Iako postoji pet vrsta inteligencija, a to su racionalna, socijalna, emocionalna, praktična i umjetnička, čini se kako je, pogotovo unutar obrazovnog sustava, racionalna inteligencija najpriznatija. Kada se spomene inteligencija, većini ljudi prvo na pamet padnu pojmovi poput snalažljivosti, logičkog zaključivanja i rješavanja problema, a uz to se često vežu visoka akademska postignuća i uspjeh. No, to često nije tako. Visok stupanj racionalne inteligencije, odnosno visok IQ, ne garantira visoka akademska postignuća, kao ni uspješan, ispunjen život. Da bi se dijete razvilo kao kompletna ličnost, potrebno je raditi na razvoju svih pet vrsta inteligencije.

Socijalna i emocionalna inteligencija prijeko su potrebne za ostvarivanje odnosa s drugima, ali i za razumijevanje samog sebe, kao i drugih. Prepoznavanje i regulacija emocija, empatija, komunikacijske vještine, vještine pregovaranja i suradnje potrebne su za funkcioniranje u društvu te ih je moguće naučiti. Ove se vještine uče prvo u obitelji, ugledajući se na roditelje, a zatim kroz interakciju s vršnjacima. Zato djeci treba omogućiti da što češće budu u interakciji s drugima. Ako je dijete sramežljivo, pokušajte ga ohrabriti i potaknuti da ipak stupa u interakcije u skladu sa svojim mogućnostima, bez forsiranja. Dobar je poticaj upisati dijete na neku aktivnost koja mu se sviđa, a tijekom koje mora upoznati vršnjake, razgovarati i surađivati s njima.

Praktična inteligencija, kako joj ime govori, odnosi se na praktično rješavanje problema. Svi smo bar jednom bili u situaciji da nam je neka ideja dobro zvučala u teoriji, ali u stvarnosti nam se plan izjalovio. Ili smo u školi napamet naučili gradivo, a zatim to znanje nismo mogli primijeniti. Ako je to moguće, pokušajte poticati dječje interese kroz praktične aktivnosti. Na primjer, ako je dijete zainteresirano za životinje, a inače nije često okruženo njima, omogućite mu da provede neko vrijeme brinući za njih. Ako vas zainteresirano promatra dok kuhate, neka vam pomogne i tako nauči novu praktičnu vještinu. Kada netko od njegovih prijatelja ima neki problem, pitajte dijete kako bi ono postupilo. Time ne vježba samo praktičnu, već i emocionalnu inteligencija jer dijete mora „stati u tuđe cipele“.

Umjetnička inteligencija vjerojatno je najviše zanemarena. Neki ljudi su kreativniji od drugih, no činjenica je da svi imamo potencijal za kreativnost. Umjetnost može biti odličan način za izražavanje emocija, briga, strahova te može poslužiti kao ispušni ventil. Osim toga, kroz stvaranje djeca (i odrasli) mogu izraziti svoju osobnost što pozitivno djeluje na njihovu sliku o sebi, raspoloženje i mentalno zdravlje. Pružite djetetu priliku da istraži različite načine kreativnog izražavanja i pronađe onaj koji mu najviše odgovara.

Svih pet inteligencija potrebne su nam za kvalitetan život. Zato je kod djeteta važno uočiti koje inteligencije su mu prirodno razvijenije i njegovati ih, a istovremeno raditi na onima koje su manje razvijene.

Piše: Iva Murat, prvostupnica pedagogije
Više tekstova pročitajte na:
https://super5q.com/