U svijetu današnjice, upotreba kanabisa doživljava procvat koji je, čini se, nemoguće zaustaviti. Iako se i kod nas bilježi rastući broj konzumenata kanabisa, sve društvene prakse oko njega odvijaju se isključivo u sferi ilegale.
O trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, puno govori i to da zakonom omogućen lijek za dio pacijenata nije dostupan godinama. Unutar kompleksnog sociopolitičkog i ekonomskog ambijenta, kontinuirano je na snazi izostanak tematiziranja kanabisa od strane vlasti (uz popratne dobro uhodane represivne modele kriminalizacije pacijenata), a zabrinjava i činjenica da unatoč tomu što je za dio pacijenata legalno omogućena, terapija kanabisom ne zadovoljava individualne potrebe bolesnika te se niti u kakvom-takvom propisanom add-on obliku (nekakvom minimumu egzistencije unutar medicine, ali i zakonodavnog okvira) ne provodi u službenom medicinskom sustavu RH.
IZVOR: Privatan album
KANABIS KAO NETEMA U NAŠEM DRUŠTVU
Društveno se normalizira neprovođenje praksi upotrebe kanabisa u medicinske svrhe na institucionalnom nivou te je općeprihvaćeno da je ta problematika neesencijalna u kontekstu generalne degradacije zdravstvenog sustava (čime se reproducira univerzalizacija iskustva pacijenata). Promjene s kojima se teško nosi suvremena medicina te dubinska kriza našeg (zdravstvenog) sustava do izražaja dolaze i u neuspjehu efikasne integracije ove vrste terapije. Uz nezainteresiranost političara na lokalnoj sceni, vođenih ideološkim, a ne znanstvenim postavkama, stvar dodatno komplicira i neuvažavanje noviteta iz ovog područja – najčešće korištena ilegalna droga nacije još je uvijek stigmatizirana.
Unutar ovakve šire društvene percepcije liječenja kanabisom, niti pacijenti više ne potražuju svoja prava. „(…) Kanabis je izgubio svoj allure panaceje i lijeka koji može sve i nekako je sveden u okvire sredstva koje može pomoći. Taj allure koji je trajao početkom 2000-tih pa tamo do negdje 2015. se očito iscrpio. I korona je pomogla da završi ta era velikih očekivanja od kanabisa (…)", dodaje prof. dr. sc. Ognjen Brborović, dr. med., redoviti profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nejasnoćama oko bazičnih koncepata pridonosi većinska zadrška međunarodnih stručnjaka (uz skepsu i neslaganje znanstvenika oko ljekovitih svojstava kanabisa), ali i tenzije na površini sociokulturnih procesa, manifestirane kroz globalne trendove (npr. procesi hiperkomercijalizacije, korporativni utjecaji čemu podliježu i vlade, farmaceutizacija društva u sklopu koje se odvija pretjerano konzumiranje sintetičkih lijekova i dr.). I sama klinička istraživanja, uvjetovana globalnim politikama i interesima farmaceutske industrije, suočena su s nizom regulatornih problema – uslijed postojanja različitih profila i varijacija ove biljke te brojnih načina konzumacije, najočitiji izazov donosi standardizacija (metoda i lijeka) te limitirana sredstva za istraživanje. Interes za promjene u klasičnim metodama liječenja iziskuje sinkronizaciju zakonskih segmenata u cijelom svijetu. Radi se i na sveobuhvatnom zakonodavnom okviru koji bi vrijedio na razini cijele EU, a varijabilnost zakona na ovom području odraz je različitih stavova vlada prema kanabisu i njegovim spojevima, npr. prema glavnoj psihoaktivnoj supstanci THC-u.
Tetrahidrokanabinol (THC), psihoaktivna komponenta kanabisa
Ljekoviti potencijali ove biljke bivaju postepeno prepoznati te ih se pokušava inkorporirati u zakonodavne okvire. Olakšana dostupnost kanabisa dotiče se osnovnih ljudskih prava, a uslijed imperativa farmaceutske industrije dodatno se razlikuje tzv. rekreativna upotreba od one medicinske – zalaganje za čvrsto razgraničavanje tih pojmova očituje se i u samim modelima legalizacije, koji mogu uključivati obje kategorije ili samo jednu od njih.
