Pozdrav svima. Do današnjeg dana, ima oko 80 tisuća ljudi koji su se potpuno oporavili od korona virusa. 7100 ljudi je umrlo. To su prijavljene brojke. I na što se trebamo fokusirati? Na to da se 80 000 ljudi oporavilo, što znači da je postotak opravka vrlo dobar. Oko 200 000 ljudi je, prema procjenama, zahvaćeno virusom, od 7.5 milijardi ljudi na planeti. Dakle, od sveukupnog broja zaraženih, 200 tisuća, 80 tisuća je već oporavljeno a oko 7 tisuća ih je umrlo. I ti što su umrli, nisu umrli od virusa, on im je spustio imunitet, i oni su umrli od komplikacija stanja koja su već imali. Dakle, kako sam razumio, ako ste prosječno zdravi, definitivno ćete preživjeti čak ako se i zarazite virusom. No, ako ste slabog zdravlja, oporavak bi mogao biti otežan - zato je prevencija ključna.
Još jedna stvar koju sam vidio gledajući televiziju je ta da je količina emisija štetnih plinova drastično pala svugdje u svijetu. Zrak je mnogo čišći, manje je vozila na cestama, mnogo je manje onečišćenja na svakom polju, pa i u zemljama koje mnogo onečišćuju kao što je Kina. U mnogim zemljama je onečišćenje reducirano. I to je jedna pozitivna strana ove situacije, i način na koji je možemo gledati.

Drugo, krećemo se prema recesiji. Tako mi se čini, da je ekonomski slom neizbježan i već se događa. Mnoge zemlje već redefiniraju svoje budžete, moraju, jer je mnogo poslova stalo, npr. industrija transporta, industrija turizma, mnoge su industrije zahvaćene i poslovanje pati. To je snažan znak da uvijek moramo biti fleksibilni u našim ekonomijama, poslovanjima. Ovo je vrijeme da ostanemo fleksibilni. Vidite, trošili smo besvjesno: zarađivali smo, trošili smo, nismo se ni o čemu brinuli. No, ova situacija s virusom uzrokovala je izolaciju država, zatvaraju se, odvajaju, nema komunikacije. Svaka zemlja se trudi pobrinuti se za svoje građane, a druge izoliraju. Dakle, čitava se jednadžba promijenila, iako danas na svijetu ima mnogo više država i granica nego što je to bilo prije stotinu godina, no, sada se sve zemlje moraju izolirati jedna od druge. To znači i da nema ekonomske podrške, nema kupovine, uvoza i izvoza, nema putovanja, ekonomije stagniraju. Stoga države i političari na vlasti moraju redefinirati ekonomije i poduprijeti svoje stanovnike jednom kad epidemija završi da se sve vrati na razinu kakva je bila prije epidemije. Za pravi oporavak će trebati nešto više vremena, no barem da se situacija vrati na prethodno stanje. Trebat će vremena, i baš zato trebamo širiti pozitivnost, nadu i višu svijest danas u svijetu, koristeći platforme koje imamo. O tome sam govorio zadnja dva dana. I svi koji ste povezani sa mnom i Mohanji Fondacijom, volio bih kad biste pružili ruku ljudima oko vas i napravili nešto dobro za njih, kako biste donijeli pozitivnost u njihov život, sreću i nadu, poručili im da smo svi u ovome zajedno, da ste tu da im pomognete. Zato sam rekao, ako je netko od naših ljudi zapeo u drugoj državi, znajte da ćemo učinite sve da vam pomognemo. Nemojte paničariti, pomoć dolazi.

