Udruga Cvrčak i mrav s veseljem vas poziva na tečaj intuitivnog udaraljkanja u grupi s do 12 polaznika.
Namijenjen je svima bez obzira na glazbeno (ne)iskustvo.
Služit ćemo se uglavnom afričkim bubnjevima (možete svirati naše ili donijeti svoj) i raznim udaraljkama.
Nećemo vas učiti svirati napamet ovaj ili onaj ritam, učit ćemo vas svirati:) Zvučno se izraziti s osjećajem. Muzicirati slobodno, a ujedno odgovorno. Muzički komunicirati. Uživati u najjednostavnijim dionicama, ali i „pustiti se s lanca” i u tome podržavati druge.
U programu Muzičarenje, čiji je i ovaj tečaj dio, nema krive note, nema pogreške, samo se igramo, zabavljamo i istražujemo.
Muzika je „Umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima” (HJP). Dakle – izražavanje zvukom koji ne mora biti tehnički istesan niti ikako organiziran.
„Ne moramo znati korake da bismo zaplesali, a ako već plešemo, koga briga za korake.”
Pojedini susreti počinju edukativno-iskustvenim dijelom. Ne učimo ni tada ništa na pamet, nego zabavnim i progresivnim vježbama njegujemo izražajnost, slušanje, osjećaj za tempo i njegove promjene (agogika), muzičku komunikaciju, upotrebu dinamike, improvizaciju… O tim „mekim muzičkim vještinama” možete više pročitati u komentaru.
Nakon pauze slijedi ekspresivni dio u kojem se izražavamo slobodno, intuitivno, ali uglavnom povezano s izrazom drugih u krugu i s čitavom zvučnom slikom – pri čemu nam ta povezanost, zahvaljujući vježbama iz prvog dijela, dolazi i intuitivno, sama od sebe. Osim udaraljkama, ovdje je moguće i izražavanje drugim instrumentima te glasom i pokretom.
Krug na početku i na kraju susreta prilika je za dijeljenje iskustava poput namjera, uvida i ostalih doživljaja.
-------------
Lokacija
MO Martinovka (Miramarska 17)
Vrijeme
Četvrtkom od 19.30 do 22 h – 16. veljače do 25. svibnja. – ukupno 15 susreta.
Tu je i besplatan individualni sat. Novima u programu ga preporučujemo što prije, najbolje prije početka tečaja.
Oprema
Bubnjevi – veliki i mali djembei, konge, dununba, sangban, kenkeni.
Razne druge udaraljke.
Sve susrete snimamo profesionalnim audio snimačem, nakon čega izrežemo samo svirku i šaljemo je polaznicima.
Voditelj
Na ovom muzičkom putovanju vodit će vas, inspirirati i podržavati Nino Orepić, kako za sebe kaže – „školovani glazbenik i raškolovani muzičar”, ali i magistar biologije te komunikacijski edukator i facilitator. Njegov muzički životopis možete pročitati u komentaru.
Financije
Iznosi u zagradama su za vas koji imate svoj bubanj.
1. sve odjednom: 165 (130) EUR kod rezervacije mjesta
2. u dvije rate: 100 EUR kod rezervacije mjesta i još 90 (55) EUR 16. ožujka
- u oba slučaja mjesto možete rezervirati i s 50 eura, a ostatak do ukupnog iznosa ili prve rate donesete na prvi termin
- polaznici se obvezuju platiti čitavu participaciju (osim kod više sile)
- ne možete li nas podržati predloženim iznosima, molimo vas da se javite pa ćemo se pokušati dogovoriti drugačije
- jedan polaznik dobrodošao je kao pomoćnik uz pola participacije
Kontakt
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili W'App 092 413 6223
Dobrodošli,
Cvrčak i mrav:)
PRIJAVITE SE PREKO DONJE PRIJAVNICE.
