PSIHOTERAPIJA I MITOVI KOJI JU PRATE

AKO NEKOME KAŽEM DA IDEM NA PSIHOTERAPIJU, MISLIT ĆE DA SAM LUD/LUDA, SLAB/SLABA

Istina je da društvo u kojem živimo i dalje ulaže premalo napora da bi se psihoterapija prestala doživljavati kao tabu tema, kao nešto o čemu se šapuće i na što se gleda kao određeni životni neuspjeh. Odlaziti na psihoterapiju ne znači biti „lud“, biti slomljen i nesposoban brinuti za sebe, već upravo suprotno- biti hrabar, odlučan i odgovoran  prema sebi i svojem životu, biti u skladu s emocijama koje nas trenutno obuzimaju , te usuditi se istraživati kako svoje probleme i strahove, tako i potencijale koje svi kao osobe nosimo u sebi.

PSIHOTERAPIJOM SE BAVE SAMO PSIHIJATRI
Biti psihijatar i biti psihoterapeut nije isto. Psihijatri su liječnici koji su se specijalizirali za liječenje i dijagnostiku mentalnih bolesti i zaštitu mentalnog zdravlja. Osim što su psihijatri, mogu biti i psihoterapeuti, odnosno dodatno se obrazovati za vođenje procesa psihoterapije. Osim vođenja psihoterapije, imaju i pravo prepisivanja lijekova. Psihoterapeut/kinja može biti osoba koja je nakon faze akademskog obrazovanja završila višegodišnju edukaciju za psihoterapiju, uz obvezu višegodišnjeg vlastitog iskustva bivanja u psihoterapiji kao uvjeta za završetak eduakcije i dobivanja licence psihoterapeuta.

ČUDNO SE OSJEĆAM S TIM DA NEKOME PLAĆAM DA BI ME SLUŠAO, ZA TO POSTOJE RODBINA/PARTNERI/PRIJATELJI
Psihoterapija nije jednosmjerni ili pasivan proces u kojemu klijent priča, a terapeut ga sluša, već se temelji na aktivnom i uzajamnom odnosu između terapeuta i klijenta, odnosno između terapeuta i članova terapijske grupe. Cilj psihoterapije nije umanjiti ili negirati odnose iz našeg svakodnevnog života nego, naprotiv, stvarati platformu na kojoj se i postojeći odnosi iz našega života mogu razvijati i produbljivati. Također, s vremenom dolazi do dubokog i intimnog odnosa između psihoterapeuta i klijenta, odnosno između članova grupe, gdje se onda stvara siguran prostor za otvaranje tema i izlaženja s emocijama koje možda ne bismo mogli ili željeli iznositi pred nama bliskim osobama iz straha da ih ne povrijedimo, razočaramo, izgubimo i sl.
Plaćati psihoterapiju je u većini slučajeva kod nas nužno zbog ograničenih kapaciteta s kojima raspolažu specijalizirane ustanove ili bolnice, gdje se i iz istih razloga često nema dovoljno vremena za svakog pojedinca i kvalitetnu seansu. Nadalje, psihoterapeuti, kao i ostali ljudi koji pružaju neku vrstu usluge - od svog rada žive i podmiruju troškove kao i svatko od nas, te ulažu u sebe i usavršavanje svojih znanja.

TERAPEUT ZNA KAKAV/ KAKVA SAM JA USTVARI, ŠTO JE NAJBOLJE ZA MENE I MOĆI ĆE MI DATI ODGOVORE NA MOJA PITANJA TE SAVJETE KAKO DA SE U ODREĐENIM SITUACIJAMA PONAŠAM
Iako je terapeutova zadaća da vas razumije, podržava u vašem procesu, ohrabruje - on vam ne može davati konkretne savjete šta da u nekoj situaciji činite, niti je sveznalac koji vidi ono što vi mislite ili osjećate u sebi. Kod otvaranja terapeutu i izgrađivanjem povjerenja, odnos postoji na način da terapeut svojim znanjima i tehnikama u terapiji pomaže da sami gradite svoje vlastite snage, da sami sebe što bolje upoznate i da dolazite do vlastitih rješenja. Tako se grade zdravi i zreli mehanizmi koji nam pomažu cijeloga života, te sa vremenom sami sebi postajemo najbolji terapeuti i sve manje trebamo pomoć psihoterapeuta.

ŽELIM SE NAKON PSIHOTERAPIJE OSJEĆATI BOLJE
Ne postoji osoba koja dolazi na psihoterapiju zato što se želi osjećati isto ili lošije. Ali, kako se s vremenom na terapiji otvaraju neke nama možda zabravljene ili bolne teme, vrlo često se kao dio toga procesa pojavljuju i emocije s kojima se možda teže nosimo, ili uopće saznajemo da ih kao takve u sebi imamo. Tako da se ponekad nakon seanse osjećamo lošije nego prije nje. Jedno je osjećati se bolje, a drugo je biti bolje. Ali, upravo zato je tu psihoterapeut da nas na tom putu ohrabruje, podržava i zajedno s nama prolazi kroz proces.

Napisala:
Ana Pulek, psihodramska praktičarka

(dijelovi teksta preuzeti iz brošure „Psihoterapija (ni)je tabu“ u izdanju Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske)
Svi koji kroz individualne susrete ili unutar iskustvene grupe žele istraživati svoje unutarnje obrasce, kao i teme odnosa, granica, strahova, svojih želja i potreba, mogu se javiti putem DONJE prijavnice, na psihodramazg@gmail.com ili mob: 092/1626-872 sa svim dodatnim pitanjima.

Grupa koja se održava jednom tjedno u Zagrebu, trenutačno nudi mogućnost priključivanja dodatnih članova. Voditeljice su Maja Aqqad, dipl.soc. i Ana Pulek, spec.comm., psihodramske praktičarke u terapijskom radu i u superviziji Centra za psihodramu iz Zagreba.

Prijavite se preko donje prijavnice. Hvala.

Također vas pozivamo da obavijesti pratite i na FB stranici Kao Da- put prema sebi


Prijavite se ovdje: Psihoterapija i mitovi