Dakle, da sažmem situaciju, kako sam je razumio: ovakve stvari se moraju dogoditi. Ovu situaciju smatram usporedivom da 'trećim svjetskim ratom', ne u smislu da se rat dogodio, no na razini sličnosti situacije kad bi se rat dogodio. Bile bi zabrane letova, zabrane prijevoza tereta, zabrane kretanja, prometa, turizma i sličnog. Takva je situacija danas. Zato, dobro je vrijeme da dobro razmislimo. Imamo dosta vremena, kući smo, ugasite televiziju, ugasite mobitele i druge sprave i počnite se povezivati sa sobom. Redefinirajte same sebe. Ovo je pravo vrijeme za to. U prisilnoj izolaciji, odvojenosti, vrijeme je da se nanovo osmislimo. Možemo mnogo toga popraviti. Prvo, svoju neosjetljivost. Automatsku, spontanu, nesvjesnu neosjetljivost prema svemu na Zemlji. Mnogo toga smo uzimali zdravo za gotovo, hranu svakako, zato i vidimo panično kupovanje. Čak i ako kupimo još više, možemo li imati ogromne zalihe, možemo li pojesti više nego što možemo? Ne možemo. Zato je važno zapamtiti, pogledajte ptice i životinje, one će vam reći kako se treba ponašati prema hrani. One pojedu koliko mogu, a ostalo ostave. One ne gomilaju, znaju da će uvijek biti hrane, ako imaš usta, imat ćeš i hranu. Priroda nam govori što da radimo, pogledajte prirodu, ona ima sve odgovore. Danas, želim naglasiti, povežite se s prirodom. Ako želite, odmaknite se od suvremene strke. Svi smo bili nesvjesni, svi smo bili odvojeni od prirode, trčali za profitom, prodavali svoje vrijeme za novac. To smo radili, a sada je trenutak u kojem ne možemo prodavati svoje vrijeme za novac jer nema novca koji bismo kupili. To se danas događa, i u prisilnoj smo izolaciji, i danas se sve mora nanovo definirati: naši odnosi s ljudima, ono o čemu ovisimo… Naposljetku, svi ćemo razumjeti: rodili smo se sami i umrijet ćemo sami. Ništa nas ne posjeduje i mi ništa ne posjedujemo. To moramo dobro razumjeti.

I, kako sam jučer rekao, strah od smrti je jedna od najsnažnijih emocija koju svi imamo, uključujući životinje, ptice, sve. Ali, pogledajte što smo učinili životinjskom carstvu: doslovno smo s lica Zemlje izbrisali razne vrste, neosjetljivo, nesvjesno, bez ikakvog kajanja, krivnje, ikakvog osjećaja. Sada je vrijeme za razmislimo: i oni su željeli živjeti. I oni su imali strah od smrti kakav mi imamo. Sada taj strah osjećamo, mnogo ljudi ima smrtni strah o virusu i njegovim posljedicama. Danas prolazimo kroz iskustvo smrtnog straha. O ovome trebamo razmisliti i proširiti tu svijest među ljudima (jer nam je priroda omogućila to iskustvo): pogledajte, isti strah koji osjećamo mi danas, osjećala su možda i sva bića koja smo ubili tokom svih ovih godina. Imali su veliki strah od smrti, bojali su se dok smo ih ubijali za meso, užitak, udobnost naše kože. Stavljali smo ih u laboratorije i nanosili im bol, zapravo smo ih mučili i kasapili - sva su ta bića osjećala strahove i bol, u laboratorijima, cirkusima, zoološkim vrtovima, klaonicama, farmama mliječne industrije i industrije jaja. Oni vjerojatno prolaze ista iskustva kao i mi, iste strahove, jer je strah od smrti povezan s našim primarnim instinktom, instinktom za preživljavanje. Svi ga imamo. I zato taj strah ne možemo izbjeći ni promijeniti ga: jednog dana morat ćemo umrijeti. Sve što se rodi, mora i umrijeti.

Ta je svijest vrlo važna danas: ne posjedujemo ništa od Zemlje, ne možemo ništa posjedovati, vječnost nam nije dostupna. Naravno, vječni smo na razini duše, ali obično o tome ne razmišljamo, mi gledamo ovu inkarnaciju i priželjkujemo vječnost, trudimo se sačuvati ovo tijelo, ovaj život - i tako dolazi do straha od smrti. Ali, vrijeme je za redefiniranje, svaka kriza je vrijeme redefiniranja, i zato ova generacija ima sreće. Jer, u nezagađenoj atmosferi, kod kuće, u izolaciji, kad nemate mnogo posla i u meditativnom ste stanju i kad nema obilja jer je proizvodnja usporena pa konzumirate samo ono nužno i nema emocionalnog jedenja, imate dosta vremena za razmišljanje i drukčije činjenje: mudro iskoristite ovo vrijeme. Prvo, povežite se sa sobom i razvijte razumijevanje: da hodate ovom zemljom i vi pripadate njoj, a ne ona vama. Zemlja će vas prekriti prije ili kasnije. U ovom kontekstu, dakle, dobro se pozicionirajte, s dobrohotnošću, suosjećanjem, zahvalnošću, velikom zahvalnošću i svjesnošću. I s nesebičnošću. Konzumirajte ono što želite, dijelite ono čega imate u obilju, i pobrinite se da je ljudima oko vas bolje, da imaju više nade, ravnoteže i stabilnosti zbog vas.
Želim vam veliku sreću i odlično zdravlje. Uvijek sam s vama. Volim vas.

