Dobro došli na Muzičarenje - inkluzivni susret slobodne muzičke improvizacije i muzičke komunikacije upotrebom uglavnom afričkih i drugih udaraljka.

Održat će se u Zagrebu, u srijedu 5. travnja 2023. u dvorani MO Martinovka (Miramarska 17).

Susret je inkluzivan pa su dobrodošli doista svi, između ostalog i bez obzira na muzičko (ne)iskustvo, kao i drugi instrumenti, glas, ples/pokret, mirovanje...

Glavni rezultat je osjećaj sudionika, usporavanje i zaustavljanje misli uz intenziviranje osjeta, prisutnosti i doživljaja muzičkog mindfulnessa u stvaranju muzike sadašnjeg trenutka.
Jasno, to se ne može zabilježiti zvučnom snimkom, no nešto možda možete osjetiti i posvetite li si vrijeme slušanju u miru nekih od snimaka s ovog SoundClouda:
https://soundcloud.com/ninoorepicpercussion.

Molimo vas da svoje rezervacije mjesta (a trebate li, i bubnja), kao i sva moguća pitanja uputite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili W'App 092 413 6223 ili putem priložene prijavnice.

Niste li nikada svirali bubanj, molimo vas da nam to navedete kod prijave pa ćemo vas za susret malo pripremiti. Hvala.

Financije:

Predlažemo vam sljedeće participacije:
- rezervacija mjesta - 10 EUR (75 kn)
- rezervacija bubnja - 3 EUR (23 kn)
- polaznici tečaja plaćaju 3 EUR (23 kn) manje
- ako vam je važno doći, a ne možete nas podržati predloženim iznosima, molimo vas da se javite kako bismo se dogovorili drugačije. Hvala.

Dolazite li nakon početka ili iz susreta izlazite prije kraja, molimo vas da to učinite u tišini. Hvala.

Molimo vas da tijekom muziciranja i u muzičkim pauzama ne pričate, osim ako je nešto jako važno ili je to vaš muzički izraz. Pauza je jedna od najmoćnijih muzičkih nota, a i dragocjena nam je tišina uma koju postižemo ovim pristupom svirci. Hvala.

Želite li podijeliti neka iskustva, poput namjera, uvida i ostaloga, prilika za to je krug na samom početku i kraju susreta.

Molimo vas da susret ne snimate. Svim sudionicima šaljemo zvučni zapis koji katkad i objavimo. Hvala.

Veselimo se muzičkom izražavanju, komunikaciji i povezivanju, kako sa samima sobom, tako i s drugima.
--

Muzika je "umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima" (HJP). Ne spominje se ni sklad ni nesklad tonova. Ne spominje se ni skladba ni melodija, ni ritam ni tempo. Zahvaljujući tome, muzicirati zapravo mogu baš svi. Nije li to čarobno? I ujedno zbunjujuće, jer kao da nam muzika koja nam se inače prezentira govori drugačije.

Kako bismo muzici vratili tu njezinu izvornu čar i olakšali si doživljaj čarolije pomnosti i trenutka, u Muzičarenju je dobrodošlo baš sve, od ubrzavanja i usporavanja do "ispadanja iz ritma" (navodnici jer tko ispadne iz grupnog ritma možda je upravo upao u svoj vlastiti), upadanja u kaos, tišine, izražavanja glasom, pokretom, drugim instrumentima, ali i mirovanje i putovanje vlastitim nutrinama.

Dapače, ta sloboda i neočekivanost pomaže ostvarivanju najdubljih doživljaja i ulazak u stanje mindfulnessa - pomnosti, prisutnosti, odnosno usredotočene svjesnosti. Olakšava nam i odbacivanje očekivanja namjesto kojih se ustoličuje budnost koja nam pak omogućuje da od trenutka do trenutka živo pratimo što se događa i u nama i oko nas te da na sve to i reagiramo.

Tako nastaje muzička komunikacija, izražavanjem uz slušanje drugih i osluškivanje vlastite nutrine. Tako nastaje i "muzika sadašnjeg trenutka", bila ona potiho atmosferično čavrljanje bez ritma i tempa ili pak u obliku dugih dijelova ujednačenog, gotovo potpuno repetitivnog ritma.