Legalizacija nosi veću fleksibilnost uz radnje povezane s kanabisom, a uzgoj i proizvodnja mogu biti legitimno sredstvo za rad i zarađivanje (poput kalifornijskog primjera). Države tako reguliraju industriju, a na primjeru Urugvaja vidi se i pokušaj suzbijanja crnog tržišta.
Razni industrijski sektori u dosluhu su s liberalnijom zakonskom regulacijom kanabisa. Primjerice, u Coloradu se razvijaju različite grane turizma baziranog na kanabisu, a posebice cvate onaj zdravstveni.
I za Kanadu je, osim zadovoljavanja potreba lokalnih pacijenata, izvoz jedan od strateških ciljeva. S ključnom ulogom na svjetsku ekspanziju kanabisa za potrebe u medicini, tako se do 2023. izvoz povećao za 50% te je i tokom 2024. nastavio rasti.
U fiskalnoj godini 2023.-2024., kanadski izvoz medicinskog kanabisa za komercijalne svrhe i znanstvena istraživanja iznosio je 218 milijuna kanadskih dolara.
Stupanj decentralizacije pitanja kanabisa, od uzgoja preko proizvodnje pa sve do prodaje proizvoda, ovisi o regulaciji pojedine države. I odnos prema dozvoljenoj količini biljnog materijala te vrsti dopuštenih proizvoda i/ili lijekova visoko je varijabilan. Za razliku od modela legalizacije, prisutni su i modeli dekriminalizacije, koji također variraju od države do države.
STATUS KANABISA U RH
IZVOR: Privatan album
Za područje Hrvatske, općeprihvaćeno je da je kanabis dekriminaliziran – posjedovanje se obično doživljava kao prekršaj, ako je za osobnu upotrebu (bez namjere stavljanja u promet) te u ovom slučaju, u odnosu na legalizaciju, kanabis i dalje ostaje ilegalna tvar. Izmjenom čl. 173., st. 1 Kaznenog zakona, posjedovanje za osobne svrhe svrstano je u domenu Prekršajnog zakona te dekriminalizacija posjedovanja postaje zakonski najtoleriranija instanca. Ova radnja ostaje kažnjiva, a mjerama definiranim Prekršajnim zakonom - poput propisivanja novčane kazne ili liječenja od ovisnosti - Država nastoji dokinuti te prakse i reducirati broj predmeta na sudovima i opterećenost zatvora.
Zakoni RH ne propisuju određenu količinu koja se odnosi na posjedovanje biljnog materijala te se unutar sudske prakse procjenjuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja je li pronađeni kanabis za osobnu upotrebu ili nije.
Kanabis je uvršten na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga (iako se stručnjaci slažu da je njegovo svrstavanje uz bok primjerice kokainu i heroinu neopravdano), koji još nije ažuriran.
Naime, 2020. Komisija Ujedinjenih naroda za opojne droge (CND) prihvatila je preporuke Svjetske zdravstvene organizacija (WHO) i izbrisala kanabis s Popisa IV Jedinstvene konvencije o opojnim drogama iz 1961., kako je izmijenjena Protokolom 1972. i Konvencijom o psihotropnim tvarima (1971.), što aktualno stanje našeg Popisa (u nadležnosti Ministarstva zdravstva) ne odražava (iako se i on sam poziva na taj dokument). Inicijativu tih vodećih svjetskih organa pozdravile su i udruge i svi koji se nalaze u industriji kanabisa, jer je riječ o malom koraku na putu do olakšanog pristupa kanabisu i izvođenja znanstvenog proučavanja njegovih ljekovitih svojstava.
Nastavno na Popis, u Glavi I, čl.2., st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (u daljnjem tekstu ZOSZD) definira konoplju namijenjenu u industrijske svrhe, automatski označujući one biljke s većim postotkom udjela THC-a od 0.2% drogom, što je ukomponirano u prevladavajuća polazišta institucionaliziranih instanci hrvatskog sustava (ali i onih na razini EU). ZOSZD veže se i uz druge nacionalne zakone, pravilnike i propise, pa tako kanabis zapada u djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravstva (i njihove prateće agencije i urede).
