"Probudite se! Ustanite! Idite mudracima i učite od njih!"
"Sve je na ovom svijetu prolazno. Nije stvarno. Jedina stvarnost jest slijediti put istine, tražiti društvo svetih ljudi i služiti čovječanstvu."
"Budite sretni i vjerujte - sve ovisi o vjeri."
U lipnju 1970. godine, u jednoj špilji u podnožju kumaonskog brda Kailash, uz obalu rijeke Gautama Gange u sjevernoj Indiji, pojavio se jedan prekrasan mladić star oko sedamnaest godina. Bio je srednjeg rasta, imao tamnu kosu i sjajne, prodorne oči. Zračio je neobičnom ljepotom, snagom i mudrošću. Pronašao ga je jedan stanovnik sela blizu Haidakhana, vođen porukom koju je u snu dobio od svog preminulog oca. 'Idi do špilje i prinesi Babajiju svoje poštovanje', rekao je otac, ' jer nema sumnje da je to odista on. I ne brini o nikome tko u to sumnja, sasvim svejedno tko to bio.' Vidjeli su ga i drugi stanovnici sela Haidakhan. U isto vrijeme su ga neki vidjeli kao starca s dugom bijelom bradom, drugi kao mladića s bradom, a treći kao mladića bez brade. Bio je viđen na raznim mjestima istodobno. Nije ništa jeo, ali je imao neograničenu energiju. Poznavao je sve stare indijske spise napamet. U rujnu 1970. otišao je na vrh brda Kailash i tamo je 45 dana meditirao, potpuno nepokretno, u istom yoga položaju. Nakon toga su stotine ljudi došli na brdo Kailash da s njim proslave Navaratri, blagdan Božanske Majke.
Ljudi su u njemu počeli prepoznavati sveca zvanog Haidakhan Baba, koji se u tom kraju pojavljivao između 1800. i 1922. godine. Oko 1800. godine, na kumaonskom brdu Kailash pojavilo se neko sjajno svjetlo. Nekoliko ljudi je tu pojavu primijetilo više puta i zatim su odlučili okupiti se na mjestu gdje se pojavljivalo svjetlo i moliti da im se ono pokaže i otkrije. Tada im se pokazalo svjetlo iz kojeg je izišlo božansko biće nalik mladiću starom dvadeset godina. Puni strahopoštovanja, stanovnici su tu pojavu molili da s njima siđe dolje u selo i da ostane kod njih. Sišao je s njima i ostao neko vrijeme u kući jednog stanovnika, ali je potom nestao i nije mu više bilo traga deset godina. Nakon toga se u tom kraju pojavljivao pojedincima koji su ga počeli zvati Haidakhan Baba, po mjestu u čijoj blizini je prvi put bio ugledan. Kraj sela Haidakhan, nasuprot špilje u podnožju Kailasha, sagradio je mali hram posvećen Bogu Shivi. U kolovozu 1922. godine, Babaji je u nazočnosti nekoliko ljudi otišao do rijeke koja utiče u rijeke Kali i Gauri, na granici sjeverne Indije i Nepala, i pred njihovim se očima pretvorio u svjetlo.
Babajijevo zadnje pojavljivanje, 1970. godine, predvidio je indijski svetac Mahendra Baba. Kao malom dječaku od pet godina, dok je bolovao od teške bolesti, Mahendra Babi se pojavio Babaji i izliječio ga je. Nekoliko puta mu se još pojavio u djetinjstvu i u mladosti kada mu je dao inicijacije. Zatim je nestao, bez da je Mahendra Baba znao tko je on ni gdje i kada će ga opet vidjeti. Nakon što je Mahendra Baba magistrirao filozofiju, uputio se u potragu za tim bićem koje mu je toliko značilo i jedina želja bila mu je da ga opet pronađe. Pješaćio je po cijeloj Indiji nekoliko puta, i nakon 25 godina traganja dobio je u viziji uputstvo da putuje u područje Almore, u predgorje Himalaye. Tamo je sreo ljude kod kojih je na slikama vidio Babajija kao Haidakhan Babu i odmah je u njemu prepoznao svog majstora. Tada mu se ispunila i životna želja - pojavio mu se Babaji kao svjetlosni lik i blagoslovio njega i njegov rad. Nakon toga se mnogo sljedbenika okupilo oko Mahendra Babe, koji su bili i sljedbenici Haidakhan Babe, a on se posvetio tome da ljude pripremi za Babajijev ponovni dolazak, ovaj puta za širu javnost. Gradio je i obnavljao hramove i komponirao svete ceremonije koje sada koriste sljedbenici Babajija. Skupinu učenika, među njima Shri Vishnu Dutt Shastrijija, Mahendra Baba je pripremao kako da prepoznaju Babajija. Mahendra Baba je napustio svoje tijelo u lipnju 1959. godine, godinu dana prije nego što se opet pojavio Babaji u tijelu vječnog mladića. Shastriji je bio taj koji ga je prepoznao po mantri koju je dobio od Mahendra Babe kao znak prepoznavanja. Kada je Shastriji susreo Babajija i ušao u prostoriju u kojoj se on nalazio, cijeli je prostor odzvanjao mantrom koju mu je dao Mahendra Baba. Kao inkarnacija Shive, kako ga se u Indiji slavi, Babaji je imao i simbole Shive i znakove zodijaka na svojim tabanima, među ostalim bika, kobru, Shiva trišul, znak OM, znak lava i ovna. Prepoznaje ga se i po ožiljku na desnoj nozi i lijevoj ruci. Ti vanjski znakovi su ali manje važne simboli u usporedbi s time što se događalo u dušama ljudi koji su ga otvorena srca doživjeli i na taj način prepoznali kao izuzetno biće. U njihovim srcima događala su se najveća čuda.
Krajem sedamdesetih godina sve je više ljudi dolazilo u Haidakhan, gdje je uz Babajijev Shiva-hram nastao mali ashram. Dolazili su iz cijele Indije, a zatim sve više i sa zapada. Prvih dvije, tri godine, Babaji nije gotovo ništa govorio. Sjedio je satima u meditaciji, zatvorenih očiju, a kada bi nešto rekao bilo je to vrlo kratko. Iz njega je zračila velika snaga i veliki mir i time je neposredno djelovao na svakoga tko bi mu se približio. Jeo je jako malo, samo nešto mlijeka, riže i voće. Njegove oči kao da su zračile nekim svjetlom, a pogled mu je bio prodoran i sjajan. Kretao se lagano, ponekad kao da nije dodirivao pod svojim stopalima.
Rutina u ashramu bila je, i još uvijek je, strogo određena. Ustaje se rano ujutro, između četiri i pet sati, zatim se silazi niz 108 stepenica do rijeke na kupanje, nakon toga se u zori prisustvuje vedskom obredu vatre, ceremoniji koju je Babaji obnovio. Slijedi Arti, pjevana molitva i bhajani. Kupanje prije obreda ne obuhvaća samo tjelesnu čistoću, već i energetsko čišćenje, kako bi pri obredu unutarnja i vanjska čistoća bili u skladu jedno s drugim. Unutarnja čistoća postiže se ponavljanjem mantre 'Om namah Shivay' (Klanjam se Gospodu, Shivi, što je poistovjećeno s 'Gospode, neka bude volja Tvoja'), koja oslobađa um od opterečujućih misli i daje prostor da se u tišini i praznini duha pojavi božanski glas i istinito znanje u svakome od nas. U ranu zoru, u svježini novog dana, i uz obred vatre, to ima svoj posebno snažan učinak. Isti obredi, vatra i Arti, ponavljaju se uvečer pri zalasku sunca. Većina dana provodi se u karma-yogi, a nakon ručka slijedi mali odmor, pa ponovno kupanje u rijeci prije večernjih obreda. O karma yogi je Babaji govorio da je to najviša yoga i najprikladnija današnjem vremenu, jer označuje nesebičan rad, rad za dobro čovječanstva, što znači služiti drugima i svijetu, sebe i svoj rad poklanjati sveopćem dobru. Rekao je: "Kroz naporan rad u ovom se svijetu može sve postići. Možete čak promijeniti i samo stvorenje. Uzdajte se u karma yogu. Lijenost je korijen svih nesreća na ovom svijetu. Ako smo spremni raditi možemo svladati bol i siromaštvo... Lijenost je smrt na zemlji". U Haidakhanu se karma yoga vježba praktičnim poslovima, kao što su čišćenje ashrama, pomaganje u kuhinji, rad u vrtu ili bilo kakvo drugo uređivanje i poljepšavanje ashrama i okolice. Uz to se ponavlja mantra Om namah Shivay, Gospode neka bude volja Tvoja. Fizički rad i ponavljanje mantre čovjeka oslobađaju od kruga misli u kojem se često nalazi i time se sasvim spontano dolazi do neposrednih spoznaja iz dubine vlastite duše. Vanjski red, čistoća i ljepota isto tako ostavljaju svoj utisak na dušu i jednako su važni kao i unutarnji rad. Stoga je Babaji i strogo pazio na urednost i čistoću.
Nije učio mnogim riječima. Neka gesta, jedna riječ ili pogled bili su dovoljni da čovjeka usmjere na preobrazbu samoga sebe. Mnogi su osjetili kako se u njima po prvi puta budi velika životna snaga i radost. Uz karma yogu, njegova poruka je bila živjeti u Istini, Jednostavnosti i Ljubavi. U zadnjim godinama Babaji je počeo više govoriti i držati kratke govore. I fizički se promijenio. Počeo je jesti žitarice, postao je deblji, ali i više majčinski, popustljiviji, kao da se više uzemljio i sve više približavao ljudskoj naravi, kako bi nam bio bliži, da preko njega shvatimo našu pravu bit, a na sebe je preuzimao i mnoge terete. "Preuzeo sam bolesti od svih, sada one navaljuju na mene", jednom je rekao Gora Devi, Talijanki koja je uz njega provela mnoge godine.
