Tečaj intuitivnog udaraljkanja

S veseljem vas pozivam u još jedan tečaj intuitivnog muziciranja udaraljkama koji će se održavati utorcima od 19. veljače do 7. svibnja.
Na njemu možete naučiti kako se muzički izraziti s osjećajem. Kako svirati ujedno slobodno i odgovorno. Kako se „pustiti s lanca” i kako u tome podržati druge.
Možete uživati u tome kako čitava grupa ubrzava ili usporava kao jedno, a bez ikakva dogovora i znaka. Možete se izdivljati u bučnom kaosu da bi možda tek nakon toga mogli uživali u strpljenju i jasnoći grupe koja svira malo, tiho i polako.

Ukratko, igrat ćemo se i komunicirati muzikom te, možda najvažnije od svega – voditi svoj muzički izraz baš ondje gdje ga želimo, ali i možemo povesti.
Molim vas da se prijavite i postavite sva pitanje putem donjeg obrasca za prijavu.
Hvala
-------------
TEČAJ je namijenjen svima bez obzira na glazbeno (ne)iskustvo.


TERMINI su utorcima od 18 do 20:00 h (19. veljače do 7. svibnja - ukupno njih 11). Tečajcima poklanjam jedan individualni sat koji će se s novim polaznicima održati što prije, najbolje prije samog tečaja, a s ostalima do njegova kraja.

Na početku termina sviramo jednostavne, zabavne i progresivne vježbe kojima njegujemo "meke glazbene vještine". U drugom dijelu te vještine koristimo u slobodnoj, intuitivnoj grupnoj svirci u kojoj je dobrodošlo i izražavanje glasom i pokretom. Na kraju termina možemo malo komentirati te podijeliti dojmove i iskustva.

MJESTO održavanja je lijep i topao Mali Masters u Teniskom centru Maksimir, na pola puta između Kraša i Dubrave.

GRUPA je mala, do najviše devet polaznika.

OPREMA
Imam za vas dovoljno bubnjeva – djembee, konge, dun-dunove i tarabuku, kao i razne druge udaraljke. No imate li svoj instrument, nosite ga što češće.
Sve termine snimam profesionalnim audio snimačem i te snimke šaljem svim polaznicima. Nekad ćemo i na samom terminu nešto od toga poslušati i komentirati.
Dio svirke sa šestog termina jesenskog tečaja možete poslušati ovdje.

-----------
BONUS
Na jedan termin doći će nam i moj partner u ovom radu, već 20 i više godina Porinovac, a danas najviše intuitivni glazbenik Valent NT Wave Samardžija. Podijelit će s nama dio svojeg glazbenog iskustva, predstaviti nam Beatbusters radionicu ritma i pružiti nam iskustvo sviranja uz neki od svojih žičanih instrumenata. Ovdje možete poslušati snimku jedne baš takve svirke s tečaja 2017.

Na jedan drugi termin doći će moj drugi partner Predrag Trkulja, glazbenik te graditelj i serviser glazbala koji u Zagrebu izrađuje i oslikava vrhunske keramičke tarabuke. Govorit će nam malo o akustici bubnjeva te o važnosti odabira instrumenta i njihovu održavanju.
Bude li u grupi veći broj vas koji ste taj njihov doprinos već doživjeli, dogovorit ću nešto drugo.
------------
U nastavku možete pročitati moju muzičku biografiju, moju muzičku viziju i tekstić o, kako ih nazivam, mekim glazbenim vještinama koje ćemo na ovome tečaju njegovati i koristiti
Veselim se novim glazbenim avanturama:)
Naprijed i u zdravlje,
Nino
----------------------------
MUZIČKA BIOGRAFIJA, sažetak:
- 38 godina glazbenog iskustva
- završena osnovna glazbena škola i tri razreda srednje (glavni predmet – udaraljke)
- nekoliko naprednih tečajeva zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića
- sedam godina održavanja glazbene edukacije upotrebom udaraljka
- glavna preokupacija intuitivno, spontano, improvizacijsko, slobodno, ali odgovorno muziciranje u skupini
- Arktik, Intubeat, Šomazguni, Naturalna Mistika, Kenkedenke, RDK, Mak Murtić & Ensemble, Nomad Jam, Bass Culture, Jahstice Sound, Sjećanja lovca na lisice, Mrlja…

https://soundcloud.com/ninoorepicpercussion

Produžetak:

U osnovnu glazbenu školu krenuo sam s devet godina, odnosno prije njih 38. Nakon što sam je završio još sam tri godine pohađao srednju, s udaraljkama kao glavnim predmetom. Već sam tada, s 14 godina, počeo svirati bubnjeve u autorskom jazz-rock bendu koji su osnovali danas cijenjeni jazz glazbenici Ivan Kapec i Josip Joe Pandur. Malo kasnije, s nekih 16 u velikoj dvorani Lisinskoga pratio sam kao solist na bongosima skupinu od 20-ak plesačica na godišnjoj smotri plesnih punktova Tihane Škrinjarić. U sljedeće tri godine sviram u jednom cover blues i jednom autorskom pop bendu. Dolazi rat i ulazim u nekoliko godina gotovo potpune sviračke pauze.

Prije 20-ak godina dobivam od brata na poklon konge i krećem ponovo redovitije svirati. Najviše uz reggae i dub dj-e te kao redovit gost u bendu RDK. Negdje oko 2010. krećem na radionice zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića gdje s dijelom polaznika osnivam afroudaraljkaški bend Kenkedenke koji uspješno svira sljedećih pet godina.

Uskoro ulazim u cover reggae bend Naturalna mistika u kojem sviram udaraljke uz legendarnog Borisa Leinera i sve redom velike hrvatske glazbenike poput Jasne Bilušić, Žana Jakopača, Igora Pavlicu i mnoge druge. To mi se iskustvo pokazalo ključnim za veliki napredak moje glazbene karijere.

Jedan od meni najdražih glazbenih pothvata dvije su probe i koncert s Makom Murtićem & Ensemble u zagrebačkom Vipu.

Posljednjih šest godina surađujem sa Žanom Jakopačem (Šo!Mazgoon) – u Naturalnoj Mistici te kasnije duetu, triju i kvintetu, odnosno obnovljenim Šomazgunima.

Zahvaljujući suradnji s glazbenoimprovizacijskim pokretom Nomad Jam prošle godine još jednom nastupam u Lisinskom – ovoga puta u maloj dvorani – na događaju na kojem je 10 do 15 glazbenika na pozornici (od kojih se mnogi ranije uopće nisu ni poznavali) pružalo podršku našoj velikoj saksofonistici Vesni Gorše.

Najnovija platforma, u kojoj mogu svirati najviše intuitivno do sada, projekt je Arktik naše svjetski priznate konceptualne umjetnice i aktivistice Vesne Mačković.

Glazbenom edukacijom upotrebom udaraljki bavim se već sedam godina. Glavni mi je cilj rada s polaznicima grupnih i individualnih termina buđenje i jačanje u njima glazbenika improvizatora. Slobodnog – ali i odgovornog glazbenika. Intuitivnog i osjetljivog – ali i stabilnog i prilagodljivog. Spontanog i izražajnog – ali i glazbenika koji pruža jasnu, odlučnu i stabilnu podršku drugima u njihovu slobodnom izrazu. Na tom putu vježbamo važne "meke" glazbene vještine poput slušanja, glazbene komunikacije, pronalaženja vlastitog zvučnog mjesta u skupnoj svirci te korištenja dinamike i tempa kako bismo intuitivnim (slobodnim, ali odgovornim) muziranjem te stvaranjem različitih grooveova što bolje izrazili svoju vlastitu nutrinu te glazbeno istraživali i ostvarivali svoj vlastiti sadašnji trenutak.

----------------

SRŽ MOJE MUZIČKE VIZIJE i potrebe u slobodnom je, ali i odgovornom muzikalnom izrazu. U traženju i stvaranju groovea koji nam najbolje odgovara svima. U komunikaciji glazbom. U izrazu koji u jednom trenu može biti vlastito glazbeno igranje, „puštanje s lanca”, ludovanje zvukom i istraživanje vlastitih glazbenih potreba, apetita, žudnji i strasti, a već u drugom čvrsta, staložena i jasna podrška u tome istome nekom drugom. Izrazu koji može jednom biti repetitivan poput šamanskog ili indijanskog bubnjanja, drugi puta „eksperimentalan”, kaotičan, bez ikakvog ritma i tempa, a treći puta pak neki rock, d'n'b, reggae ili afro groove. Poslušajte na mojem Soundcloudu kako to zvuči u praksi. Meni je i dalje gotovo nevjerojatno što sve mogu odsvirati „početnici”, samo zahvaljujući svojem talentu (mislim da ga imamo svi) i ovom inovativnom (a vjerojatno i praiskonskom) pristupu muzici i muzičkoj edukaciji.

--------------------

MEKE MUZIČKE VJEŠTINE

Vježbe za udaraljkaše kojima se služim u svojoj glazbenoj edukaciji razvijam već sedam godina. Neke sam pokupio od svojih učitelja i modificirao ih, neke su proizvod vizije željenih rezultata, a neke su nastale potpuno same, „usput“ na mojim radionicama i tečajevima. Prvi sam puta s njima krenuo u želji da udaraljkašima ponudim nadopunu za one tečajeve djembea i drugih udaraljki na kojima se, zbog stavljanja težišta na učenje pojedinih ritmova, ne stigne značajnije baviti drugim važnim, „mekim“ elementima glazbe. Iskreno, veselilo me i da ću kasnije s tim glazbenicima moći još ljepše i slobodnije zasvirati. Glazbene vještine koje tako razvijam su slušanje (sebe i drugih), glazbena komunikacija, osjećaj za tempo, dinamika, improvizacija, slobodno (ali odgovorno) sviranje u skupini te traženje, stvaranje i igranje grooveom 

Slušanje

Čovjek je biće navike. Usredotočivši se u početku na raspored tonova i ruku u napamet naučenim dionicama, „brejkovima“ i solažama te na njihovo precizno izvođenje (da se ne bi "pogriješilo"), udaraljkašu često nije lako svirati, a ujedno imati pozornost na nečemu drugome. Recimo, na karakteru zvuka vlastitog bubnja i osjećajima koje on u sviraču proizvodi. Ili na tome što točno sviraju neki drugi svirači u skupini, kao i tom koliko im se sviđa zajednički glazbeni „rezultat“. Zbog toga mi je slušanje najvažniji element skupnog glazbenog izraza koji kao glavni okvir glazbenog odnosa aktiviram već prvom, iznimno jednostavnom, ali važnom vježbom. Tu vještinu kasnije dodatno razvijam i drugim progresivnim i zabavnim vježbama.

Tempo

Zapadnjačka se glazba baš ne snalazi bez čvrsto određena tempa. Njegova stega može katkad i popustiti, dopuštajući osobniju i izražajniju izvedbu, no to je obično rezervirano tek za one glazbenike koji su s metronomom, tempom, sviračkom tehnikom i notacijom već na „ti“. Narodi Afrike, jasno, nisu poznavali metronom. Tempo njihovih ritmova ovisi samo o osjećaju osobe koja ritam vodi. Ona ga zadaje „pozivom“, a isto će tako bilo kada ubrzati i usporiti prema vlastitu nahođenju. No njihov je život – od rođenja okružen prirodom, ritmom i udaraljkama – a time i odnos prema glazbi u velikoj mjeri (možda i u najvećoj mogućoj) povezan s vlastitom prirodom i prirodnim ritmovima. To je doista teško usporedivo s našim, civiliziranim odnosom prema životu, prirodi i glazbi (iako se baš glazbom možda tome možemo najviše primaknuti).

Kao neki kompromis (a i dobitno rješenje) u ovim vježbama metronom uvodim samo u jednom dijelu termina i to na početku tečaja sve više, a onda prema kraju opet sve manje. Zanimljivo mi je i znakovito koliko nekima isprva bude teško držati se metronoma… Čini mi se da većina nas sama od sebe nesvjesno ubrzava, pretpostavljam i zbog nestrpljenja kojim nas je ovaj užurban svijet u kojem živimo uvjetovao 

Dinamika

Dinamiku doživljavam kao izuzetno važan element glazbe, a meni je ona možda i najkorišteniji alat intuitivnog glazbenog izraza. Nažalost, primjećujem da joj se često ne pridaje zaslužena pozornost pa velik broj udaraljkaša čitavo vrijeme svira jednako glasno (odnosno jednako tiho). Uvođenje dinamike u glazbenu vještinu vidim kao velik korak na putu od pukog reproduciranja određenih sljedova različitih tonova ka istinskom muziciranju, sviranju, odnosno izražavanju i komuniciranju glazbom.

Improvizacija

Slobodno glazbeno izražavanje ne odnosi se samo na „solaže“. To može biti i samo još jedan dodatni ton u nekoj naučenoj dionici, odnosno ritmu. Ili u toj istoj dionici samo malo glasnije odsviran jedan udarac koji mijenja karakter cijeloga ritma. Ili pak malo unaprijed ili unatrag u tempu pomaknut (ili tiše/glasnije odsviran) samo jedan dio ritma, čime se dobivaju različiti „grooveovi“. Kada tako improviziram, zapravo sviram ono što mi izlazi ravno iz duše, iz nesvjesnog, iz tijela, mimo uma. Kroz ruke na opnu bubnja ispuštam svoje osjećaje, žudnje, nade, strahove… strast ili strogoću… spokoj ili veselje…

Sviranje u skupini

Dosadašnja iskustva govore mi da intuitivno sviranje, odnosno spontano, slobodno (ali odgovorno) glazbeno izražavanje u skupini olakšavaju upravo vježbe slušanja, dinamike, improvizacije i osjećaja za tempo. Gotovo isto kao i u nekom drugom obliku druženja (zajednička je razmjena osobnih izraza i dijeljenje iskustava sudionika), vidim da je za muziciranje u skupini važna i komunikacija koja se među sudionicima odvija na mnogo načina i razina, a ovim se vježbama olakšava i poboljšava dovodeći tako do boljeg povezivanja i većeg užitka.

Groove

Groove je valjda razumom najneopipljiviji element glazbe pa mi o njemu nije baš zahvalno i jednostavno izražavati se općenito. Zato ću pokušati iznijeti samo vlastito iskustvo i viziju. Za mene, groove je jednom riječju – glazba. A s više njih – groove mi je čipka koja i obrubljuje i prožima čvrstu osnovu tempa i potku ritma i daje im smisao i ljepotu. Zbog groovea sviram i slušam glazbu i plešem. U elektronskoj glazbi obično ga ne mogu naći, a doživljavam ga kada sviraju živi glazbenici, pogotovo oni koji svirku ne temelje na savršenom tempu i poznavanju skladbe nego na slušanju. Glazbenici koji su prisutni u sadašnjem trenutku i „grizu“ iz note u notu. Groove mi je onaj element glazbe zbog kojeg na plesnom podiju „oživim“ kada se u nekoj elektronskoj stvari pojavi glas ili pak instrument koji doista svira netko živ. Stvara mi osjećaj da glazba „kopa“, „melje“, „miluje“, „vrišti“, „jauče“, „smije se“, „škaklja me“ i nasmijava... Od gruva se ježim i izgubim u transu bez misli. Osjetim povezanost s onime tko ga stvara. A sam ga stvaram dinamikom, neočekivanim notama i frazama koje je gotovo nemoguće zapisati, „prljavim“ sviranjem, sviranjem malo ispred ili malo iza metronomskog (vremenskog) mjesta na kojem bi određena nota matematički „morala“ sjesti, i još tko zna čime...
Doživio sam više puta da neki glazbenici već na samom početku svojeg glazbenog puta groovaju kao ludi i ne znajući što čine. Beskrajno uživam svirati s njima i slušati ih, koliko god usput „griješili“, „posrtali“, „gubili se“... I prije i poslije toga neki od njih tvrde mi da oni „ne znaju“ svirati. Kao da je glazba samo do znanja i kao da glazbeno znanje jamči mogućnost doista muzikalnog izraza…

------------------
"Ne moramo znati korake da bismo zaplesali. A kad već plešemo, koga briga za korake…"

Kenkedenke:

Naturalna mistika:

Šomazguni:

Mimika: