Kad je u pitanju tri sata plesa s potpuno nepoznatim ljudima, mnogi vole da nema iznenađenja... na DreamDanceu u Zagrebu bilo je upravo tako – sve je izvedeno u skladu s pažljivom i detaljnom najavom organizatora objavljenom na njegovim stranicama.
Nakon kratkog upoznavanja i davanja osnovnih nezaobilaznih uputa, voditelj više ne govori puno riječima, ali zato glazbom pripovijeda – mitove, bajke, priče, basne... Pomno probrana lista vrlo različitih, a odlično izmiksanih, beat-ova sa svih strana svijeta, NIŠTA mainstreama... sve to kroz lagani uvod, ubrzanje, pa kulminaciju i smirenje... huuu, imaš vremena i materijala doživjeti sve!
Na ovakvim radionicama čest problem je ozvučenje, no Denis je profesionalac – on sve svoje nosi sa sobom : ). Svjetlosni kapacitet dvorane ponudio je ono osnovno što ovakvom zbivanju treba, a to je dimming light, pa se na opće zadovoljstvo malo „igralo" s tim. Inače, dvorana ima i full-wall ogledala, što nekome pomaže... a kome odmaže, ta/j na korištenje dobije povez za oči.
Interakcije među plesačima (kretačima : ) i s voditeljem ima malo, ali to je i ideja – suočavanje sa sobom i rasplesavanje. Glazbene koncepte voditelj možda varira po željama od radionice do radionice, ali poanta pristupa jest da ti ponudi idealne uvjete, a ti onda u takvim okolnostima imaš šansu "učiniti nešto" u sebi i sa sobom. To zvuči jednostavno, ali zapravo ovisi o tome što si u stanju, koliko konstruktivno možeš biti "sam/a sa sobom".
To, dakle, ni u kom slučaju nije nadomjestak za izlazak u disco niti za clubbing..., recimo da su negdašnji rave-party-ji bili nešto u tom smjeru, ali tamo si zaista bio/la sam/a, čak i kad bi ti bilo jako loše ili ti trebala medicinska pomoć... i nije se pazilo na tijelo. Ovdje se itekako pazi na ljude i unutarnja povezanost je prisutna.
Danas na izlascima ljudi često uzimaju neku supstancu kako bi uopće mogli ugodno biti s drugima (cigarete i alkohol pritom stoje prvi i drugi na listi). Ovdje nema „dizalica" ni „spuštalica", niti verbalne ili fizičke interakcije s drugima; samo prostor, tijelo, glazba i ti... mogli bismo gotovo reći: meditacija u pokretu.
O tebi ovisi koliko ćeš se tjelesno angažirati, ali ako si dopustiš da te Denovi afro-ritmovi ponesu, gubitak kilaže ti ne gine. : ) Treba se dobro hraniti taj dan do par sati prije plesa, tako da nemaš potrebu jesti nakon toga, nego da odmah poslije radionice odeš spavati. Kako svijest ostaje bistra, imaš šanse kontrolirati se i izbjeći i upalu mišića. A, kad se „prokolani" kisik i serotonini u tijelu ne moraju boriti s otpuštenom mliječnom kiselinom – sljedeći dan si pomlađen/a i doslovno blaaažen/a! ; )
Poklon i zagrljaj na kraju zbivanja ostaju lijepe uspomene na dobro djelo učinjeno sebi, dobrobiti kojega ćeš možda već sutra potajno proslijediti drugima... pa ipak, nemoj misliti da nema ljudi kojima ovakva večer neće biti super. Ne može svatko dva i pol sata slušati zvuk koji ne referira na našu svakodnevicu, i još se pritom stalno kretati i uživati u tome... zato:
provjeri se, rukavica je bačena! :)
Recenziju je iz vlastitog doživljaja napisala Mirjana Grabovac
Više o DreamDanceu ima ovdje.