U pozadini djeluju i dokumenti stručnog Povjerenstva za analizu i preporuke primjene indijske konoplje i kanabinoida u medicinske svrhe (zagubljeni na službenim stranicama Ministarstva). Korištenje kanabisa u svrhe liječenja problematizira se kroz Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept (donesenom temeljem čl. 108., st. 3. Zakona o lijekovima) i kroz Preporuke za doziranje krutih oralnih pripravaka kanabinoida sukladno smjerni
cama Ministarstva zdravstva RH.
Izuzev posjedovanja, ostale radnje vezane uz kanabis, definirane Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (u daljnjem tekstu ZOIIDZOSZD) iz 2019., podliježu Kaznenom zakonu i strožim kaznama, što podrazumijeva kriminalizaciju osoba koje se upuštaju u te ilegalne angažmane. U tom kontekstu, zabranjuje se i uzgoj kanabisa, čime je građanima oduzeta legalna mogućnost sadnje vlastitog lijeka.
O neophodnosti fleksibilnijeg pogleda na kanabis govori i Prijedlog Zakona o iskorištavanju punog potencijala konoplje (popularno nazvan Lex cannabis) oporbe. Predloženi model legalizacije, s ciljem drugačijeg reguliranja kanabisa - s decentraliziranim uzgojem i dozvoljenom sadnjom do 9 biljaka u cvatu za osobne potrebe - odbijen je od strane Hrvatskog sabora u studenom 2022.
KANABIS - NESLAVNA LEGENDA HRVATSKE MEDICINE
U formiranju odnosa prema terapiji kanabisom bitna su i druga regulatorna tijela EU - kao što je to Europska agencija za lijekove (EMA) - te su u sklopu šire perspektive održivog pristupa brojne EU direktive uvrštene u lokalne zakone.
Tako bi primjerice one preuzete u Popis Zakona o suzbijanju zlouporabe droga trebale ujedno utjecati na efektivnije inkorporiranje kanabisa u javnozdravstvene politike RH. Čekaju se i izbori u Njemačkoj da se vidi kako će to utjecati na razvoj daljnje situacije s kanabisom, a mnogi se romantičari nadaju da će se dobre prakse isto preliti i unutar granica Lijepe Naše.
Politizacija pitanja kanabisa, uz pomoć sfere kaznenog prava, sprečava njegovu opću primjenu. „Dakle, apsolutno postoji politička volja da se zaustavi. Odnosno, ne da se zaustavi, zaustavilo se je, nego da se satre totalno i da medicinski kanabis nikada ne bude dostupan pacijentima”, ističe Brborović.
U Hrvatskoj, makar je to u teoriji moguće, ne provode se znanstvena istraživanja kanabisa, a inertnošću u sferi zakona favorizira se ostale farmakološke postupke. Kroz minimalnu intervenciju u kruti zakonski okvir, ZOIIDZOSZD je pripremio i teren za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe čije pokretanje koči Ministarstvo zdravstva nepotpisivanjem i nedonošenjem Pravilnika o načinu i mjerilima za uzgoj i proizvodnju konoplje u medicinske svrhe.
„Zakonom je predviđeno bilo da Ministarstvo, dakle, ministar Kujundžić treba u roku od 6 mjeseci napraviti pravilnik kojim će propisati detalje kako regulirati proizvodnju kanabisa. Nikad se taj pravilnik nije napisao i samom činjenicom da pravilnika nema, nema niti uzgoja. Znači, Ministarstvo je blokiralo uvoz novih količina te je aktivnom pasivizacijom ne napisalo novi pravilnik. Nakon toga došla je korona, Beroš je doslovce 2 mjeseca prije dolaska korone postao novi ministar. Beroš je na kraju krajeva i nasljednik ministra Kujundžića - koji je sve započeo, što je dosta važno - ne samo doslovno nego i duhovno, tako da ni on ništa nije radio u tom pogledu. Djelomice je kažem korona opravdanje bila... Ali evo, korone već dugo nema, pravilnik se i dalje ne piše, nove količine preparata kanabisa se ne naručuju, tako da od onda do danas imamo samo pad i sve je gore i gore”, pojašnjava Brborović.
Sadnja i proizvodnja trebali bi biti rezervirani za pravne subjekte s proizvodnom dozvolom Agencije za lijekove i medicinske proizvode, pri čemu bi svakako veliki nedostatak bio izopćenje poljoprivrednika iz priče o uzgoju te izgleda da se od ideje do realizacije može očekivati još niz prepreka.
