Piše: Željka Tokić

Iako zime u zadnjim desetljećima nisu duge, hladne i mračne kao ranijih godina i stoljeća, proslava dolaska proljeća tradicija je koja se zadržala u mnogim kulturama.

Iz tih razloga, posebno mjesto u proslavi novog godišnjeg ciklusa imale su božice proljeća, ljepote, ljubavi i plodnosti: Vesna, Astarta (Ištar), Lada, Venera, Freya.

Svima njima zajedničko je da najavljaju novi životni i godišnji ciklus, da svjetlo proljeća zamjenjuje tamu zime i da zelenilo, cvijeće i proljeće donose radost, obilje i najavljuju plodove u skoroj budućnosti.
U hrvatskoj tradiciji je kao simbol dolaska proljeća značajan Sveti Juraj, koji jaše na bijelom konju te kopljem i štitom savladava zmaja koji je simbol zime i mraka, te tako najavljuje dolazak svjetlosti.

U nekim krajevima Hrvatske običaj je da se lijepe djevojke obuku u haljine od lišća i sa cvijećem u kosi, idu od kuće do kuće i pjesmom pozdravljaju proljeće. Kod drugih se običaj očekivanja proljeća sastojao u tome da se zapali krijes, oko kojeg mlade djevojke plešu.

Proslava blagdana Uskrsa počinje Cvjetnom nedjeljom, kad je običaj da se svi ukućani umivaju u cvijeću, a negde domaćica stavi u vodu i jaje. Običaj je ostao iz vremena kad hrane nije bilo toliko kao danas, pa je prvi koji se probudi i umije u cvjetnoj vodi dobio i jaje kao zgoditak.

Od ponedjeljka slijedi Veliki tjedan i u njemu se ljudi okreću pročišćenju duše i molitvi, ali i čišćenju kuća kako bi se što bolje pripremili za blagdan proslave Uskrsa.

Jedan od najvažnijih simbola Uskrsa svakako je jaje, kao kozmički simbol rođenja novog života, ali i snage da se čovjek-duša oslobodi iz ljuske zatočenosti u oklopu tijela i vine u visine, u svijest i svjetlost.

Kršćanska simbolika Uskrsa ponajprije je vezana uz smrt, uskrsnuće i novi duhovni život Isusa Krista.
Veliki petak, u spomen na dan odlaska Isusa, dan je tišine, okretanja prema unutra i posta.

Velika subota u duhovnom smislu označava promišljanje i molitvu, a u svjetovnom obliku označava pripreme za veliki kršćanski blagdan Uskrs.

Osim pripreme tradicionalnih jela poput kuhane šunke, purice s mlincima, janjetine uz mladi luk, zelenu salatu i slično, najvažnije mjesto zauzimaju ručno bojane pisanice, koje su nekada žene na selu tradicionalno oslikavale voskom, a onda bojale različitim prirodnim bojama. Takve pisanice su djevojke poklanjale momcima, a i momci djevojkama kao znak ljubavi i privrženosti.

U novije vrijeme, proizvode se i umjetne boje koje možemo kupiti u vrećicama, u trgovinama, kao i sličice koje ta jaja ukrašavaju.

Proslavi Uskrsa se osim odraslih najviše vesele djeca jer tradicionalno rade gnijezdo od trave, gdje im poklone u vidu igrački i čokolada donosi „zeko“ - još jedan od pretkršćanskih simbola plodnosti i novog života.

Mali i veliki se kuckaju pisanicama i vesele se kad baš njihovo jaje bude najčvršće i pobijedi ostale kandidate. Pravo natjecanje kreće kad djeca nakon ručka izađu van, druže se s prijateljima i kuckaju sa svojim pisanicama. Onaj čije jaje bude kvrcnuto, priznaje poraz, a pobjednik kao nagradu dobije njegovu pisanicu. Znalo se dogoditi da se neko jaje pokazalo kao jako tvrd orah i da se vlasnik kući vrati s više od 30 pisanica!

U mom djetinjstvu smo imali veliku obitelj na ručku, pa se bojalo i do 120 jaja, uglavnom umjetnim bojama i kupovnim sličicama da bude što šarenije i veselije u paketima za nas i naše male rođake.

No, od kad sam odrasla, moji Uskrsi su uglavnom uljepšani domaćim pisanicama bojanim u ljusci luka, oslikanim cvijećem i lišćem iz mog vrta.
Sretan Uskrs svima!

♦

Želite možda oglasiti svoju radionicu, tečaj, predavanje, proizvod ?
Za samo 140 kn po objavi možemo kvalitetno promovirati vašu vijest.
Pošaljite nam upit na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Više o našim mogućnostima možete vidjeti ovdje.
♦