Obiteljsko nasljedstvo igra direktnu ulogu u formiranju emocionalnih simptoma i može izazvati repetitivne obrasce ponašanja poput "sindroma godišnjice" ili "nevidljivih lojalnosti" koji se protežu iz jedne generacije u iduću. Kako bi se prilagodili disfunkcionalnim obrascima obitelji iz koje potječu ili nosili s nezavršenim poslovima, buduće generacije održavaju svoje lojalnosti tako što odigravaju slične životne scenarije. Samo svjesnost omogućuje odvajanje od afektivnih, emocionalnih i psihičkih iskustava predaka u izgradnji osobnosti.
Iskustva prijašnjih generacija unutar obitelji, njihove poruke i obrasci ponašanja, skriveni su u nama i često smo nesvjesni njihovog utjecaja na naše odluke i događaje. Određena trauma prethodne generacije, naslijeđeni osjećaji krivnje i srama, iracionalni strahovi i nezavršeni obiteljski poslovi, svađe i nesuglasnosti, zatim "loša sreća" koja prati generacije, krivi izbori i situacije koje se generacijama ponavljaju, nesretne sudbine i obiteljska prokletstva primjeri su transgeneracijskih obrazaca koji utječu na sadašnjost, dajući ton i boju našem iskustvu života.
Brojni znanstveni i klinički dokazi ukazuju na činjenicu da naši pretci, bili oni živi ili pokojni, žive u nama, ne samo kao unutarnji objekti (kako ih psihoanalitičari opisuju), nego kao živuća sila polja informacija koje su aktivni kroz naš genetski kod. Ponavljajući obrasci u obitelji koji se pojavljaju u fenomenima poput "sindroma godišnjice" ili "nevidljivih lojalnosti" trenutno se istražuju i objašnjavaju različitim teoretskim modelima.
Empirijski dokazi dovode nas do zaključka da disfunkcionalni obrasci koji se ponavljaju iz generacije u generaciju proizlaze iz životnih događaja koji su bili traumatični prethodnim generacijama, a koje slijedeće generacije pokušavaju riješiti kompulzivnim ponavljanjem tih obrazaca. Najčešće traume koje se odražavaju na putanju obitelji su događaji poput rane smrti (uključujući pobačaj i mrtvorođenče), tragičnih događaja (poput ratova ili prirodnih katastrofa), ubojstava, samoubojstava, isključivanja iz obitelji, nestalih osoba, nepravde (poput suđenja ili nepoštene podjele imovine ili ljubavi), konfliktnih razvoda, ozbiljnih bolesti, hendikepa i promjena države, nacionalnosti, političkog uređenja ili vjere. Iako se ne podrazumijeva da ovi obiteljski događaji prenose traumu, isključivo osvještavanjem njihovog značaja za povijest određene obitelji, uključujući i osvještavanje "nevidljivih lojalnosti" povezanih s time, možemo se osloboditi od kompulzivnog ponavljanja obrazaca koji se mogu smatrati "sudbinom"ili "transgeneracijskom" ostavštinom.
Ciljevi radionice:
• Omogućiti sudionicima svjesnost disfunkcionalnih obrazaca koji se ponavljaju od ranijih generacija njihove obitelji.
• Posvjestiti i istaknuti pozitivnu ostavštinu koju su primili od svojih obitelji. Iako se psihoterapija često usmjerava na disfunkcionalne i negativne obrasce, Moreno (tvorac psihodrame) je poznat kao "čovjek koji je vratio smijeh u psihijatriju", naglasak će biti na osnaživanju i oslobađanju unutarnje kreativne "iskre" koja je prisutna u svim ljudima i skupinama.
• Približiti psihodramu osobama koje bi se htjele upoznati s psihodramskim načinom rada, bez obzira na dob, spol, zanimanje ili stručnu spremu;
• Omogućiti budućim psihodramskim edukantima uvjet za uključivanje u edukaciju.
Stručnjacima koji će sudjelovati na radionici biti će dodijeljeni bodovi jer je radionica prijavljena na bodovanje Hrvatskoj psihološkoj komori, Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskoj komori socijalnih radnika.
Broj mjesta je ograničen, prijave se primaju do 11.11.2015.
Radionica će se održati 14. i 15.11.2015. u prostorijama Centra za psihodramu, Trg žrtava fašizma 3, kat 3.
Subota: od 10 do 18 sati
Nedjelja: od 10 do 17 sati
Cijena radionice iznosi 750 kn.
Kako bi potvrdili svoje mjesto na radionici, molimo vas da se prijavite putem maila na
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
U mailu obavezno navedite:
• Ime i prezime
• Godina rođenja
• Radno mjesto
• Obrazovanje
• Dosadašnje edukacijsko iskustvo
• Telefon/Mobitel
• Mjesto prebivališta
• Email
Voditelji radionice:
Ivana Jurić
Ivana je dječji i klinički psiholog, voditelj i trener psihodrame, ECP. Ona je iskusan individualni i grupni psihoterapeut, voditeljica edukacijskih radionica za roditelje i odgojitelje (učitelje). Uključena je u rad s odraslim osobama, adolescentima i djecom. Dopredsjednica je i jedna od osnivača Centra za psihodramu (stručne udruge osnovane s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja psihodrame kao psihoterapijske i edukativne metode u Republici Hrvatskoj). Završila je petogodišnju trajnu stručnu edukaciju za psihodramskog psihoterapeuta pri Institutu za psihodramu prema međunarodnom program koji je akreditiran od strane EAP-a (European Association for Psychotherapy) i FEPTO-a (Federation of European Psychodrama Training Organisations). Kontinuirano je uključena u usavršavanja iz dječje integrativne psihoterapije (dječje psihodrame i terapije igrom kroz tehniku "Test svijeta"), transgeneracijske terapije, kognitivno-bihejvioralne terapije itd. Vanjski je suradnik na studiju psihologije (Hrvatskih studija), kolegij Psihoterapijski pravci i intervencije. Pokrenula i jedna je od urednika psihoterapijskog časopisa – "Double" – časopisa za psihodramu, sociodramu i sociometriju. U privatnom životu je supruga i majka troje djece, a u slobodno vrijeme se izražava kroz fotografiju, biciklizam i ples.
Vedran Korušić
Psihodramski psihoterapeut, dječji integrativni psihoterapeut, ECP, asistent trener Centra za psihodramu. Završio je petogodišnju trajnu stručnu edukaciju za psihodramskog psihoterapeuta pri Institutu za psihodramu i četverogodišnju edukaciju za integrativnog dječjeg psihoterapeuta pri Udruženju za dečiju integrativnu psihoterapiju. Certificirani je play terapeut. Predsjednik i jedan od osnivača Centra za psihodramu. Član je predsjedništva Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, programsko-organizacijskog odbora konferencije Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, te organizacijskog odbora 22. kongresa Europske asocijacije za psihoterapiju u Zagrebu 2016. Član je Udruge za integrativnu dječju psihoterapiju – UPSI. Vanjski suradnik Ministarstva pravosuđa na programu psihodramskih radionica u Odgojnom zavodu u Turopolju. Osnivač i jedan od urednika psihoterapijskog časopisa – "Double" – časopis za psihodramu, sociodramu i sociometriju. Trenutno završava četverogodišnju edukaciju iz Tjelesne psihodramske psihoterapije – Psychodramatic bodywork. Kontinuirano je u procesu psihoterapijske supervizije.