S obzirom na to da se godinama ništa nije radilo i dalje ostaju problematične određene stavke Pravilnika iz 2015. Legalna primjena indijske konoplje u svrhe liječena ograničena je na pacijente koji boluju od malignih bolesti, multiple skleroze, HIV infekcije (s ili bez manifestiranog AIDS-a) i dječjeg epileptičkog sindroma u čl. 30a.
Time je izravno diskriminiran velik dio pacijenata, pri čemu se upravo glavna kritika referira na etički upitno povlačenje granica između onih podobnih za kanabis i svih ostalih koji to nisu. Posebice neuvrštavanje simptoma PTSP-a - (poput kronične i neuropatske boli te poremećaja sna) - na listu indikacija pri upotrebi terapije kanabinoidima upućuje na manjak informiranih politika.
Ipak, odjeknulo je i nekoliko slučajeva u kojima su sudske presude prevagnule u korist bolesnih, kao i pomilovanje Huanita Luksetića. Čl. 30. b, st. 3 Pravilnika određuje da za 30 dana liječenja ukupna količina propisanog THC-a ne smije biti veća od 7,5 g te je često kritiziran od strane javnosti, udruga i struke. Ukazujući na hitnost revidiranja smjernica za doziranje (i unutar ovog Pravilnika i unutar Preporuka), istaknuto je da je ta količina nedostatna za efektivno tretiranje simptoma teških zdravstvenih stanja.
Uz to što niti samo propisivanje te terapije nije zaživjelo, Preporukama propisani omjer i količine aktivnih supstanci također nisu u skladu s potrebama pacijenata, a aktivisti i udruge naglašavaju da se zanemaruje cijeli potencijal biljke (odnosno sinergijsko djelovanje kompleksne kombinatorike svih kemijskih spojeva kanabisa na ljudsko tijelo). I dok u Europskom parlamentu smatraju da bi pripravke na bazi kanabisa trebalo obuhvatiti programima zdravstvenog osiguranja, čak i kada bi se te proizvode moglo pronaći u ljekarnama, hrvatski bolesnici bi sami snosili trošak, jer Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) to ne pokriva. Kako očekivati ikakve promjene kada se ni stručno Povjerenstvo ne uspijeva sastati godinama? „Nema Povjerenstva. Nema. S Dijanom Zadravec i njenom situacijom nemilom u bolnici, u politici, je i Povjerenstvo zapravo izgubilo smisao”, naglašava Brborović.
KOME JE JOŠ STALO DO PACIJENATA?
Model legalizacije na hrvatski način, bez naznaka za skoro implementiranje učinkovitih rješenja, ne ispunjava osnovne interese društva. Krovne su institucije na čelu s Vladom RH odlučile u ime građana da je riječ o netemi, čime je zamagljena istinska bit ove biljke te je umanjena njezina cjelokupna eko-socijalna važnost. Uz preusko područje aplikacije, nepovoljan položaj pacijenata održava se i u tome da Država nije osigurala lijek, istovremeno ostavljajući bolesnike bez mogućnosti da ga sami legalno uzgoje.
Ciljanim strategijama kontinuiranog bagateliziranja glasa građana - ignoriranjem i discipliniranjem - oduzima se autonomija nad donošenjem odluka o vlastitom tijelu, pri čemu diskrepancija između zakona i potreba javnosti zrcali još jedan segment institucionalizacije zdravlja. Sustavnom manipulacijom, kanabis je stavljen izvan zakona, a o posljedicama kriminalizacije se ne promišlja.
I dok su pacijenti izostavljeni iz kreiranja zakonskih rješenja (i regulacije pitanja kanabisa) namijenjenih upravo njima, sve je popularnije samoliječenje kanabisom (npr. konzumacija potentnog ekstrakta cvjetova kanabisa koju promiče Rick Simpson).
Anegdotalna iskustva pacijenata, koja su potaknula znanstvena istraživanja kanabisa, svjedoče i o važnosti primjene jednog novog i svježeg pristupa, koji bi bio u skladu s očekivanjima bolesnika. Široka paleta proizvoda na bazi kanabisa tako može biti odlično polazište za individualniji pristup u medicini, orijentirajući se ponovno prema pacijentu (ovoga puta kao subjektu) i njegovim očekivanjima i prioritetima tokom liječenja. Nužnost uključivanja nečujnog glasa građana postepeno se prepoznaje na razini EU-a – Komisija je odlučila djelomično registrirati Europsku inicijativu za kanabis.