Dobrodošli još jednom, veselimo se širenju ovog muzičkog pristupa novima, kao i muziciranju s vama koji ste nam tu priliku dali već ranije i sada nam pomažete širiti ga:)

Cvrčak i mrav

Što nam o ovom programu kaže njegov voditelj Nino Orepić:

Vježbe za udaraljkaše kojima se služim u muzičkoj edukaciji razvijam već desetak godina. Neke sam pokupio od svojih učitelja i modificirao ih, neke sam osmišljavao na temelju vizije željenih rezultata, a neke su same od sebe nastale na radionicama i tečajevima.

Prvi sam ih puta ponudio u želji da udaraljkašima nadopunim znanje i vještine koje prime na tečajevima djembea i drugih udaraljki na kojima se, zbog stavljanja težišta na učenje pojedinih ritmova, ne stigne značajnije baviti drugim, meni važnim, „mekim” elementima muzike.
Iskreno, veselilo me i da ću kasnije s tim muzičarima moći zasvirati još ljepše, slobodnije, ali i smislenije i povezanije.

Ti „meki“ elementi, odnosno vještine su sviranje s osjećajem (izražajnost), slušanje (sebe i drugih), osjećaj za tempo, dinamika i karakter zvuka, muzička komunikacija, improvizacija, slobodno (i odgovorno) sviranje u skupini te traženje, stvaranje i igranje grooveom.
Da naglasim, ništa ne učimo napamet, a tehnikom se bavimo jedino koliko je važno za zdravlje te tek malo zbog izražajnosti, ali ne na način da se polaznicima govori kako trebaju svirati, nego da ih se potiče da sami što više istražuju i stvaraju svoje tehnike i stil.

Čovjek je, po svemu sudeći, (i) biće navike. Krene li učiti neki instrument (i muziku samu) s idejom i vježbama za „ispravnu“ tehniku te učenje napamet raznih ritmova i solaža, mnogima se dogodi da se usredotoče samo na „pravilne“ zvukove, njihov „točan“ redoslijed (i raspored ruku) u napamet naučenim dionicama i solažama te na precizno izvođenje (da se ne bi „pogriješilo”).
Muzičaru, pogotovo početniku, često ne bude lako to sve ispunjavati i u isto vrijeme posvetiti pozornost „drugim važnim stvarima u muzici” – a pogotovo nije li mu pozornost na njih jasno usmjerena.

Te „druge važne stvari u muzici”, pored tehnike, teorije te gotovih ritmova i skladbi, meni su zapravo prve i najvažnije. Recimo, to je izražajnost koju postižem dinamikom i finim nijansama karaktera zvuka.
I hrvatski rječnik kaže da je muzika „umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima“. Uopće se ne spominje ni tempo, a kamo li ritam, melodija, harmonija, progresija, skladba…
Još su mi važniji osjećaji koji mi se pritom bude. Komunikacija mi je to s unutarnjim potrebama i sadržajima koje bih svirkom mogao izraziti i izražavam ih.
Osim toga, pozornost usmjeravam i na izraze drugih oko mene, čime nastaje i muzička komunikacija. Slobodno vodim svirku u smjeru koji mi se sviđa ili mi je potreban ili mi se pak učini da je potreban nekome drugome koga svojom svirkom pokušavam podržati.
Smatram da to u slobodnoj muzici, svjesno ili nesvjesno, velik dio vremena čine svi sudionici pa zapravo kao da na svakom susretu pokušavamo naći muziku koja će nam svima u određenom trenutku najbolje odgovarati.
Tako je glavni „proizvod“ ovog pristupa zapravo doživljaj, iskustvo sudionika, a nikako muzička estetika (iako od nje ne možemo niti želimo potpuno pobjeći, samo je važno da nam nije prioritet).

Zanimljivo mi je bilo kad sam shvatio da s potpunim početnicima – slobodnima od navika i obrazaca stečenih strogim konvencionalnim pristupom glazbi i glazbenoj edukaciji (pa i onim „afričkim“, kroz učenje napamet ritmova i solaža) – muziku obično doživim već u prvom pokušaju, u prvom individualnom susretu.
A s onima koji su puno vježbali tehniku i učili ritmove napamet – a da prije toga nisu „aktivirali” svojeg slobodnog i zaigranog, ali odgovornog, osjećajnog i autentičnog unutarnjeg muzičara istraživača – za to često treba proći puno više vremena, nekad i čitav tečaj.