-------------
Muzički životopis voditelja:
Ukratko:
Školovani sam glazbenik već više od 30 godina. Posljednjih desetak najviše razvijam svojeg spontanog, intuitivnog i izražajnog muzičara i edukatora koji budi i podržava intuitivne muzičare u polaznicima svojih radionica, tečajeva i ostalih participativnih i inkluzivnih programa intuitivnog udaraljkanja i muzičarenja
Od projekata/bendova u kojima sam muzicirao izdvojio bih Naturalnu mistiku, Šomazgune, Mak Murtić & Ensemble, Arktik, Intubeat, Kenkedenke, RDK, Nomad Jam, Bass Culture, Jahstice Sound te, najsvježije, otvorene intuitivnomuzičke petke na Manduševcu i Zdencu života, odnosno muzičku terapiju za Zagreb u organizaciji i suradnji s Valentom NT Wave Samardžijom (izvrstan primjer što sve može nastati intuitivnim pristupom muzici: http://bit.ly/ZagrebMusicTherapy).
Osim toga, magistar sam biologije, zaljubljenik u prirodu i društvo te komunikacijski posrednik i edukator.
Poduže:
Prije 40 godina krenuo sam u osnovnu muzičku školu, a nakon nje i u srednju u kojoj su mi glavni predmet bile udaraljke. Već sam tada, s 14 godina, počeo svirati bubnjeve u autorskom jazz-rock bendu koji su osnovali danas cijenjeni jazz muzičari Ivan Kapec i Josip Joe Pandur. Malo kasnije, s nekih 16 u velikoj dvorani Lisinskoga pratio sam kao jedini muzičar, na bongosima, skupinu od 20-ak plesačica na godišnjoj smotri plesnih punktova Tihane Škrinjarić. U sljedećem razdoblju sviram klasične bubnjeve u cover blues bendu Green onions i autorskom pop bendu Sjećanja lovca na lisice.
Prije 20-ak godina okrećem se više reggaeu i drugim udaraljkama. Najviše sviram "live act" uz dj-e te kao redovit gost u bendu RDK. Negdje oko 2010. krećem na radionice zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića gdje s dijelom polaznika osnivam afroudaraljkaški bend Kenkedenke koji uspješno svira sljedećih pet godina.
Uskoro ulazim u kultni cover reggae bend Naturalna mistika u kojem sviram udaraljke uz legendarnog Borisa Leinera i sve redom velike hrvatske muzičare poput Jasne Bilušić, Žana Jakopača, Igora Pavlicu i mnoge druge. To mi se iskustvo pokazalo ključnim za veliki napredak moje muzičke karijere.
Jedan od meni najdražih muzičkih pothvata suradnja je s Makom Murtićem & Ensemble u zagrebačkom Vipu.
Sedam godina surađivao sam i učio od Žana Jakopača (Šo!Mazgoon) – u Naturalnoj Mistici te kasnije duetu, triju i kvintetu, odnosno obnovljenim Šomazgunima.
Zahvaljujući suradnji s muzičkoimprovizacijskim pokretom Nomad Jam, 2017. ponovo nastupam u Lisinskom, ovoga puta na događaju u maloj dvorani na kojem je 15-ak muzičara pružalo podršku našoj velikoj saksofonistici Vesni Gorše.
Najnovija platforma koja mi je pružila mogućnost iznimno intuitivnog muzičkog izraza projekt je Arktik naše svjetski priznate konceptualne umjetnice i aktivistice Vesne Mačković.
Muzičkom edukacijom upotrebom udaraljki bavim se osam godina. Glavni cilj rada s polaznicima grupnih i individualnih termina buđenje je i jačanje u njima prirodnog, slobodnog, zaigranog, ali i odgovornog muzičara. Intuitivnog i osjetljivog – ali i stabilnog i prilagodljivog improvizatora. Spontanog i izražajnog – ali i muzičara koji pruža jasnu, odlučnu i stabilnu podršku drugima u njihovu slobodnom izrazu. Na tom putu vježbamo važne „meke” muzičke vještine poput izražajnosti, slušanja, muzičke komunikacije, pronalaženja vlastitog zvučnog mjesta u skupnoj svirci te korištenja dinamike i tempa kako bismo intuitivnim (slobodnim, ali odgovornim) muziranjem i stvaranjem različitih grooveova, ali i dijelova bez ritma i tempa, što bolje izrazili svoju vlastitu nutrinu te muzički istraživali, ostvarivali i izražavali svoj vlastiti sadašnji trenutak. Doživljavajući svoj i izraz grupe s kojom stvaramo zajedničku zvučnu sliku često postižemo ekstatična stanja ushita utemeljenog u povezanosti sa samima sobom, drugima u grupi i svime što postoji. Na istim temeljima počiva i rad benda Intubeat.