Upotreba kanabisa u medicini podrazumijeva multidimenzionalnost i multimodalnost društvenih praksi, osim kada je riječ o Hrvatskoj, gdje je njihov zbroj jednak nuli te su građani primorani nastaviti s ilegalnim aktivnostima u svakodnevici... Dok god se ne osvijesti da upravo ta heterogenost (i onih zakonom zabranjenih) društvenih praksi upotrebe kanabisa ima ogroman potencijal u transformaciji politika (javnog zdravstva) i odnosa prema pacijentima.
PRILOG:
INTERVJU S PROF. DR. SC. OGNJENOM BRBOROVIĆEM, DR. MED, PROFESOROM NA MEDICINSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Dragi profesore, prošlo je cijelo jedno desetljeće od našeg susreta, tako da bih otvorila ovaj intervju s postavljanjem općenitog konteksta u vezi upotrebe kanabisa u medicinske svrhe u Hrvatskoj. Znači, ništa se ne događa, nema apsolutno nikakvog pomaka, gdje je zapelo?
Zapelo je s tadašnjim ministrom Kujundžićem, koji je zaključio da će vrlo aktivno ne raditi ništa po tom pitanju. Dakle, to nije bilo pasivno, ne ne. To je stvar odluke bila, iz njegove perspektive. I danas vidim da je to bila uspješna strategija, s obzirom da je cilj bio da se ništa ne dogodi i da kanabisa ne bude u Hrvatskoj prisutnog za bolesnike. On je uspio u tom naumu, on je sve trendove preokrenuo i istekom zaliha i istekom roka trajanja proizvoda koji su bili u apotekama, nove narudžbe nisu naručene i danas je pacijentima nemoguće doći do preparata. U međuvremenu se dogodio novi zakon o sprečavanju zlouporabe droge u kojem je predviđeno da se u Hrvatskoj može proizvoditi medicinski kanabis, odnosno uzgajati.
Zakonom je predviđeno bilo da Ministarstvo, dakle, ministar Kujundžić treba u roku od 6 mjeseci napraviti pravilnik kojim će propisati detalje kako regulirati proizvodnju kanabisa. Nikad se taj pravilnik nije napisao i samom činjenicom da pravilnika nema, nema niti uzgoja. Znači, Ministarstvo je blokiralo uvoz novih količina te je aktivnom pasivizacijom ne napisalo novi pravilnik. Nakon toga došla je korona, Beroš je doslovce 2 mjeseca prije dolaska korone postao novi ministar. Beroš je na kraju krajeva i nasljednik ministra Kujundžića - koji je sve započeo, što je dosta važno - ne samo doslovno nego i duhovno, tako da ni on ništa nije radio u tom pogledu. Djelomice je kažem korona opravdanje bila... Ali evo, korone već dugo nema, pravilnik se i dalje ne piše, nove količine preparata kanabisa se ne naručuju, tako da od onda do danas imamo samo pad i sve je gore i gore.
Kako komentirati to da pravilnik nikada nije napisan?
Kao što sam rekao, to je plod političke volje, odluke i strategije. Odluka je da općenito neće biti kanabisa u Hrvatskoj. Točka. Nećemo ga uvoziti i nećemo ga proizvoditi – to je odluka. Strategija je napraviti to s najmanje medijske buke i ikakvog uzburkavanja naroda – nećemo ulaziti u konflikte, nećemo ništa raditi, nego ćemo jednostavno stvar potiho ugasiti. Kako? Tako da aktivno ne radimo ništa. I kad vi sad pitate gdje je pravilnik, pravilnika nikada neće biti, pravilnik nikad nije napisan, pravilnik nikad nije ušao u javnu raspravu, jer je to doslovce plod odluke. Odluka je jedanput donesena (u međuvremenu nije bilo nove) i taj plan se provodi u djelo. I mogu primijetiti da se provodi taman kako treba, kako je odlučeno. Ja se ne slažem naravno s tim, ali tko god provodi, to radi uspješno.
Biste li onda rekli da je to isključivo zbog aktualne političke klime u RH, čiste političke odluke?
Naravno, nema drugog razloga. Mislim, postoji možda drugi razlog. Da je neka ideološka ravan povrh, jel', političke odluke. No to stvarno spada malo u conspiracy i beyond je mojih spoznaja. Postoji li nekakav kružok u Hrvatskoj, koji povrh politike, izvršne vlasti, može utjecati na trendove? Možda postoji, ali ja ne znam koji bi to bio. Mislim, očito je vrlo jako, jer sam dobio informacije da je i dio saborskih zastupnika (i dio HDZ-ovih članova – dakle, u cijelom tom vremenu je HDZ na vlasti) te dio čak i Vlade bio za u nekom trenutku da se to potakne... Na kraju krajeva, taj zakon je HDZ izglasao.
Zakon je donesen, predviđen je uzgoj i industrijska, odnosno farmaceutska proizvodnja što bi bilo dobro za gospodarstvo, uopće nema sumnje, a svejedno se ništa nije dogodilo. Nema nikakvih koraka, nikakvog napretka. Ničeg. E sad, to daje naslutiti da postoji neki deus ex machina koji povrh svega, povrh politike, može upravljati strateškim odlukama, ali ja stvarno ne znam što bi to bilo, pa pretpostavljam da je to neka ideološka ravan koja meni nije još bliska. Zapravo, ne znam uopće od kud se to derivira – je li to duboka država - da je blokada na nivou ispod Vlade - ili je to nešto iznad izvršne vlasti, ali postoji neka sila, koja jednostavno to ne dozvoljava da se dogodi.
Ima još jedna stvar – kanabis je izgubio svoj allure panaceje i lijeka koji može sve i nekako je sveden u okvire sredstva koje može pomoći. Taj allure koji je trajao početkom 2000-tih pa tamo do negdje 2015. se očito iscrpio. I korona je pomogla da završi ta era velikih očekivanja od kanabisa – farmaceutska industrija nije uspjela proizvesti nikakve velike dobre lijekove, barem ih još nismo vidjeli. Naravno, problem je i s endokanabinoidnim sustavom što nije baš jako selektivan, nego se praktički svi preparati vežu i na CB1 i CB2 receptore... Uglavnom, teško je naciljati i dobiti učinak na samo jedno – obično s tim preparatima dobijete učinak, na još 5, 6 stvari, pri čemu su neki od tih efekata i neželjeni. I pacijenti zapravo nikad nisu voljeli taj halucinantni dio. Barem iz mojeg osobnog iskustva s ljudima koji su mi pričali zašto su odustali od korištenja kanabisa, uglavnom bi to bili problemi s halucinacijama, odnosno s mislima i poteškoćama vezanim uz psihoaktivno djelovanje.
To nikada nije bio nekakav moderan lijek. Moderan lijek ne očekuje od vas žrtvovanje. Ovo je uvijek bio jedan šamanistički ritual uzimanja kanabisa u procesu liječenja gdje je bilo potrebno žrtvovati se. I da bi to i bilo privlačno pacijentima, to je definitivno okolina morala stvoriti takve preduvjete, a trenutno ih okolina ne stvara. Nema potražnje, evo, to je to. Po meni, 2010. je bilo puno više pacijenata nego danas koji su uopće zainteresirani za to. I kažem, to je svojevrsni šamanski zahvat, a ne moderna medicina, nije to to.
Kada ste bili u Povjerenstvu, vi i vaši kolege dosta ste radili na objavljenim znanstvenim istraživanjima vezanim uz primjenu kanabisa u medicini. Koji je smisao tih studija danas, niti ima ikakvog nastavka tome niti ništa? Možda nije to pravedno reći, ali skoro kao da se nije niti dogodilo...
Pa je, u pravu ste... Mislim, možda mi je to životno djelo, a možda i nije, ne mogu biti posebno sentimentalan, dao sam sve od sebe. Jesam li mogao bolje? Možda sam mogao, ali... Možda sam trebao biti malo još autističniji, malo isključiviji, ja sam se zapravo htio svidjeti ljudima, pa nisam inzistirao na nekim krajnostima. Danas s ovim iskustvom, znam da sam ostavio neke stvari nedovršene, što je onda omogućilo ministru Kujundžiću da lakše utihne sve. Da sam inzistirao tada na nekim detaljima, možda sam mogao još koju stvar gurnuti dalje, pa bih ako ništa drugo malo veći otpor pružio.
