti počele su se javljati i nove bolesti: epidemija skorbuta, razne avitaminoze itd. Prije 108 godina karcinom je bio vrlo rjedak i pacijenti su se, kako to navodi doktor McPearson, morali dovoditi izdaleka ne bi li ih liječili i proučavali. Danas je stopa karcinoma u SAD-u takva da gotovo svaki drugi stanovnik pobolijeva od nekog oblika raka. Dakle, u tri milenija ljudi nisu izumrli, a onda smo se u 107 godina doveli do ruba izumiranja: bolesti haraju, djeca nam imaju gomile najrazličitijih bolesti, uzimaju antidepresive... Mi smo sedma generacija koja živi od prerađene i rafinirane hrane. Da bismo se izvukli iz sadašnjeg stanja, u ishrani je stanovnika potrebno povećati udio prirodne hrane, ne nužno veganske ili sirove.

SVJETLOST: Komu odgovara da ljudska hrana bude 'dugotrajno neadekvatna'? Gdje su svi ti nobelovci, ti ljudi koji imaju znanje?

VICTORIA: Pitanje je, (opet) malo provokativno, i radije ne bih odgovorila na nj jer sam majka troje djece.

SVJETLOST: Bi li se cijela planeta mogla hraniti sirovom hranom i koje bi to implikacije

VICTORIA: Mislim da to nije moguće jer nema niti jedne prehrane na svijetu koja bi odgovarala svima. Postoje ljudi kod kojih to jednostavno ne bi funkcioniralo. Pretežno sirova i pretežno veganska ishrana – to da. No, kažem, sto posto sirova i sto posto veganska prehrana nije (još) za svakoga. I sama sam upoznala mnoge takve ljude. Što se tiče veganstva: ako netko živi u Australiji, u Sredozemlju ili u San Diegu može biti vegan, ali ako netko živi u Finskoj, Sankt Petersburgu gdje zimi nema više od tri sata sunčevog svjetla, mnogo je teže biti vegan. Ili moraju uzimati dodatke prehrani ili jesti neku hranu koja se ne uklapa u veganski meni: račiće ili slično... Upravo radim na maloj knjižici koja će se zvati Svjesno veganstvo i trenutno sam u fazi prikupljanja materijala pa nisam spremna dati nekakav konačan jednoznačan odgovor na pitanje što jesti u takvim slučajevima.

SVJETLOST: Koliko ljudi, po vašim saznanjima, jede danas sirovu hranu?

VICTORIA: Prije 10 godina izbrojala sam 300 tisuća ljudi u SAD-u, a danas je to druga po brzini rasta vrsta prehrane na svijetu. Računam da SAD-u oko milijun ljudi jede sirovu hranu.

SVJETLOST: Na prelazak na sirovu hranu Vas i Vašu obitelj primorala je nevolja, odnosno bolest. Kako ljudi koji nisu dramatično bolesni, ili bar misle da nisu, mogu uvidjeti prednosti sirove hrane i takvog načina života?

VICTORIA: To je jako teško izvesti. Prava umjetnost. Ja i cijela moja obitelj znali smo s pozornice, svaki ponaosob, ispričati svoju priču o našem oporavku i svi koji bi to čuli tvrdili bi oduševljeno da i sami prelaze na sirovu prehranu. No tada bih ih srela za koji tjedan s maffinom ili piletinom. U svakom slučaju, na početku je možda bolje ne prijeći odmah na stopostotnu sirovu hranu već dodati svojoj prehrani više sirovih komponenti ili piti litru zelenih sokova dnevno. Uvjerena sam da ljudi koji piju litru zelenih sokova dnevno samo kao dodatak svojoj prehrani, ma kakva ona bila, ne mogu oboljeti od raka.

SVJETLOST: Kako biste Vi potpunom skeptiku zorno predočili prednosti sirove hrane?

VICTORIA: Jako cijenim skeptike, a i sama se smatram skeptikom. Potičem ljude da budu skeptici i da mi ne vjeruju nego da pokušaju te da vide kako se osjećaju. Kada počnu uzimati zelene sokove neka dva-tri tjedna npr. vode dnevnik, pa neka onda izvuku vlastite zaključke.

SVJETLOST: Što, prema znanstvenim dokazima, najviše šteti zdravlju ljudi prilikom toplinske obrade, odnosno kuhanja, hrane?

VICTORIA: Od svih postupaka najštetnije je prženje u dubokom ulju na visokim temperaturama i alkohol. Posljedice su manje-više svima poznate.

SVJETLOST: Govorite u knjigama i o važnosti postavljanja cilja kada se kreće u sirovi način prehrane, pa mi recite što si ljudi najčešće zadaju kao cilj ili misiju i koji je bio Vaš cilj nakon što ste ozdravili?

VICTORIA: Moja misija se mijenjala. Prvo sam mislila da imam jednu misiju, a onda sam uvidjela da bez obzira što ja mislim, da je bitno da to radim s ljubavlju i da je to onda moja misija. Ako nešto ne volim, to i ne radim. Morate se zabavljati i igrati. Ako nešto ne volite, a radite to za novac – nemojte to raditi. Nađite nešto što volite. Prelazak na sirovu hranu služi u prvom redu održanju ili povratku dobrog zdravlja, a zdravlje ne može biti cilj. Čak niti za bolesnu osobu. Ono je samo alat, poput lopate. Zdravlje koristimo ne bismo li ostvarili naše druge životne ciljeve. Da putujemo, da planinarimo, da plešemo itd... Bez zdravlja to ne bismo mogli.

SVJETLOST: Mogu li domaće životinje prijeći na sirovom hranu? Imate li primjera iz prakse? Je li se njima teže ili lakše ili pak nemoguće prilagoditi?

VICTORIA: Životinje pate više od ljudi od posljedica kuhane ili rafinirane hrane; čak i karcinome dobiju ranije. Profesionalni uzgajivači to već znaju i svojim životinjama daju sirovu i prirodnu hranu. Kad sam ja imala psa hranila sam ga mekinjama bez šećera. Tomu bismo dodali vodu, mrkvin sok, malo ulja i algi te bismo joj dva puta tjedno dali mljeveno meso. Nikada joj nismo dali suhu hranu. Nakon jednog pojedenog McDonald's hamburgera naša je kujica povratila. Psi vole i zelene sokove. Pogledajte. (Victoria daje psu ispod naših nogu da obliže njen prst umočen u svježe spravljen zeleni sok, a pas se oblizuje.)

SVJETLOST: Koliko je važno u cijeloj priči da je hrana koja se jede organski uzgojena?

VICTORIA: To je iznimno važno jer smo u tih zadnjih 108 godina, tijekom 7 generacija jedenja prerađene hrane mi, kao vrsta, razvili deficijenciju gotovo svih nutrijenata, čak i C vitamina. Nedostaju nam svi minerali, antioksidansi, vitamin K... Toliko nam stvari nedostaje da mlade žene danas ne mogu obaviti vaginalni porod. No ako je jedna opcija jesti prženi pomfrit, a druga neorgansko povrće, u svakom slučaju glasam za povrće. Trebamo razmisliti kako da svu hranu koju uzgajamo pretvorimo u organsku, koja će imati sve potrebne nutrijente. Svaki krastavac i svaka jabuka ima fiksan broj stanica. Ako jabuka nije organska ima više zraka između stanica pa je veća i ima više škroba i karotina. No, ima manje C vitamina, manje antioksidansa, manje selena, manje cinka... Ukratko, takva je jabuka nešto što izgleda kao hrana, ali je ustvari poprilično prazna – ali još uvijek je bolja od pomfrita.

SVJETLOST: Zašto je organska hrana skuplja?

VICTORIA: Zato jer još uvijek ne postoji potražnja. U mom gradu Ashlandu u Oregonu imamo organsku hranu u svim trgovinama. Na tržnici čak ne trebate niti pitati. Nekakvo je pravilo da se u cijeloj dolini ne šprica pesticidima. Cijele godine imamo organske jagode za 3 dolara po kutiji. Ali ako odete samo 20 milja dalje u neki supermarket, naći ćete samo tretiranu, neorgansku i skupu hranu. Organske hrane, zbog njenog puno boljeg sastava, trebate jesti manje količinski, što je također dodatan plus za njenu proizvodnju.

SVJETLOST: Kako da ljudi, pri odabiru hrane, prepoznaju svoj izvorni nagon za onim što im u datom trenutku najviše odgovora?

VICTORIA: U prirodi je svih vrsta na svijetu da podučavaju svoje bebe što da jedu. Kada su mali, svi traže majčino mlijeko, čime dobivaju „prehrambeni otisak” za cijeli život, što traje od 9. do 18. mjeseca života djeteta. Ne radi se samo o vrsti hrane nego i količini, kao i o cjelokupnom djetetovom okruženju. Taj prehrambeni otisak kasnije je gotovo nemoguće promijeniti; dijete će do kraja života imati žudnju za onim što mu je i na koji način u tom razdoblju davano da jede. Majka medvjedica stavlja bobice u usta i tako ih daje svom medeku da jede. Ljudska bića su jedina bića koja ne uče svoje bebe da jedu najbolju moguću hranu do koje mogu doći. Ljudi hrane djecu s Coca–Colom, pizzom i još se fotografiraju za uspomenu, ne razumijevajući duboku važnost i moć prve hrane.

SVJETLOST: Kako je sa sirovom hranom?

VICTORIA: Na sirovu hranu ljudi obično prelaze u mnogo kasnijoj dobi, no da su imali sirovi prehrambeni otisak bilo bi im puno lakše. Taj otisak, koji je i kulturoški uvjetovan, može se izmijeniti: djeci možemo utisnuti naviku uzimanja zelene hrane. To sam ja, recimo, napravila svojim unucima koji jedu zeleno, ali ne i isključivo sirovu hranu.

SVJETLOST: Mogu li ljudi na sirovoj hrani patiti od pretilosti?

VICTORIA: Da, ja sam živi dokaz. Ljudi koji imaju slab metabolizam dobivaju na težini kad jedu previše orašida.

SVJETLOST: Kako se sirov način prehrane prilagođava prema godišnjim dobima – da zimi jedemo hranu koja nas grije, a ljeti hranu koja nas hladi?

VICTORIA: U stvarnosti, naše tijelo hrana niti hladi niti grije. Ne zagrijava nas hrana nego cirkulacija krvi. Ako imate dobru prehranu, štitnjača vam besprijekorno funkcionira i hladi vas ili grije prema potrebi. Kada mi je hladno, ja, kojoj štitnjača slabo funkcionira, nosim kaput. Riža te zagrijava na isti način kao i votka: obje stvari stimuliraju adrenalin, što nije zdravo.

SVJETLOST: Jedete li toplu hranu ili pića?

VICTORIA: Ne, ali zimi, kada mi je hladno, žudim za jakim začinima kao što je đumbir pa ih stavljam u salate. Ne vidim da bi to bio neki veliki problem, ali ja osobno ne volim toplu hranu. Volim hladne salate.

SVJETLOST: A juhe?

VICTORIA: Meni je, nakon 15 godina sirove prehrane, juha pomalo čudan pripravak.

SVJETLOST: Kako se sada hranite?

VICTORIA: Više ne jedem sto posto sirovu hranu. Prije 6 mjeseci svjesno sam smanjila udio sirove hrane u mojoj prehrani na 95 posto jer sam odlučila izgubiti na težini i ne jesti više toliko orašastih plodova. Mislim da jesti previše orašida nije niti zdravo. Dakle, sada umjesto njih, kad sam stvarno gladna, jedem pareni špinat bez masnoća.

SVJETLOST: Na koja ste najčešće negativna iskustva nailazili kod ljudi koji su prešli na sirovu hranu?

VICTORIA: Najnegativniji je, da se tako izrazim, fašizam. Kada vam priđu ljudi koji su prešli na sirovu hranu, a prvo što vas pitaju je: „Jeste li sto posto na sirovoj hrani?” I ja sam nekada bila takva.

SVJETLOST: Je li sirova hrana nepodesna za ljude koji boluju od nekih bolesti?

VICTORIA: Ne, sirova je hrana vrlo zdrava. Neki ljudi trebaju možda više kalorija: penjači, maratonci... Ali da kažemo da je sirova hrana nekome štetna, to ne bih mogla reći.

SVJETLOST: Kao reakciju na zelene sokove netko može imati jaku kiselinu u želucu pa ih ne može piti. Što bi tada trebalo učiniti? Je li dovoljno izbaciti citruse?

VICTORIA: To je simptom niske razine želučane kiseline. Ja sam radila istraživanja i znam da je uzrok tome nedostak cinka. U studiji rađenoj mjesec dana na 21 ispitaniku koji su svi svojoj postojećoj prehrani dodali zelene sokove, pokazalo se da u su se svi oporavili od svojih bolesti jer zelena hrana olakšava apsorpciju cinka. Neugodnosti možete imati jedino ako jedete masnoće i tešku hranu. Nisam nikad upoznala nikoga tko je imao reakciju na zelene sokove. Ako ih pak zaista boli, onda to nije od kiseline nego zato jer je upaljeno tanko crijevo ili čir. Tada dva tjedna trebaju piti isključivo zelene sokove te nakon toga mogu prijeći i na sirove zelene sokove s vlaknima. Neki ljudi regiraju pak i na vlakna. Rijetko, ali se događa. Nakon samo tri dana bolovi odlaze. U hrnai imamo dovoljno cinka, ali kako je naše tijelo toliko zagađeno, tijelo ga ne može apsorbirati. U jednoj medicinskoj studiji pronašla sam da većina lijekova apsorbira cink i on više nije aktivan... Na primjer analgetici, tablete za spavanje, tablete za smirenje, antidepresivi, antacidi i mineralna ulja kao što su ulja za bebe. Svima nama nedostaje cinka samo zato jer pijemo previše lijekova i kemikalija. Ako koristimo sokove od svježih namirnica stanje će se uvelike poboljšati.

SVJETLOST: Koje samoniklo bilje preporučate za upotrebu kod prehrane sirovom hranom?

VICTORIA: Jučer smo išli na plac u Budimpešti gdje su seljaci prodavali mišjakinju (ili crijevac, odnosno ptičju travu). Kupili smo je gomilu i napravili sokove te biljke za 170 ljudi. Bilo je izvrsno. Odličan je i maslačak ili radić. Odmah da kažem i ovo: ako ljudi nisu sigurni je li biljka jestiva, bilo bi bolje da je ne koriste.

SVJETLOST: A lišće kupina?

VICTORIA: Većina lišća jestiva je jedino prije cvatnje, dok je još fino svijetlozeleno. Kasnije se njegova korist gubi. Drveće kao kesten i slično ja ne koristim jer mislim da i bez toga ima dovoljno zelenoga na našoj planeti. Također je dobro i mlado lišće jabuke.

SVJETLOST: Koje miksere preporučujete? Zašto uvijek ističete samo mikser Vitamix? Je li doista toliko bolji od svih drugih?

VICTORIA: Vitamix spominjem zato jer ga ja imam. Najbolji blenderi na svijetu su Blendtec i Vitamix, a sigurna sam da će Hrvati stvoriti blender koji će biti još jefitiniji. Blender mora imati snagu od barem 1000 W. I Blendtec i Vitamix imaju dvije konjske snage i brzina im je 200 milja na sat.

SVJETLOST: Je li nužno koristiti žvakalice za jačanje čeljusti kad pređete na sirovu i miksanu hranu?

VICTORIA: Mislim da je važno vježbati čeljust i prije prelaska na sirovu hranu i sokove. Takva je hrana jako mekana pa to moramo raditi kako bi nam se i kosti popravile. Ili jedite mrkve kao čimpanze.

SVJETLOST: Što je s famoznim B12 i željezom? Koji su najbolji sirovi izvori?

VICTORIA: Zdrava će osoba stvoriti dovoljnu količinu vitamina B12 u svom debelom crijevu. Srela sam ljude s manjkom B12 koji jesu na sirovoj hrani i koji nisu na sirovoj hrani i naučila sam da ljudi koji previše čiste imaju manjak, a oni koji nisu toliko zaokupljeni čišćenjem nemaju manjak B 12. Isto tako, oni koji jedu organsku hranu manje su podložni manjku B12. A što se tiče željeza, njega ima u grahu i šampinjonima.

SVJETLOST: Ne spominjete u svojim knjigama čajeve? Imaju li oni neko mjesto u Vašem životu i prehrani?

VICTORIA: Ako imam sastanak s nekim tko ne jede sirovu hranu naručit ću biljni čaj. To je lijep običaj. Uostalom, postoje i prijesni čajevi. Skupljam jestivo bilje i spravljam takve čajeve cijelo ljeto. Cvjetove, na primjer hibiscusa, ostavim tri sata u vodi na suncu, i to je vrlo ukusan čaj. Jedina mu je mana da ga ne možete na brzinu spraviti.

SVJETLOST: Je li se doista moguće riješiti komaraca hraneći se sirovim namirnicama?

VICTORIA: Komarce privlači kiselo stanje tijela. Ako ljudima nedostaje vitamina C, komarci će ih više napadati. Vitamin C je jedan od boljih antioksidanta.

SVJETLOST: Koliko bi slada i meda trebalo koristiti; može li se pretjerati?

VICTORIA: Sladove kao što su agavini i javorovi sirupi i slično ne koristim jer mislim da to nisu zdravi proizvodi. Ako baš trebam slatko, koristim malo meda. Kada želim nešto slatko jedem datulje. Agavin sirup i javorov sirup pokazali su da reagiraju na ljudsko tijelo isto kao i šećer.

SVJETLOST: Kakvi su učinci sirove hrane na seksualnost i kako to ona pojačava spolnu moć, što, inače, spominjete kao dio nalaza Rosenburške studije?

VICTORIA: Sirova hrana nije nešto što presudno utječe na osobu u vezi seksualnosti, no stoji činjenica da se muškarci koji imaju problema s potencijom bolje osjećaju kada piju zelene sokove, kao i da žene lakše rješavaju probleme menopauze.

SVJETLOST: Imate li konkretnih iskustava da odmah nakon dojenja majke djecu nastave hraniti sirovom hranom?

VICTORIA: Mojih dvoje unuka, od dvije i pet godina, počelo je piti zelene sokove u dobi od 6 mjeseci i danas obožavaju ne samo sokove već sve zeleno.

SVJETLOST: Uzimaju li vaša djeca dodatne vitamine?

VICTORIA: Niti ja niti moja djeca i unuci ne uzimamo nikakve dodatke niti vitamine.

SVJETLOST: Kako djecu, već ogrezlu u čokoladu, usmjeriti na sirovu hranu?

VICTORIA: Djecu ni u kom slučaju ne bih tjerala da prelaze na sirovu hranu. U prehranu bih im ubacila zelene sokove. Na neki bi ih zabavni način pokušala nadahnuti. Obično mi sva djeca kažu da razumiju da je voće zdravo i da bi ga rado jeli, ali da je sve ono što dobivaju u školama neukusno i nezrelo pa ga ne vole jesti. Inače, moj junak je Ironman jer je u istoimenom filmu tri puta pio zeleni sok.

SVJETLOST: Možemo li se nadati kakvoj radionici u Hrvatskoj u dogledno vrijeme?

VICTORIA: U ovom trenutku nemam nekih određenih planova, ali otvorena sam za takvu mogućnost.