Prije šest godina u jeku plandemije započela su okupljanja glazbeno ukih i neukih ljudi koji samo vole druženje uz glazbu i ne vole zabrane (inicijativom Valent NT Wave Samardzija).

Ja sam se našao medju njima i otkrio da se mogu izražavati glazbom na mnogo više načina nego što sam to do tada znao. Tako je počelo moje putovanje u svijet neverbalne komunikacije. U tristotinjak petaka naših redovnih okupljanja koja su nazvana Vreeelo doživio sam susrete sa brojnim ljudima svih uzrasta i profesija. Puno je ljudi prošlo kroz Vrelo, neki ostali duže, neki kraće, neki shvatili da to nije njihov djir, a neki se predali ideji stvaranja glazbe i zajedništva kroz trenutni osjećaj za trenutak u potpunosti.

Malo po malo, od nakupine i interesne skupine nastala je zajednica. Meni jako draga zajednica ljudi. Samoregulirajući organizam koji slavi svoje stanje zaigranosti sustavno. Tri sata glazbene rijeke koja varira od disonance i kakofonije do ugođenog sastava. Kako je to sjajno sročila Iva Korbar - Vrelo je ugođavanje finog instrumenta koji jesi putem ekstenzivnog slušanja te zahtjeva obuzdavanje. Vrelo je međusobno učenje izražavanja posredstvom drugih, balansiranje svog izraza unutar žive forme koja se stvara i uvažavanje dinamike te forme.🥰

I pokazalo mi se učestalo da je poznavanje/"znanje" muziciranja kognitivno ograničenje koje često ne dopušta čovjeku dovoljno slobode za izlaženje iz forme i istraživanje. Ima izuzetaka naravno.

Ja sam pomalo po putu naučio biti siguran u glazbenoj nesigurnosti i neizvjesnosti i jako volim o tome polemizirat☺️.
I sad nakon punih šest godina petaka, iako bi se na istom mjestu odvilo i bez festivala, Vreeelo se našlo u programu Ces't is d besta 29.05.
I lijepo da na taj način udje u svojevrsnu povijest grada.

Ne znam kako će biti jer nije zamišljeno da bude prezentacija već povezivanje prije svega, ali živi bili pa vidjeli.

Veselim se
KiBiGaZna