U nastavku je još malo detaljniji opis nekih „mekih muzičkih vještina“

* Sviranje s osjećajem, izražajnost
Smatram da je muzika zapravo izražavanje osjećaja i drugih unutarnjih stanja i potreba te zvučno povezivanje s drugim muzičarima u skupini, zatim plesačima i ostalima koji tom muziciranju svjedoče.
A ono što se inače uglavnom muzikom zove, taj zvučni rezultat, a još više muzička estetika, tako su mi samo kao neke nuspojave „prave” muzike, kao što ni umjetnikova slika nije slikarstvo ni umjetnost sama, nego tek posljedica, da ne kažem nuspojava, u najboljem slučaju, rezultat te umjetnosti slikarstva. Zamislite si samo da slikar, umjesto da izlaže svoje slike, svaki puta pred publikom tu sliku slika nanovo. Ili da čak na taj način slika tuđe slike. Bismo li to zvali umjetnošću? A čini mi se da velik dio muzičara radi upravo to.
Budući da su unutarnja stanja nepredvidiva, da jedino promjena stalna jest te da izraziti najbolje možemo tek ono što se u nama događa sada i ovdje (a ne kad smo nešto skladali prije x vremena), u tom smislu smatram da je slobodno muziciranje – bez zadanih okvira i predložaka za interpretaciju – jedino pravo, zrelo, autentično, intuitivno, odgovorno, „odraslo”, zrelo muziciranje.
Ovaj element sam je temelj i glavna potka i mojih sviračkih i muzičkoedukativnih nastojanja.

* Slušanje
Slušanje (sebe i drugih) drugi mi je najvažniji element, koji se zapravo prožima s prvim. Nužan mi je za skupno muziciranje, zbog čega ga aktiviramo na početku svakog termina, odmah nakon izražajnosti, a zatim i dodatno razvijamo gotovo svim vježbama koje radimo, kao i u slobodnoj svirci.

* Tempo
Zapadnjačka se muzika ne snalazi najbolje bez čvrsto određena tempa. Istina, njegova stega može katkad i popustiti, dopuštajući osobniju i izražajniju izvedbu, no to je obično rezervirano tek za one muzičare koji su s metronomom, tempom, sviračkom tehnikom i notacijom već na „ti”. Na žalost, to se rijetko dopušta upravo bubnjarima jer ih se smatra najodgovornijima za tempo čitave skupine, pa tako i svake pojedine njihove odsvirane note.
Nedavno sam ipak čuo da je Santana rekao nešto kao „što će mi savršeno precizan bubnjar, pa ja sam odrasla osoba” te da je u bendu Jamesa Browna vladalo načelo da je svaki član ujedno i bubnjar. No to su, čini mi se, tek rijetki svijetli primjeri takvog pristupa. Narodi Afrike, jasno, nisu poznavali metronom. Tempo njihovih ritmova ovisi samo o osjećaju osobe koja ritam vodi. Ona ga zadaje „pozivom”, a isto će tako bilo kada ubrzati i usporiti prema vlastitu nahođenju, koje usklađuje s namjenom pojedinog ritma i prilici u kojoj se svira. No njihov je život – od rođenja okružen prirodom, ritmom i udaraljkama – a time i odnos prema muzici u velikoj mjeri (možda i u najvećoj mogućoj) povezan s vlastitom prirodom i prirodnim ritmovima. To je doista teško usporedivo s našim, civiliziranim odnosom prema životu, prirodi i muzici (iako se možda baš muzikom tome svemu možemo najviše primaknuti).
Kao neki kompromis (a i dobitno rješenje) u ovim vježbama metronom uvodim samo u jednom dijelu termina i to na početku tečaja sve više, a onda prema kraju sve manje. Zanimljivo mi je i znakovito koliko nekima isprva bude teško držati se metronoma… Čini mi se da većina nas sama od sebe nesvjesno ubrzava, pretpostavljam i zbog nestrpljenja kojim nas je ovaj užurbani svijet/život uvjetovao.
Vjerujem da je opsesija stabilnim tempom (koju primjećujem i u raznim improvizacijskim nastupima) velika pogreška moderne muzike koja se potkrjepljuje i nekim krivim idejama poput „sve u prirodi ima svoj ritam“. Niti ima sve u prirodi svoj ritam, a još manje toga ima svoj čvrsti tempo. Često se spominje ritam srca, no on nema stabilan tempo, čak ni u mirovanju, nego se neprestano mijenja. Ta se pojava zove „varijabilnost srčane frekvencije“, a stabilan srčani tempo znak je za uzbunu.

* Dinamika
Dinamiku doživljavam kao izuzetno važan element muzike, a meni je uz karakter tona možda i najkorišteniji alat intuitivnog muzičkog izraza. Nažalost, primjećujem da joj se često ne pridaje zaslužena pozornost pa velik broj udaraljkaša čitavo vrijeme svira jednako glasno (ili jednako tiho). Uvođenje dinamike kao važnog elementa muzike vidim kao jednostavan, a velik korak na putu od pukog reproduciranja određenih sljedova različitih tonova ka istinskom muziciranju, sviranju, odnosno izražavanju i komuniciranju muzikom. Važno mi je reći i da početnici u prosjeku puno lakše prihvaćaju dinamiku od onog dijela iskusnijih svirača koji se njome na svojem putu nisu bavili.

* Improvizacija
U pravoj improvizaciji ne moramo se ni malo držati ni tempa ni ritma u kojem svira skupina. Budući da se improvizacijskom muzikom često zove i tek malo slobodnija svirka, više volim pojam „intuitivno sviranje”. Naglašavam to jer mi se čini da se većina improvizirane muzike (osim eksperimentalne i izuzetaka poput Caprijevih „Impronedjeljaka“) ipak odvija unutar strogih okvira (harmonijski slijed, tempo, ritam) iz kojih mnogi na taj način uvjetovani muzičari, za razliku od početnika, teško izlaze.
Osim toga, improvizacija kao slobodno muzičko izražavanje ne mora se odnositi ni samo na „solaže”. To može biti i tek jedan dodatni ili preskočeni ton u nekoj naučenoj ili u hodu stvorenoj dionici, odnosno ritmu. Ili u toj istoj dionici samo malo glasnije odsviran jedan udarac koji mijenja karakter cijeloga ritma. Ili pak malčice vremenski unaprijed ili unatrag pomaknut samo jedan ton ili malo „zgusnut” ili „razvučen” dio dionice, čime se stvara određena napetost, jedan od elemenata tzv. „groovea”. To se sve može odvijati svjesno, ali i nesvjesno, groove i muzika su opet tu!
Kad tako improviziram, zapravo sviram ono što mi izlazi ravno iz duše, iz nesvjesnog, iz tijela, mimo uma. Zvukovima istražujem svoju nutrinu, a istovremeno kroz ruke na opnu bubnja ispuštam svoje osjećaje, žudnje, nade, strahove… strast, strogoću, razigranost… spokoj i/ili veselje…

* Sviranje u skupini
Dosadašnja iskustva govore mi da intuitivno sviranje, odnosno spontano, slobodno (ali odgovorno) muzičko izražavanje u skupini olakšavaju upravo vježbe slušanja, dinamike, izražajnosti, improvizacije i osjećaja za tempo. Gotovo isto kao i u nekom drugom obliku druženja (zajednička je razmjena osobnih izraza i dijeljenje iskustava sudionika), vidim da je za muziciranje u skupini važna i komunikacija koja se među sudionicima odvija na mnogo načina i razina (i svjesno i nesvjesno), a ovim se vježbama olakšava i poboljšava dovodeći tako do veće nepredvidljivosti (ali bolje povezanosti) te intenzivnijih iskustava i užitka.