Mohanji

Jedan je virus bacio čitav svijet na koljena. Mislim da je ovo prvi put da se suočavamo s ovakvom situacijom. U povijesti kakvu poznajemo, mislim da se ovakva epidemija nije dogodila, bilo da je uzele manje ili više života, kao kuge u prošlosti, no panika je ovaj put pogodila 7,5 milijardi ljudi u svijetu, na ovaj ili onaj način. Najdrastičnija stvar kojoj svjedočimo je kolaps ekonomskog sustava, pri čemu virus utječe na sve nacionalne ekonomije.

Vrijeme je da zastanemo i promislimo. Jedan virus bacio je svijet na koljena. Virus diktira uvjete našeg života. I s čitavim našim tehnološkim napretkom, moći, visokom svijesti, znanstvenim napretkom ne možemo se boriti s virusom. Tako da, postoje mnogi čimbenici koji nam pokazuju kako smo bespomoćni.

Ovo je jasan znak naše bespomoćnosti. Mnogi me ljudi pitaju koje bi mantre mogle pomoći u ovakvom trenutku. Mantre zasigurno pomažu. Mantre su vibracije, odnosno frekvencije. Ako povisite frekvenciju, imunitet vam raste. I mantra koja mi sada pada na pamet je Gayatri mantra za koju svi znaju. Pjevanje ove mantre mnogo će pomoći vama i vašoj zajednici, Ovo je odavno dokazano.

Gayatri mantra
Om Bhuur-Bhuvah Svah
Tat-Savitur-Varennyam
Bhargo Devasya Dhiimahi
Dhiyo Yo Nah Prachodayaat

Također, Mahmrityunjaya mantra je moćna mantra koja pomaže.

Maha Mrityanjaya Mantra
Om tryambakam yajaamahe
Sugandhimpushti-vardhanam
Urvaarukam iva bandhanaat
Mrityor Mukshiya Maamritat

Dakle, mantre svakako pomažu. Ispjevavanje mantri pomaže, odvojenost pomaže. Društvo mora redefinirati svoj način postojanja. Dosad smo živjeli poprilično neosjetljivo, nesvjesno neosjetljivo. Nije nas bilo briga za ništa osim nas samih. Nije nas bilo briga za ekologiju; nismo brinuli za okoliš u kojem živimo. Uvijek smo se mnogo žalili i govorili o svojim pravima umjesto o odgovornostima. Ovo je vrijeme, kad nas je virus doveo do jedne nove razine svjesnosti, da postavimo određena pitanja u svom životu.

Što to zapravo radimo? Što smjeramo? Je li ovo sve što mi jesmo? Vrlo je važno da definiramo što je to humanost, čovječnost, da to definiramo mnogo preciznije u ovom kontekstu i vremenu u kojem se nalazimo. Jako je važno. Jedna od najvažnijih svari koje možemo raspraviti je koliko smo posvećeni ekologiji, odnosno okolišu? Slijepo smo slijedili svoj osjet okusa, svoje želje, maštu, svoje užitke. Nismo nikad razmišljali kako će se oni odraziti na svijet oko nas.

Lovimo, ubijamo životinje koje su željele živjeti. Ubijamo razne životinje za svoju zabavu, užitak, udobnost svoje kože. Manipulirali smo tolikim bićima, mnoge smo uništili. Sad je vrijeme za podmirenje duga. Ovo je znak odmazde, kad nam priroda pokazuje tko je glavni jer, virus nas remeti, remeti nam život, remeti našu svakodnevnicu, čak ekonomiju. Na svakoj razini utječe na nas. No, ako pogledate na svijet iz drugog ugla, ljudska bića su najgori virus koji je svijet ikad vidio: zahvatili smo i zagadili smo svaki kutak svijeta, zemlju, vodu, zrak, nebo. Zagadili smo svaki kutak. Mnogo smo štete učinili.

Ovo je pravo vrijeme za razmisliti o tome. Izvadili smo naftu iz utrobe Zemlje, iako nam je priroda dala tri izvora energije: sunce, vodu, zrak. Čisti izvori energije. Umjesto njih, odabrali smo izvlačiti naftu iz unutrašnjosti Zemlje, naftu koja je trebala podmazivati i balansirati Zemlju. Zato danas ima više prirodnih katastrofa, potresa, mnogo pojava povezanih s nestabilnošću Zemlje. Kad je Zemlja nestabilna i mi smo nestabilni. To je prvo. Drugo, zbog našeg nesavjesnog načina života, Zemlja se zagrijala, imamo 'globalno zatopljenje', koje također utječe na nas u svakom trenutku. Imamo topljenje ledenjaka, koje ugrožava izvore i zalihe pitke vode. Vidimo kako se razine mora podižu i kako će potopiti neke otoke i obale. I to je, opet, uništavanje života. Vidjeli smo tsunamije kako zahvaćaju i ubijaju mnoge ljude. Stoga, priroda uzvraća udarac na sve to. Priroda se bori zbog naše neosjetljivosti.

Vidjeli smo šumske požare. Većina njih su navodno uzrokovani ljudskom rukom. Zapalili smo šume i milijarde životinja je umrlo; hektari zemlje bili su devastirani. Toliko uništenja dogodilo se u posljednjih stotinu godina. U međuvremenu, tehnologija raste. Živimo u doba Interneta. Sve je to vrlo pohvalno. Izvanredno je. Svijet se povezao. Međutim, jesmo li postali svjesniji? Jesmo li doista iskoristili ovu svijest za širenje naše ljubaznosti i samilosti u ovom svijetu? Apsolutno ne!

Još se borimo u ime pohlepe. Živimo za profit; poslujemo zbog profita. Ne zanima nas uzrokuje li naše poslovanje poteškoće za okoliš. Toliko smo neosjetljivi. U ime novca, u ime profita kompromitiramo mnoge stvari. Kada kompromitiramo čovječanstvo, gubimo humanost. Čega god smo se dotakli, ponašali smo se poput virusa. Previše govorimo o religiji, ali o ljudskosti ne govorimo. Zapravo, humanost je najbolja ili najvažnija religija. Mi smo jedna vrsta. Trebamo govoriti o nama kao vrsti trebali bismo razgovarati o nama u pogledu onoga što možemo učiniti za ovu Zemlju  što mi možemo učiniti za ovaj svijet? A ne što mi možemo uzeti iz ovog svijeta. O tome stalno govorimo.

O pravima smo uvijek govorili, ali vrijeme je da govorimo o odgovornostima. Ovo je vrijeme za razmišljanje o tome koliko će ljudi umrijeti zbog ovog virusa. Kao što znamo, toliko je zemalja pogođeno. Dolazi do zabrane putovanja. To utječe na komunikacijske kanale. Putovanja između zemalja više nisu jednostavna. Poslovanje prijevoznika je pogođeno. Stoga možemo vidjeti da utječe na svaku razinu postojanja. Bolnice su prepune. Lijekovi nisu prikladni odnosno nisu svi lijekovi prikladni. I dalje vjerujem da će za ove vrste virusa biti prikladni samo prirodni lijekovi. Ali, imamo li prirodu da bismo nabavili te lijekove? Ovo je još jedno pitanje. Zemlju smo učinili toliko neplodnom da nam zemlja više ništa ne može dati. Zemlju smo koristili na vrlo neosjetljiv način.

Stigli smo do faze u kojoj uopće ne razgovaramo s ljudima. Na ljude gledamo kao na profitne centre, na profitni potencijal ili kao izvor zarade. Ne vidimo ljude, ne vidimo životinje, ne vidimo ptice, nikoga i ništa ne vidimo. Postali smo otoci. Tada shvatimo da nas je virus bacio na koljena, bacio je cijeli svijet na koljena. Devastirao nas je. To je sada kao treći svjetski rat. Ne između zemalja, nego između prirode i jedne vrste - ljudske vrste. Ovo nije kraj. Nemojte misliti da se ovdje završava. Jednom kada ovaj virus prestane, ljudi će se vratiti na svoj stari način života. Nakon toga opet ćemo stvoriti nešto; kolektivna svijest će stvoriti ovakve slučeje. Želimo osvojiti Zemlju. Ne možemo osvojiti Zemlju; Zemlja nas osvaja.