Svako povjerenstvo je savjetodavno, ministru najčešće, pa tako i ovo, mi smo donijeli odluke koje smo savjetovali ministru. I s obzirom da je tema bila kontroverzna relativno, htio sam da naše odluke budu najbolje moguće utemeljene u najboljoj znanosti koju smo imali, tako da sve materijale koje smo mi proizveli su nadmašili proizvode koje prosječno povjerenstvo proizvodi, što je u pravilu ništa. Ovo Povjerenstvo je imalo proizvode koji su se doslovce trebali preslikati i preslikali su se u preporuke ljudima u praksi. Znači, od odluke povjerenstva do preporuke obično prolazi nekoliko faza. Mi smo taj dio ubrzali, naše Povjerenstvo je odmah proizvelo znanstvene dokaze i preporuke, tako da se moglo sve zajedno jednostavno prilično brzo servirati kolegama liječnicima.
Sad, sva ta znanost ne služi tome da netko to čita, nego da postoji jasan trag kako je došlo do neke preporuke. Na kraju, preporuka je da treba eskalirati dozu kod multiple skleroze (MS) tako i tako i da treba davati takve i takve preparate. Da bi vi to mogli napraviti, ne možete to izvući out of thin air nego morate jednostavno napraviti research. A onda kada već to sve radite, onda je u redu da se taj research i publicira. I to je ono što smo mi napravili u Povjerenstvu. U tom trenutku je to bio jedan od najbolje obavljenih poslova u svijetu, definitivno u Europi, ali znate kako to ide, to bi se sad trebalo obnavljati...
Kako očekivati da će se ova pitanja uopće riješiti?
Odluka je donesena, smjer je kristalno jasan. Dakle, apsolutno postoji politička volja da se zaustavi. Odnosno, ne da se zaustavi, zaustavilo se je, nego da se satre totalno i da medicinski kanabis nikada ne bude dostupan pacijentima. To je politička volja i efikasno se provodi.
A tu biste rekli da su vaši kolege zainteresirani, da na toj relaciji nema nikakvih prepreka te da su problemi više političke naravi?
Ma naravno. Niti u Nizozemskoj - koja ima tradiciju - nemate više od 10-15% doktora koji propisuju medicinski kanabis. To nikad nije bila neka plebiscitarna stvar da će sada svaki doktor to propisivati, ali tih 10-15% u Hrvatskoj isto tako postoji, kako da ne. U teoriji, sada doktor to može propisati, samo pacijent nema gdje pokupiti. Kako to izgleda: Danas ga traži pacijent, doktor napiše recept i pacijent ode u neku stranu zemlju, kupi i donese i to je to. A najčešće niti ne traži doktora.
Mislite li da će se ikada ponovno moći naći pripravci na bazi kanabisa na policama ljekarni?
Da, mi smo dio Europske unije. Nijemci su uglavnom užasno važni za to, ovisi što će se događati u Njemačkoj, a to će utjecati na sve okolne zemlje, pa tako i na Hrvatsku. To nije u našim rukama, a dok je u našim rukama, ne znam stvarno, uopće ne vidim nikakvu želju. I nema više pritiska pacijenata.
Što je s Povjerenstvom danas?
Nema Povjerenstva. Nema. S Dijanom Zadravec i njenom situacijom nemilom u bolnici, u politici, je i Povjerenstvo zapravo izgubilo smisao. Čelić je preuzeo od mene štafetu, ako smijem uopće tako nešto reći i odradio drugu dionicu sjajno kad je promijenio zakon i donio u zakon mogućnost uzgoja medicinskog kanabisa. Chapeau! E sad, to je kao i meni. Da on tu sjedi i da ga pitate možda bi rekao da mu je žao što nije inzistirao na tom pravilniku... Jer sjajan posao je napravio. Znate koji je to posao promijeniti zakon? Čudo! A onda cijeli taj posao padne na Pravilniku. Ozbiljno – Sabor, glasanje, rasprave, Odbori za zdravstvo, Odbori za pravosuđe... Ne, nevjerojatno. Tako sam se i ja isto našao u tome. Ja sam pogriješio što sam odredio samo određenim liječnicima da smiju propisivati kanabis... Za druge lijekove vam tog nema. Kad Država plaća, kad postoji onaj recept kojim će Država platiti određeni lijek, onda se selektira, ali kada pacijent plaća, onda svaki liječnik može svaki lijek propisati. E, osim kanabisa, baš glupost, ne mogu to više sad ni rekonstruirati... Trebao sam inzistirati na tome da to može propisati svaki liječnik. Tako će možda i Čeliću biti... U nekom trenutku postaneš zadovoljan, kao jer si odradio svoj dio, a jako je lako da ako ne guraš stvar, da na glupostima padne.
Smatrate li da bi lijekovi na bazi kanabisa trebali biti pokriveni od strane HZZO-a?
To je danas, kada nema uopće ničega, periferno pitanje. Kada bi postojao Pravilnik, kada bi postojao uzgoj u Hrvatskoj, kada bi se lijek nalazio na policama, onda bih vjerojatno rekao da treba riješiti još propisivanje, pa da ga svaki liječnik može propisati. I cijenu, da bude dovoljno niska da je svakome dostupna što bi značilo da HZZO mora sudjelovati. Ne mora nužno biti besplatan, nego kao i drugi lijekovi s doplatom... HZZO neka plati dio, pacijent će ostatak, ali mi nemamo niti osnovne preduvjete.
IZVORI
Bundesinstitut für Arzneimittel und Medizinprodukte. (2025.). “Medizinalcannabisverkehr – Ein - / Ausfuhr”. https://www.bfarm.de/DE/Bundesopiumstelle/_FAQ/Medizinisches-Cannabis/MedCan-Einfuhr-Ausfuhr/faq-liste.html (pristup 29.08.2025.).
Kazneni zakon. Narodne novine, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23.
Lamers, M. (2024). “Canada’s medical cannabis exports jump to CA$220 million as domestic sales fall”, MJBizDaily, 06, svibnja, https://mjbizdaily.com/canada-medical-cannabis-exports-jump-to-ca220-million-domestic-sales-decline/ (pristup 29.08.2025)
Ministarstvo pravosuđa (2025). “Posjedovanje droge za osobnu uporabu prekršajno, a ne kazneno djelo.” https://mpu.gov.hr/posjedovanje-droge-za-osobnu-uporabu-prekrsajno-a-ne-kazneno-djelo/6388 (pristup 31.01.2025.).
Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. godine. Narodne novine, 18/23.
Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Narodne novine, 13/19.
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept. Narodne novine, 107/15.
Prekršajni zakon. Narodne novine, 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22.
Priopćenje za tisak. (2019.). “Upotrebu kanabisa u medicinske svrhe uzimajte ozbiljno, poručuju zastupnici.” Europski parlament. 13. veljače, https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20190207IPR25221/upotrebu-kanabisa-u-medicinske-svrhe-uzimajte-ozbiljno-porucuju-zastupnici (pristup 29.08.2025.).
Stevens, B. (2024.). “From Pioneer to Global Supplier: Canada’s Crucial Role in Global Cannabis Expansion”, Business of Cannabis, 28. ožujka, https://businessofcannabis.com/from-pioneer-to-global-supplier-canadas-crucial-role-in-global-cannabis-expansion/ (pristup 29.08.2025.).
Trkulja, V. Preporuke za doziranje krutih oralnih pripravaka kanabinoida sukladno smjernicama Ministarstva zdravlja RH. https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/Pravilnici/kanabinoidi-preporuke-za-doziranje.pdf (pristup 29.08.2025.).
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Narodne novine, 39/19.
Zakon o lijekovima. Narodne novine, 76/13, 90/14, 100/18.
Zakon o suzbijanju zlouporabe droga. Narodne novine, 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13, 39/19.
FOTO: macrovector_official / Freepik
https://www.freepik.com/free-vector/stop-marijuana-sign_4561547.htm#fromView=image_search_similar&page=1&position=37&uuid=7af17d55-5e19-4d0f-aa91-62ab4c02c13a&query=%40macrovectorofficial+cannabis
Autorica teksta, priloga i intervjua: Mirna Petak
Fakultet političkih znanosti 2025
♦
♦
♦
