Vrijeme je za vodu, a Žumberačko gorje obiluje vodenim tokovima, potočićima i potocima, pa čak i rječicama. Obilje vode daje tom gorskom kraju dodatnu draž.

Portal Geografija.hr ističe: "Čitavo područje Parka izrazito je bogato vodom - karakterizira ga velik broj izvora, ukupno 337, i oko 260 vodotoka, od kojih su najznačajniji Bregana, Lipovačka i Rudarska Gradna, Slapnica i Kupčina. Na njima je formirano i nekoliko slapova, a najpoznatiji su slap Sopot (visok 40 m) kod Sošica, slap Brisalo (visok 15 m) i Vranjački slap sa sedrenom barijerom u dolini Slapnice, te Cerinski vir na Javoračkom potoku."

Ovo je kratak putopis dijelom doline Slapnice, zacijelo jednim od najljepših kutaka Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.

Od kako je osnovan Park prirode Ž-SG novi izletnički putokazi "mame" izletnike namjernike, a to im je uostalom i svrha. Kako vozeći od Medven Drage (tu je smještena kurija obitelji Medven s vodenicom i info-centar Parka prirode) polako uz Slapnicu po makadamskoj cesti nismo mogli, na nešto manje od kilometar vožnje od Ribičkog doma (na 4. kilometru od Medven Drage, otvoren je samo za neke ljetne vikende), ne vidjeti smjerokaz "Vranjak", brzo smo se predomislili i promijenili odredište izleta.

U dolinu Slapnice smo, dakle, ušli iz smjera Medven Drage, sa glavne asfaltne ceste koja spaja Krašić i Sošice. Slapnica je lijeva i ujedno jedna od najvećih pritoka Kupčine, najveće rječice koja se slijeva sa Žumberka na jugoistok ka, kako joj ime dade naslutiti, rijeci Kupi. Otprilike kilometar od glavne ceste prelaskom mostića i ulaskom u kamenolom prestaje asfalt i počinje spomenuta makadamska cesta, probijena 1959. godine, a i danas u razmjerno dobrom voznom stanju.

Kamenolom, kroz koji nekoliko stotina metara vijuga cesta (koja se samo naslućuje), nalazi se na samom ulazu u predivnu dolinu, ali i u Park prirode Ž-SG. Djeluje kao strašilo na ulazu u raj. Neposredno po završetku kameneloma, kraj čijoj pohlepi za kamenom se ne nazire, je ploča koja izbezumljenog izletnika obavještava da upravo stupa u Park prirode. Srećom, nastavak puta nudi samo ljepotu i ružne slike kamenoloma brzo nestaju. No bez sumnje, dok je tamo kameneloma nema govora da će Slapnica očarati veći broj turista. To dvoje naprosto ne ide zajedno... Srećom, Vranjak je dovoljno daleko.

No, stigavši do "strelice" za slap Vranjak, automobil smo parkirali na malom proširenju uz cestu i krenuli se uspinjati desno kroz šumu, kroz tzv. Vranjački klanac, slijedeći planinarske oznake na stablima. Potok Vranjak uz koji vodi šetnica, baš kao i Slapnica, mjestimično su bili zaleđeni, a čarolija leda i vode bila je najljepša na mnoštvu slapića. Pažnju su nam privukle i neobične okolne stijene, koje su posve sazdane od - sedre. Staza zaobilazi jedan takav osamljeni sedreni "stup" (odronjena stijena) koji se smjestio posred dolinice i nastavlja strmo uz jugoistočni greben do visoravni iznad slapa Vranjak.

