Nagrađivana umjetnička organizacija za otvaranje novih polja kazališne komunikacije prikazuje ponovne izvedbe all-women multimedijalnog rada o tijelu, dodiru i senzualnosti kao subverzivnom potencijalu unutar pojma ‘doma’.
‘Dom je multimedijalno-utopijska koreografija. Kako svojim tijelima jesmo, ili možemo biti dom, sebi i drugima? U prostoru nehijerarhičnog dijaloga jedan medij stvara materijal prevodeći drugi - zvuk prevodi koreografske upute, koreografija prevodi strategije videa, video prevodi proces nastajanja kostima, a kostimi tjelesno iskustvo stvaranja zvuka...’
Predstavu možete pogledati ove subote i nedjelje, 13. i 14. siječnja, u 20h. Odvija se u specifičnoj atmosferi prostora bivše kapelice zgrade Centra Slave Raškaj, pri Akademiji likovnih umjetnosti, Ilica 85.
Cijena ulaznica je 30 kuna, ulaznice se mogu kupiti na ulazu 45 minuta prije predstave, ali radi ograničenog kapaciteta mjesto je potrebno rezervirati na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Koncept i koreografiju potpisuje hrvatska umjetnica sa stažem u inozemstvu Sonja Pregrad (suradnje s Meg Stuart, Borisom Charmatzem, Willy Pragerom itd.), a sa njom sedam mladih umjetnica iz različitih medija, sustvarateljica i izvođačica: Laura Barić, Valerija Cerovec, Teuta Gatolin, Lana Hosni, Ema Kani, Vilte Svarplyte i Josipa Štulić. Rad je nastao uz dramaturšku podršku Ive Nerine Sibile i u produkciji UO Četveroruke (četveroruka.hr). Trailer predstave možete pogledati na: https://vimeo.com/250408383.
'Izvedba koja je donekle spontano okupila žensku postavu na zanimljiv način priziva i promišljanje o specifično ženskoj povijesti i njezinoj vezi s privatnom sferom doma. No, povijesno dom nije za ženu bio tek mjesto opresije, nego i prostor ženske kreativnosti, a puderaste boje prostora ALU, također indikativno u kapelici zgrade «Slava Raškaj», stvorile su topao i ženstven prostor igre. Ovaj dom želi uzeti natrag dom od mačističkog diskursa agresije i posesivnosti, plitkog ponosa i neprijateljstva prema drugom i drugačijem, ovo je dom slobodi ekspresije, nježnosti i solidarnosti, jednakovrijednima uspjehu i padovima, tenzijama i smiraju.
Riječ je preuzela drugačija vrsta političnosti, koja promišlja drugačije moduse transgresivne moći umjetnosti i izvedbe od one sudaranja argumentima i transparentima (koliko god sudaranje argumentima i transparentima ponekad bilo važno i nezaobilazno).'
Ana Fazekaš
