Priznajmo, mnogo se toga u zadnje vrijeme naziva "radionicom". No, subota u Zenyoga centru na Svačićevom trgu u Zagrebu zaista je – radionica (work-shop).
To subotnje jutro počelo je kaotično: pucale su cijevi u našim zgradama, tramvajske pruge na našem putu su se odjednom ispriječile razrovane radovima, vrata na ulazu u Centar se nisu dala otvarati... Telefon voditeljice je zvonio, drsko razbijajući dragocjeni mir i iščekivanje pred početak radionice u Centru. Kad upravo trebate održati trening yoge i meditacije s početnicima, to baš i nisu okolnosti koje priželjkujete, zar ne?
I već se tu moglo uočiti ono možda najbitnije što očekujemo od voditelja/ice budističke prakse – smirenost i strukturiranost. Odmjerenim tempom i njegujućim tonom glasa, razumnom i praktičnom argumentacijom, uz dozu suosjećanja, ali s nepokolebljivim usmjerenjem na cilj – bez napora, Karla nas je sve "posložila"! : ))
A, tako se i nastavilo, i izvana i iznutra, sve do kraja treninga. Inspiriralo me kako je profesionalno i predano pristupila svom zadatku. Može se reći da je naziv ovog seta radionica od tri zasebna modula vrlo primjeren jer: da, zaista će vas "dovesti u red" ( 1. radionica: Dovođenje tijela u red - 19.03.2016. / 2. radionica: Dovođenje daha u red - 09.04. 2016. / 3. radionica: Dovođenje uma u red - 28.05. 2016. ).
Dvorana je ugodna, s velikim prozorima i puno svjetla, vjerojatno jedna od rijetkih u centru zaštićena od vreve i gradskih veduta. Odmah po sjedanju na pozicije dobili smo kratki uvod u budistički koncept (uz malo shiatsu i makrobiotičkih načela kao voditeljičinih osobnih preferenci), kao i papirni materijal s dodatnim informacijama (obzirno, hvala! :) – ništa što bi za tako malo vremena bilo opterećujuće, nego ono potrebno i dovoljno da dobijemo neki okvir za temelj u koji ćemo "izliti" svoja nastojanja toga dana.
I, dok smo radili uvodnu meditaciju i prve vježbe, sve je još izgledalo kao "piece of cake" – slatko i lako za integraciju, san svakog/e spiritualnog/e materijalista/tkinje za ugodno subotnje jutro! ; )
A, onda je počelo: provuci ovuda, primi tamo, izduži u beskonačnost, promijeni težište, pažljivije slušaj upute, kombiniraj i dah... naizgled nezahtjevne vježbe počele su "djelovati" - od slušanja brojanja na japanskom zavrtilo mi se u glavi (koji je broj ovo sada!?!), pitala sam se zašto nisam više pojela ujutro jer bi mišići tada možda... ali, neee, rekla je da pažnju i misli držimo na tijelu... ah, teško je... ali, zanimljivo i izazovno... i hoćeš još... Sva sreća, imali smo ozbiljnu pauzu u pravi trenutak, za ručak. :))
Neću pisati detalje o najboljim dijelovima koji su, kao i svaki zaslađivač (da sada ne upotrijebim sve nekorektniju riječ šećer), došli na kraju – vježbama tipa partner-yoga i masaži za opuštanje i integraciju – neka ostane nešto i vama da otkrivate sami. Reći ću o tome samo: iako je bilo zahtjevno, što smo dalje vježbali, to smo se više smijali, kao djeca.
Nakon pet (5 :) sati ovakvog "pospremanja i čišćenja" meditacija ima jedan potpuno drugačiji okus i učinak... Poslije nismo puno pričali, samo smo se duboko zahvalili jedni drugima, i usudu što nas je spojio u grupu pod tako dobrim okolnostima (a, sjetite se početka!), te pošli domovima izmoreni, jednostavni i sretni.
Dakle: radionica. Naradit ćete se, pošteno, kako i dolikuje.
Doživjela i recenziju napisala: Mirjana Grabovac