A slap, koji to i nije - jer bi bilo ispravnije reći vodopad Vranjak - ukazano sam se kao divovska koprena od leda, veličanstven u bjelilu usred 20-ak metara visoke sedrene stijene koja zatvara potočnu udolinu (Vranjački klanac). Uspeli smo se na visoravan iznad vodopada (a podno brijega Breznik (519 m.n.m.), do livada košanica i šumarka čijim rubom teče Vranjak, da bi samo tren kasnije nestao pod nogama, obrušavajući se nit okomitu stijenu. U pisanim izvorima nemoguće je naći visinu Vranjačkog vodopada, no otprilike je visok 15-ak metara, koliko i njegov sjeverniji susjed, vodopad Brisalo.

Šteta, pogled s te točke nije naročit jer nema prosjeka na stablima, niti je uređen vidikovac i napravljena zaštitna ograda. Pokušali smo se provlačiti kroz granje, što je zimi daleko lakše nego ljeti, ali nismo uspjeli naći prikladni kut za "čisti" snimak sa vrha vodopada. Stoga su sve fotografije nastale odozdola. Staza dalje nastavlja u smjeru zaseoka Štrbac, no vratili smo se kuda smo i došli. Stigavši podno vodopada, uspeo sam se tik do njegovog ledenog podnožja, gdje je i otvor omanje Vranjačke špilje. Napravio sam nekoliko snimaka te kristalne haljine i potom bio prisiljen spašavati glavu. Poveći komad leda s vrha ledene zavjese se odlomio i uz prasak pao povrh mene. Zrak je ispunio veo kristalne prašine...

Uto je naišla skupina planinara koji su silazili iz pravca Štrbca. Jednako su se divili neobičnom ledenom vodopadu koji se, ukazali su, nakon proljetnih i jesenskih bogatih kiša slijeva u smeđim tonovima vode bogate blatom. Na portalu Pedala, koji promiče obilazak Parka prirode Ž-SG biciklom, nalazi se ovakav opis Vranjačkog vodopada: "Vranjački slap, kanjon Slapnice – manje je poznat, a time i manje posjećen. Slap se nalazi malo dalje iznad Vranjačke spilje, a bogat je vodom jedino u vlažnijim godišnjim dobima i nakon obilnih kiša. Put do slapa je od makadamske ceste kroz kanjon kroz šumu uz potok, a završava pod okomitom visokom stijenom preko koje pada veličanstven slap.".

Na web-stranici Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje može se pronaći kratki zapis o Slapnici: "Rječica Slapnica probila je kroz dolomitne stijene kanjonsku dolinu s nekoliko slapova, spilja i krških vrela. To je zaštićeni krajolik u kojem i danas nastaju sedrene barijere. Dva najljepša slapa su slap Brisalo i Vranjački slap." Portal Pedala dodaje tome: "Kanjon Slapnice – zaštićeni krajolik 10 km dugačke doline koja se proteže od podnožja glavnog žumberačkog hrpta podno Gornje Vasi do Medven Drage, gdje je ušće Slapnice u riječicu Kupčinu. Posebnu čar ovom zaštićenom krajoliku daju Vranjački slap i slap Brisalo, Vranjačka spilja odnosno Zidane pećine, te Draganov mlin jedina naseljena kuća u kanjonu Slapnice. Duž riječice Slapnice, a naročito na slapovima se i danas taloži sedra.".

Kao što sam spomenuo, do 15-ak metara visokog vodopada Brisalo i ostalih obližnjih zanimljivosti doline rječice Slapnice ovoga puta nismo se uputili. Bilo je dovoljno lijepih utisaka, i valja ih baštiniti... A na one manje zgodne, podsjetio nas je na odlasku iz doline kamenolom. Tek toliko da izlet ne bude savršen :-(

Za kraj putopisa, još jedno malo razmišljanje o nazivima. Mnogi dolinu Slapnice nazivaju kanjonom, jer se rječica mjestimice usjekla korito između strmih obronaka. No za takva obilježja toka, postoje u hrvatskom jeziku prikladnije riječi - klanac, sutjeska, dubodolina, draga (ova posljednja je udomaćena upravo u Žumberku). Tek da se zna... a nek zove kako je kome drago.

Goran Majetić

Izvor: Kameleon