Nijedno ljudsko biće nikada nije osvojilo Zemlju. Bila je to samo iluzija. Ljudi su govorili, "Uz puno bogatstva i imovine, kupujemo sredstva i štedimo puno stvari." Do kada? Sve do naše smrti, sve do našeg groba. I to je to. Ne možemo ništa ponijeti odavde. Jedino što možemo imati dok postojimo na Zemlji jesu iskustva koja stičemo. Sva iskustva kroz naših pet osjetila - oči, uši, nos, usta i kožu i kroz procesore. Emocije se obrađuju u umu, informacije se obrađuju našim intelektom, a materijali koji održavaju naše postojanje obrađuju se kroz ego. To je sve što imamo. Stoga imamo pet osjetila i tri procesora. Ukratko, sve zajedno - iskustva. Neke nazivamo dobrim iskustvima, neke nazivamo lošim iskustvima. To je sve što imamo. To je život. Koliko u ovom životu štetimo svijetu, štetimo ljudima i štetimo prirodi? Narušili smo sve. Sve smo izmanipulirali. I sada plačemo. Što ćemo sad?

Vrijeme je da se redefiniramo. Vrijeme je za redefiniranje čovječanstva, za ponovno definiranje ljudskog postojanja na Zemlji. Vrijeme je. Ne možemo više biti otoci. Ne možemo više biti izolirani. Moramo se ponašati odgovorno. Dok čitamo u novinama, mjesto na kojem je sve počelo u Kini bilo je tržište divljih životinja. Divlje životinje trebaju biti u divljini, što rade na tržištu? Također, koliko se ubojstava još uvijek događa? Trofejni lov se događa. Zemlje poput Afrike nude svoje divlje životinje na lov, za novac. Nije ih briga. Ljude to ne zanima. Zašto ubijamo nešto za svoje zadovoljstvo? Nije li to skretanje s puta? Nenormalno je ubiti neko biće, uzeti život od bića, koje želi živjeti. Nenormalno je da ljudska bića razmišljaju ovako.

Moramo redefinirati svoje postojanje. Moramo preći na biljnu prehranu. Moramo prihvatiti okoliš. Ne bismo trebali koristiti nikakve materijale (poput gnojiva) koji će naštetiti ili zagađivati Zemlju ili njena bića. Morali bismo ih u potpunosti odbaciti. Trebali bismo život učiniti čišćim, lakšim i boljim. Trebali bismo promatrati svaku vrstu kao dio ove Zemlje, kao dio nas, kao dio suživota. Sve vrste imaju ista prava na Zemlji, istu vrijednost na Zemlji. Ne možemo reći da smo superiorni i da smo oslobođeni od instinkta, jer imamo inteligenciju i maštu. Nismo superiorni. Kada znamo da smo superiorni? Kada dodamo vrijednost okolišu oko nas, kada ne zagađujemo Zemlju, kada ne manipuliramo i ne uništavamo Zemlju niti uništavamo život. Kada ništa od toga ne učinimo, tada možemo reći da smo profinjena vrsta.

Nedavno su šumski požari iz prošle godine, uništili milijarde bića. Mnogo je flore i faune bilo devastirano. Ako je požar namjerno podmetnut, nema milosti, nema opraštanja. Zato što smo stvorili vlastito groblje, iskopali vlastiti grob i sada se ne možemo žaliti. Kad priroda pokaže tko je glavni, sve što možemo je sjediti, gledati i moliti se. Ali moliti se kome? Moramo se moliti za sebe, da budemo razumni, osjetljivi, puni ljubavi, da budemo ljubazni, suosjećajni, da budemo ljudska bića. Humanost je najviša stvar koju možemo izraziti za vrijeme ljudskog postojanja. To je sve što moramo učiniti.

Dakle, ovaj je virus definitivno upozoravajuće zvono za nas, našu vrstu u cjelini. Odbacimo sve podjele kojima smo se zabavljali; kasta, država, kultura i boja. Virus se nikad nije obazirao na njih. Virus nije imao granica. Virus nije provjerio na kojoj je granici, utjecao je na sve. Doista je vrijeme za promišljanje i za djelovanje. Ako to ne učinimo, ako ne postanemo jedna globalna obitelj, jedna vrsta - ljudska vrsta - izvan kasta, zemlje, kulture i religije, ako se ne pobrinemo o Zemlji, s jednakom ljubavlju kao što vodimo brigu o našoj djeci, nemamo budućnost. To je važno učiniti.

Želim vam dobro zdravlje, želim vam stabilnost i želim vam veliku svjesnost. Molim vas, proširite ovu poruku svijetu. Recite ljudima da je vrijeme da se ujedinimo i budemo zajedno. Još jednom vam želim dobro zdravlje.

Mohanji