* Groove
Meni je groove muzičko igranje u tempu, dinamici i karakteru zvuka (neke sam moguće elemente te igre već naveo u dijelu o improvizaciji). Kao čipka koja obrubljuje i prožima čvrstu osnovu tempa i potku ritma i daje im smisao i ljepotu. Groove je jedan od mojih glavnih motiva za svirku, slušanje muzike i ples. U elektronskoj muzici obično ga ne mogu naći, a doživljavam ga kada sviraju živi muzičari, pogotovo oni koji svirku ne temelje na savršenoj preciznosti nego na slušanju i izražajnosti. Muzičari koji su prisutni u sadašnjem trenutku, slušaju i „grizu” iz note u notu. Spomenuo bih našeg bubnjara Krunu Levačića i posebno njegov bend Problemi i zamolio vas sve da ih pratite i učite od njih.
Groove mi je onaj element muzike zbog kojeg na plesnom podiju „oživim” kada se u nekoj elektronskoj stvari pojavi glas ili pak instrument koji doista svira netko živ. Stvara mi osjećaj da muzika „kopa”, „melje”, „miluje”, „vrišti”, „jauče”, „smije se”, „škaklja me”, nasmijava... Od groovea se ježim i izgubim u transu bez misli, u ekstazi sadašnjeg trenutka. Osjetim povezanost s onime tko ga stvara. A sam ga stvaram dinamikom, neočekivanim notama i frazama koje je gotovo nemoguće zapisati, „prljavim” sviranjem, sviranjem malo ispred ili malo iza metronomskog (vremenskog) mjesta na kojem bi određena nota matematički „morala” sjesti, kao vjerojatno i raznim metodama kojih ni sam nisam svjestan...

Doživio sam više puta da neki ljudi već na samom početku svojeg sviračkog puta gruvaju kao ludi i „ne znajući što čine”. Beskrajno uživam svirati s njima i slušati ih, koliko god usput „griješili”, „posrtali”, „gubili se”... I prije i poslije toga neki od njih tvrde mi da oni „ne znaju” svirati. Kao da je muzika (samo) do znanja i kao da muzičko znanje jamči mogućnost doista muzikalnog izraza.

Konfucije je rekao „…tko zna, a ne zna da zna, spava. Probudite ga…” Vidimo se stoga uskoro na buđenju naših unutarnjih muzičara:)

„Ne moramo znati korake da bismo zaplesali. A ako već plešemo, koga briga za korake…”

 ŽIVOTOPIS:

Ukratko:
- više od 40 godina muzičkog iskustva, uključujući klasično i vaninstitucionalno obrazovanje
- deset godina održavanja muzičke edukacije
- glavna preokupacija intuitivno, spontano, improvizacijsko, slobodno, ali odgovorno muziciranje u skupini
- Arktik, Intubeat, Šomazguni, Naturalna Mistika, Kenkedenke, RDK, Mak Murtić & Ensemble, Nomad Jam, Bass Culture, Jahstice Sound, Sjećanja lovca na lisice, Green Onions, Mrlja…

Poduže:
Prije 42 godine kreće u osnovnu muzičku školu u kojoj uči klavir, a nakon završetka upisuje srednju gdje su mu glavni predmet udaraljke. S 14 godina svira bubnjeve u autorskom jazz-rock bendu s danas cijenjenim jazz muzičarima Ivanom Kapecom i Josipom Joeom Pandurom.
Već s nekih 16 nastupa u velikoj dvorani Lisinskoga, na godišnjoj smotri plesnih punktova Tihane Škrinjarić, kao jedina muzička podloga skupine plesačica.
U sljedećem razdoblju svira klasične bubnjeve u cover blues bendu Green onions i autorskom pop bendu Sjećanja lovca na lisice.
Prije nekih 25 godina, nakon ratne stanke, okreće se reggae muzici i drugim udaraljkama. Godinama najviše svira kao "live act" uz dj-e te s bendom RDK putuje kao redovit gost na nastupe po Hrvatskoj i Sloveniji. Negdje oko 2010. kreće kod Nenada Kovačića na radionice zapadnoafričkih ritmova gdje s dijelom polaznika osniva afroudaraljkaški bend Kenkedenke koji sljedećih pet godina svojim svirkama žari i pali po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH.
Uskoro ulazi i u kultni cover reggae bend Naturalna mistika koji s prekidima djeluje još od 1983. Svira ondje udaraljke uz legendarnog bubnjara Borisa Leinera (Azra, Vještice…) i sve redom velike hrvatske muzičare poput Jasne Bilušić, Žana Jakopača, Igora Pavlicu i mnoge druge. To mu se iskustvo prepuno učenja pokazalo ključnim za velik muzički napredak.
Među najdražim mu je muzičkim pothvatima sudjelovanje u projektu Mak Murtić & Ensemble koje je okrunjeno nastupom u zagrebačkom jazz klubu Vip.
Najviše je pak naučio od Žana Jakopača (Šo!Mazgoon) s kojim je u to vrijeme surađivao sedam godina – u Naturalnoj Mistici te kasnije duetu, triju i kvintetu, odnosno obnovljenim Šomazgunima.
Zahvaljujući sudjelovanju u muzičkoimprovizacijskom pokretu Nomad Jam, 2017. ponovo nastupa u Lisinskom, ovoga puta na događaju u maloj dvorani na kojem je 15-ak muzičara pružalo podršku našoj velikoj saksofonistici Vesni Gorše.
Zatim se 2019. pojavio Arktik, projekt naše svjetski priznate konceptualne umjetnice i aktivistice Vesne Mačković koji mu je pružio mogućnost iznimno intuitivnog muzičkog izraza.
Nakon prvog vala korone, u svibnju 2020. zajedno s porinovcem te vrhunskim intuitivnim i općenito muzičarem Valentom Samardžijom pokreće „muzičku terapiju za Zagreb i Zagrepčane pogođene potresom i koronom (kasnije „Vrelo”) koja se odvija svirkama petkom na Manduševcu i Zdencu života.
Tečajeve intuitivnog udaraljkanja koje su zadesili valovi korone i koronamjera seli na otvoreno u prirodu, oko vatre, kako bi na njima mogli sudjelovati svi bez potrebe za podjelama oko pitanja korone.
-----------------
Muzičkom edukacijom upotrebom udaraljki bavi se desetak godina. Glavni cilj rada s polaznicima grupnih i individualnih edukativnih i ekspresivnih termina buđenje je i jačanje prirodnog, slobodnog, zaigranog, ali i odgovornog muzičara. Muzičara koji je ujedno intuitivan i osjetljiv, katkad stabilan i prilagodljiv, a katkad divlji i potpuno „svoj”. Muzičara koji je i spontan i izražajan, ali isto tako može pružiti jasnu, odlučnu i čvrstu podršku drugima u njihovom slobodnom izrazu.
Na tom putu njeguje važne „meke” muzičke vještine među kojima su najvažnije izražajnost, slušanje (sebe i drugih), muzička komunikacija, pronalaženje vlastitog zvučnog mjesta u skupnoj svirci, oponašanje, nadopunjavanje, fraziranje te korištenje dinamike i tempa kako bi se slobodnim muziciranjem u čitavom rasponu od stvaranja različitih repetitivnih grooveova pa do dijelova potpuno bez ritma i tempa (ili čak potpuno tišine) što bolje doživjeli i izrazili vlastitu nutrinu te muzički istraživali, ostvarivali, manifestirali, zvučno kanalizirali i komunicirali svoj i grupni sadašnji trenutak.
Sudionici susreta, doživljavajući takvu zajedničku muziku, često ostvaruju stanja poput ekstaze, transa, ushita, prisutnosti, pomnosti, usredotočene svjesnosti ili, „jednostavno“, – povezanosti sa samima sobom, drugima u grupi i svime što postoji.
Na istim temeljima počiva i rad benda Intubeat koji djeluje posljednjih pet godina.
----------------
Snimke s raznih edukativnih i ekspresivnih susreta, tečajeva, radionica, produkcijskih koncerata tečajaca te nastupa benda Intubeat:
https://soundcloud.com/ninoorepicpercussion

Intubeat:
http://bit.ly/IntubeatMasters2018
http://bit.ly/IntubeatPločnikVideo

Vrelo:
https://bit.ly/ZagrebMusicTherapy

Arktik:

Šomazguni:

Mak Murtić & Ensemble:

Naturalna Mistika:

Kenkedenke:

Nomad Jam: