Razmišljate o psihoterapiji već neko vrijeme, vjerujete da bi ona mogla biti korisna za vas, ali nikako da donesete konačnu odluku? Pred njome možda istovremeno osjećate želju, ali i strepnju? Znatiželju, ali i strah? Nadu, ali i otpor? Ništa neobično! Odluka da krenete na psihoterapiju bitna je i vrlo osobna, za nju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti...
Početak godine je period kada mnogi donose svoje novogodišnje odluke i stavljaju ih na papir u nadi da će im se, u godini koja se javlja kao nova prilika, život promijeniti na bolje – da će biti sretniji, zadovoljniji, zdraviji, mršaviji, odgovorniji, discipliraniji, kreativniji, slobodniji... Što god jedinstveno da žele, svima je zajedničko jedno – žele promjenu. No, ono što realnost uskoro pokazuje jest da se, na veće ili manje razočaranje, dobar dio tih odluka ipak ne sprovede u djelo i da nam promjene za kojima smo čeznuli izmiču – bilo zato što otkrivamo da nam je teško uspostaviti novu naviku, što nam nedostaje podrška, što prelako upadamo u svoje stare dobro uhodane obrasce koji su nas sprječavali i do sada, ili što se putem možda i naše želje i prioriteti mijenjaju.
Za sve one koji se ovih dana bave procesom donošenja svojih odluka za bolje sutra, evo malog vodiča vezanog uz donošenje jedne koja ima vrlo veliku vjerojatnost da zaista promijeni život na bolje – odluke o odlasku na psihoterapiju.
Mnoge osobe koje prvi put dođu na psihoterapiju kažu da su se na taj korak odlučile nakon dugog, a ponekad čak i dugogodišnjeg razmišljanja i neodlučnosti. Kao terapeutkinja, iskreno im kažem kako cijenim njihovu hrabrost koja ih je ipak dovela na udobni crveni naslonjač u mom uredu. Postoji više razloga zbog kojih osobe koje žele doći često osjećaju neodlučnost ili čak otpor pri donošenju odluke o početku psihoterapije.
Često je to zato što su oko psihoterapije ispleteni mnogi mitovi – od toga da je ona samo za "luđake" do toga da je nepotrebna jer si normalna osoba može sama pomoći, samo ako se jače potrudi i zadrži pozitivan stav. Ako vaše znanje o tome što je psihoterapija dolazi iz filmova i serija, vjerojatno nemate sasvim točne ideje o tome što se događa u uredu psihoterapeuta.
S druge strane, čak i ako znate što su o psihoterapiji mitovi, a što činjenice, moguće je da vas razmišljanje o tome da je i sami isprobate ispunjava nervozom. To nije ništa neobično. Bilo da se ona svodi na rješavanje trenutnih problema ili poteškoća koje traju duže vrijeme, bilo da je usmjerena na usavršavanje i iskorištavanje vaših potencijala, psihoterapija uvijek podrazumijeva neki vid promjene, a pred promjenama često osjećamo nervozu.
Osim toga, ljudi ponekad osjećaju sram i nelagodu govoriti nekome o svojim osobnim stvarima i problemima. Možda dolaze iz obitelji ili sredine koja ih je od malena učila da se "obiteljske stvari" ne dijele s drugima. Moguće je da zato osjećaju snažnan otpor ili im čak djeluje nemoguće razmišljati o psihoterapiji kao vlastitoj opciji. Koliko se god na prvi pogled činilo kontradiktornim upravo o tome popričati sa psihoterapeutom, istražiti svoj otpor s kompetentnim terapeutom može biti najbolji način za kretanje naprijed. Uzeti neko vrijeme da biste istražili negativne poruke koje ste ranije "pokupili' može vam dati potrebnu kompetenciju za samostalno odlučivanje o svojem sljedećem koraku.
Mnogim se ljudima govorenje o sebi može činiti osjetljivim, neugodnim i nesigurnim. Mogu osjećati strah od toga da će ih terapeut/kinja odbiti ili osuditi na neki od načina na koje su to činili drugi u njihovoj prošlosti. Kvalificiran/a terapeut/kinja je tu da vam pomogne, a ne da vas osuđuje. On ili ona će raditi s vama, uvijek tražeći načine da se osjećate sigurno, bez obzira koliko je tema o kojoj govorite osjetljiva i koliko su vaši osjećaji teški. Dobro je uvijek imati na umu da često upravo naša želja da izbjegnemo neugodu čini da "zaglavimo". Zadatak vaše/g terapeuta/kinje jest biti s vama korak po korak i osigurati odvijanje terapije na način koji je za vas djelotvoran i koji je zaista od pomoći.