https://soundcloud.com/ninoorepicpercussion
---------------------
Opis mekih muzičkih vještina koje njegujemo na tečaju:
Vježbe za udaraljkaše kojima se služim u svojoj muzičkoj edukaciji razvijam već osam godina. Neke sam „pokupio“ od svojih učitelja i modificirao ih, neke sam osmišljavao na temelju vizije željenih rezultata, a neke su nastale potpuno same, „usput” na mojim radionicama i tečajevima.
Prvi sam puta s njima krenuo u želji da udaraljkašima ponudim nadopunu za one tečajeve djembea i drugih udaraljki na kojima se, zbog stavljanja težišta na učenje pojedinih ritmova, ne stigne značajnije baviti drugim, meni važnim, „mekim” elementima muzike. Iskreno, veselilo me i da ću kasnije s tim muzičarima moći još ljepše, slobodnije i smislenije zasvirati.
Muzičke vještine koje tako razvijam su sviranje s osjećajem (izražajnost), slušanje (sebe i drugih), osjećaj za tempo, dinamika i karakter zvuka, muzička komunikacija, improvizacija, slobodno (ali odgovorno) sviranje u skupini te traženje, stvaranje i igranje grooveom.
Čovjek je biće navike. Usredotočivši se u početku na tehniku dobivanja određenih „ispravnih” tonova, njihov redoslijed (i raspored ruku) u napamet naučenim dionicama i solažama te na precizno izvođenje (da se ne bi „pogriješilo”), glazbeniku često ne bude lako to sve ispunjavati i u isto vrijeme posvetiti pozornost drugim važnim stvarima u muzici, pogotovo nije li mu pozornost na njih jasno usmjerena.
Recimo, to su dinamika i fine nijanse karaktera zvuka koji sviranjem proizvodi. Osjećaji koji mu se pritom bude. Unutarnje potrebe i sadržaji, poput osjećaja, koje bi svirkom mogao izraziti. A mogao bi pozornost usmjeriti i na to što sviraju drugi svirači u skupini, ili muzičkoj komunikaciji s njima i na to kako zajedničku svirku povesti u smjer koji mu se više sviđa ili mu je potrebniji.
Zbog toga s potpunim početnicima, slobodnima od navika i obrazaca stečenih strogim konvencionalnim pristupom glazbi i glazbenoj edukaciji, muziku obično doživim već u prvom pokušaju, nakon 15 minuta individualnog susreta, dok s onima koji su puno vježbali i vježbali tehniku i učili ritmove na pamet – a da prije toga nisu „aktivirali” svojeg slobodnog i zaigranog, ali odgovornog, osjećajnog i autentičnog unutarnjeg muzičara – za to često treba proći puno više vremena, nekad i čitav tečaj.
Sviranje s osjećajem, izražajnost
Smatram da je muzika zapravo izražavanje osjećaja i drugih unutarnjih stanja i potreba te zvučno povezivanje s drugim muzičarima u skupini, zatim plesačima i ostalima koji tom muziciranju svjedoče. Ono što se većinom muzikom zove, taj zvučni rezultat, a još više muzička estetika, tako su mi samo nuspojave „prave” muzike, kao što ni slika nije slikarstvo, nego tek njegova posljedica.
Budući da su unutarnja stanja nepredvidiva, smatram da je intuitivno muziciranje, bez zadanih okvira i predložaka za interpretaciju, u tom smislu jedino pravo, zrelo, autentično i odgovorno, „odraslo” muziciranje.
