Baš sam jučer na Z1 televiziji govorila kako se pomalo mijenja situacija s odlascima terapeutima u našoj zemlji. Nekad je to bilo stigmatizirano, jer se pomoć vezivala samo uz duševne bolesti. Danas je jasno da ljudi zapnu sasvim zdravi, ali jednostavno ne vide jasno zbog "šuma u kanalu" – previše svega (informacija, sugestija, mogućnosti, čežnji, strahova, ograničenja) zamagljuje jasnu sliku pa im treba s vremena na vrijeme netko tko će im pomoći razgrnuti te koprene.
Uglavnom postoje dvije vrste procesa, jedan je rješavanje nekog akutnog pitanja, drugi je suočavanje s temeljnim stvarima, nedostatkom nekog resursa kojeg nismo dobili dovoljno (npr. kao mali smo bili odvojeni od mame zbog boravka u bolnici pa to utječe na osjećaj sigurnosti i reflektira se u odnosima s drugim ljudima) pa kroz više susreta to nadoknađujemo i jačamo unutarnju strukturu.
U dosadašnjoj praksi individualnog rada s klijentima, primjećujem razlike između muškaraca koji dolaze na razgovor i žena. Muškarci dolaze protresti konkretan problem koji ih muči da bi jasnije vidjeli kako stvari stoje. Često su razapeti između svog srca i zahtjeva okoline pa više ni sami ne znaju što da rade. I onda najčešće ne rade ništa, puštaju da se situacija sama razvija, da vuče naprijed onaj (ili ona) tko je jači i na kraju stvari izmaknu njihovoj volji. Kad dođu na razgovor, najprije pomalo istražuju mogu li se osloniti na mene, imati povjerenja u ženu, jer iskustvo sa ženama nekima ponekad "sugerira" da žena nameće svoje mišljenje pa im ne treba još jedna koja će ih tjerati u red i govoriti im da su neozbiljni, da bi trebali ovako ili onako. To naravno nije moj zadatak, moje je da im pomognem da raspetljaju zapetljano i stignu do svoga srca i svojih pitanja i odgovora. Ja tu nemam ni mišljenje ni stav. Niti osuđujem ni prosuđujem, niti savjetujem što bi trebali ili ne bi trebali. Kad se uvjere u to, otvaraju se i sve ide lakše.
Kaže mi prijateljica na kavi: Mjesec dana se motam po istome, ti si mi s tri pitanja otvorila novo viđenje.
Žene najčešće dolaze kad više ne mogu držati. Što držati? Sve. Žene vjeruju da sve moraju i dokle god mogu same, besplatno, da ne troše na sebe, već radije kupe njemu košulju ili djeci novu igračku, ali za sebe ne, one mogu same. Ima knjiga, internet, već će nekako...prijateljice slušaju pa savjetuju, ali ... razmišljala je o tome da počne nešto sa sobom, da razgovara s nekim neutralnim, ali joj kaže njena kolegica da će joj samo uzeti novac ti pomagači ... otišla bi na razgovor, ako kolegica ne sazna... ne treba joj slušati prodike pa radije...hm, možda kasnije.
O tome vam govorim i iz vlastitog iskustva. Ja sam nekad bila uvjerena da sve moram sama. Ne samo da ne trebam tražiti pomoć, već i sama napraviti ono što se može nabaviti gotovo, skoro od izuma kotača pa na dalje. Vjerojatno iskustvo iz kreativne obitelji gdje smo sve sami radili, nije se mnogo kupovalo. Uz osjećaj krivnje ako se ide lakšim putem. Tražiti pomoć ili podijeliti svoje probleme – nekad je to bilo meni nemoguće. Sada samo nazovem :) i rješenje je tu.
Da, žene dođu kad se sve raspadne. I onda zaključe da to stvarno nije bilo potrebno odgađati, takvo olakšanje već nakon prvog susreta, mučila se bespotrebno. Kad "puknete", iscrpljeni ste pa malkice djeluje teže, ali isto tako ide lakše, jer je u "pucanju" smanjen otpor pa ne izmičete same sebi.
Nisam to očekivala – čest je komentar prvog susreta. Pozitivan, naravno.
Svaka osoba ima svoje potrebe, svoj ritam, svoje izazove. Nekad je dovoljno s vremena na vrijeme provjeriti gdje smo, a nekad treba više pažnje posvetiti sebi. Kao i inače u životu, pratite svoj unutarnji glas. Ako ga ne čujete ili mu ne vjerujete, i to vježbamo :) , individualno ili grupno.
Besplatne 15-minutne konzultacije telefonom dajem četvrtkom od 13 do 14 sati. Ukoliko želite više vremena za sebe, nazovite me i dogovorite termin .
Za sistematski rad na sebi koji nam barem u nekim životnim periodima treba, prijavite se na predupis škole osobnog razvoja. Upisujem prvu i drugu godinu koja počinje na jesen. Predupisi nisu obvezujući, niti je cjelogodišnji program uvjet. Tijekom ljeta imat ćete priliku isprobati ovaj rad. Informacije o tome nakon ljetovanja na Lošinju.
Upoznajte me:
Nadja Skazlić
I da, i dalje vjerujem da ne pomažem ja. Ja vas podržavam da si sami pomognete. Nije moć u meni, nego u vama, zajedno joj oslobodimo put da se manifestira u punom sjaju :) . Dolazite PO MOĆ = POMOĆ
Objavljeno ljubaznošću http://www.nadja.hr