Naposljetku, ljudi se mogu teže odlučivati na psihoterapiju jer su ranije imali iskustva koja nisu bila dobra. Možda ste jednom potražili pomoć, ali se nakon toga niste osjećali bolje. Ili su vas uputili na psihoterapiju mimo vaše volje, a vi ste pomislili kako je to bilo gubljenje vremena ili završili s osjećajem da s vama nešto nije u redu. Možda vi i vaši bližnji niste bili dovoljno informirani, pa ste otišli liječniku koji vam je prepisao lijekove, a bez pravog psihoterapijskog razgovora i rada, i to vas je razočaralo. Kojigod da je razlog posrijedi, dati novu priliku psihoterapiji može vas dovesti do pomoći koju zaslužujete.
Zbog svega toga, odluka da krenete na psihoterapiju, bitna je i vrlo osobna odluka za koju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti. Oni koji dođu, uskoro kažu da su sretni što su nadvladali tu početnu nervozu i ipak došli, jer je vrijedilo. Razlog je u sljedećem: kad god osjetite da kvaliteta vašeg života nije onakva kakvu biste željeli imati – psihoterapija može pomoći.
http://www.psihoterapija-psihodrama.com/ines-cokaric/
Ines Cokarić
prof. psihologije, psihoterapeutkinja
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završene petogodišnje edukacije iz transakcijske analize u Zagrebu, stječe status specijalizantice transakcijske analize pri UTA-i. Završila je petogodišnju trajnu stručnu edukaciju za psihodramsku psihoterapeutkinju pri Institutu za psihodramu prema međunarodnom programu koji je akreditiran od strane EAP-a (European Association for Psychotherapy) i FEPTO-a (Federation of European Psychodrama Training Organisations).
Između 2006. i 2011. sudjeluje u radu psihološkog savjetovališta VADANA, vodi grupu za osobni rast i razvoj u Studiju Kubus te dvije godine radi kao trenerica, edukatorica i coach agencije za razvoj ljudskih potencijala Horizont Internacional na temama upravljanja stresom, tehnikama motiviranja i samomotiviranja, upravljajnja konfliktima, timskom radu.
Od 2007. radi individualnu psihoterapiju. Od 2010. vodi niz psihodramskih radionica te kao psihodramska psihoterapeutkinja vodi iskustveno-terapijske psihodramske grupe. Suosnivačica je i suvoditeljica programa Psihodramskog LAB-a u Studiju Kubus namijenjenog osobnom radu polaznika glumačkog programa Studija Kubus. Kontinuirano je u procesu psihoterapijske supervizije.
Uz psihoterapijski rad, bavi se glumom i plesom. Ostvarila je brojne uloge u kazalištu, filmu i tv-projektima te vodi plesni program "Pokretom do sebe" u Studiju Kubus.
Vjerujem da je svaki problem rješiv, ako osoba izabere riješiti ga. Svi ljudi imaju kapacitet da slobodno misle, osjećaju i čine. U vremenima osobnih kriza može nam se učiniti da nam neki od ovih kapaciteta nedostaju. U svojoj terapijskoj praksi pomažem klijentima povećati razumijevanje svojih problema te postati svjesniji svojih emocija i potreba, kako bi uspostavili red u kaosu u kojem su se našli. Do sada sam najčešće radila s temama životnih kriza, obiteljskih problema, nezadovoljstva sobom i odnosima s drugim ljudima, poteškoćama u partnerskim odnosima, strahovima i paničnim napadima, poteškoćama u donošenju odluka i dovršavanju započetih poslova. Važno je znati da ne moramo sve sami. Spoznaja da nismo sami u svom jedinstvenom problemu donosi olakšanje. Uz podršku, strpljenje i predanost, moji klijenti dobijaju mogućnost identificirati i preispitati obrasce razmišljanja, osjećanja i ponašanja koji ih zadržavaju u situaciji kojom nisu zadovoljni, te pronaći snagu i samopouzdanje za vlastiti put do promjene za kojom duboko čeznu.