Ovaj element sam je temelj i glavna potka i mojih sviračkih i muzičkoedukativnih nastojanja.
Slušanje
Slušanje (sebe i drugih) drugi mi je najvažniji element i vještina skupnog muzičkog izraza, zbog čega ga posebno aktiviramo na početku svakog termina, odmah nakon izražajnosti, a zatim dodatno razvijamo gotovo svim vježbama koje radimo, kao i u slobodnoj svirci.
Tempo
Zapadnjačka se muzika ne snalazi najbolje bez čvrsto određena tempa. Istina, njegova stega može katkad i popustiti, dopuštajući osobniju i izražajniju izvedbu, no to je obično rezervirano tek za one muzičare koji su s metronomom, tempom, sviračkom tehnikom i notacijom već na „ti”. Na žalost, to se rijetko dopušta upravo bubnjarima jer ih se smatra najodgovornijima za tempo čitave skupine, pa tako i svake pojedine njihove odsvirane note. Nedavno sam čuo da je, ipak, Santana rekao nešto kao „što će mi savršeno precizan bubnjar, pa ja sam odrasla osoba” te da je u bendu Jamesa Browna vladalo načelo da je svaki član ujedno i bubnjar. No to su, čini mi se, tek rijetki svijetli primjeri takvog pristupa. Narodi Afrike, jasno, nisu poznavali metronom. Tempo njihovih ritmova ovisi samo o osjećaju osobe koja ritam vodi. Ona ga zadaje „pozivom”, a isto će tako bilo kada ubrzati i usporiti prema vlastitu nahođenju, koje usklađuje s namjenom pojedinog ritma i prilici u kojoj se svira. No njihov je život – od rođenja okružen prirodom, ritmom i udaraljkama – a time i odnos prema muzici u velikoj mjeri (možda i u najvećoj mogućoj) povezan s vlastitom prirodom i prirodnim ritmovima. To je doista teško usporedivo s našim, civiliziranim odnosom prema životu, prirodi i muzici (iako se možda baš muzikom tome svemu možemo najviše primaknuti).
Kao neki kompromis (a i dobitno rješenje) u ovim vježbama metronom uvodim samo u jednom dijelu termina i to na početku tečaja sve više, a onda prema kraju sve manje. Zanimljivo mi je i znakovito koliko nekima isprva bude teško držati se metronoma… Čini mi se da većina nas sama od sebe nesvjesno ubrzava, pretpostavljam i zbog nestrpljenja kojim nas je ovaj užurbani svijet/život uvjetovao.
Dinamika
Dinamiku doživljavam kao izuzetno važan element muzike, a meni je uz karakter tona možda i najkorišteniji alat intuitivnog muzičkog izraza. Nažalost, primjećujem da joj se često ne pridaje zaslužena pozornost pa velik broj udaraljkaša čitavo vrijeme svira jednako glasno (ili jednako tiho). Uvođenje dinamike kao važnog elementa muzike vidim kao jednostavan, a velik korak na putu od pukog reproduciranja određenih sljedova različitih tonova ka istinskom muziciranju, sviranju, odnosno izražavanju i komuniciranju muzikom. Važno mi je reći i da početnici u prosjeku puno lakše prihvaćaju dinamiku od onog dijela iskusnijih svirača koji se njome na svojem putu nisu bavili.
Improvizacija
Važno mi je odmah reći da se „prava” improvizacija ne mora ni malo držati ni tempa ni ritma u kojem svira skupina. Zato više volim pojam „intuitivno sviranje”. Napominjem to jer mi se čini da se većina improvizirane muzike (osim eksperimentalne) ipak odvija unutar strogih okvira (harmonijski slijed, tempo, ritam) iz kojih, kako vidim, mnogi na taj način uvjetovani muzičari teško izlaze. Tu vidim još jednu prednost i gušt rada i svirke s početnicima. Osim toga, improvizacija kao slobodno muzičko izražavanje ne mora se odnositi ni samo na „solaže”. To može biti i tek jedan dodatni ili preskočeni ton u nekoj naučenoj ili u hodu stvorenoj dionici, odnosno ritmu. Ili u toj istoj dionici samo malo glasnije odsviran jedan udarac koji mijenja karakter cijeloga ritma. Ili pak malkice vremenski unaprijed ili unatrag pomaknut samo jedan ton ili malo „zgusnut” ili „razvučen” dio dionice, čime se stvara određena napetost, jedan od elemenata tzv. „groovea”.
Kada tako improviziram, zapravo sviram ono što mi izlazi ravno iz duše, iz nesvjesnog, iz tijela, mimo uma. Kroz ruke na opnu bubnja ispuštam svoje osjećaje, žudnje, nade, strahove… strast ili strogoću… spokoj ili veselje…
Sviranje u skupini
Dosadašnja iskustva govore mi da intuitivno sviranje, odnosno spontano, slobodno (ali odgovorno) muzičko izražavanje u skupini olakšavaju upravo vježbe slušanja, dinamike, izražajnosti, improvizacije i osjećaja za tempo. Gotovo isto kao i u nekom drugom obliku druženja (zajednička je razmjena osobnih izraza i dijeljenje iskustava sudionika), vidim da je za muziciranje u skupini važna i komunikacija koja se među sudionicima odvija na mnogo načina i razina (i svjesno i nesvjesno), a ovim se vježbama olakšava i poboljšava dovodeći tako do boljeg povezivanja, veće nepredvidljivosti i užitka.
Groove
Za mene, groove je muzičko igranje u tempu, dinamici i karakteru zvuka (neke sam moguće elemente te igre već naveo u dijelu o improvizaciji). Kao čipka koja obrubljuje i prožima čvrstu osnovu tempa i potku ritma i daje im smisao i ljepotu. Groove je jedan od mojih glavnih motiva za svirku, slušanje muzike i ples. U elektronskoj muzici obično ga ne mogu naći, a doživljavam ga kada sviraju živi muzičari, pogotovo oni koji svirku ne temelje na savršenoj preciznosti nego na slušanju i izražajnosti. Muzičari koji su prisutni u sadašnjem trenutku, slušaju i „grizu” iz note u notu. Spomenuo bih našeg bubnjara Krunu Levačića i posebno njegov bend Problemi i zamolio vas sve da ih pratite i učite od njih.
Groove mi je onaj element muzike zbog kojeg na plesnom podiju „oživim” kada se u nekoj elektronskoj stvari pojavi glas ili pak instrument koji doista svira netko živ. Stvara mi osjećaj da muzika „kopa”, „melje”, „miluje”, „vrišti”, „jauče”, „smije se”, „škaklja me”, nasmijava... Od groovea se ježim i izgubim u transu bez misli, u ekstazi sadašnjeg trenutka. Osjetim povezanost s onime tko ga stvara. A sam ga stvaram dinamikom, neočekivanim notama i frazama koje je gotovo nemoguće zapisati, „prljavim” sviranjem, sviranjem malo ispred ili malo iza metronomskog (vremenskog) mjesta na kojem bi određena nota matematički „morala” sjesti, i još ne znam ni sam čime...
Doživio sam više puta da neki ljudi već na samom početku svojeg sviračkog puta gruvaju kao ludi i ne znajući što čine. Beskrajno uživam svirati s njima i slušati ih, koliko god usput „griješili”, „posrtali”, „gubili se”... I prije i poslije toga neki od njih tvrde mi da oni „ne znaju” svirati. Kao da je muzika (samo) do znanja i kao da muzičko znanje jamči mogućnost doista muzikalnog izraza. Konfucije je rekao „…tko zna, a ne zna da zna, spava. Probudite ga…” Vidimo se uskoro na buđenju naših unutarnjih muzičara:)
------------------
„Ne moramo znati korake da bismo zaplesali. A ako već plešemo, koga briga za korake…”
Kenkedenke:
Naturalna Mistika:
Vrelo:
https://bit.ly/ZagrebMusicTherapy
Mimika:
Arktik:
http://www.arktik.eu/
Intubeat:
http://bit.ly/IntubeatPločnikVideo
