Današnje vrijeme u kojem živimo, doba je velike transformacije.
Ljudi se bude, promjene unutar nas dešavaju se intenzivnije nego ikad prije i taj impuls transformacije prepoznaje i slijedi sve veći broj ljudi.
Sukladno sve većem broju ljudi koji se bude i započinju svoje transformacije, pojavljuje se i sve veći izbor literature i ljudi koji rade sa osobama koje traže pomoć i podršku na tom području ljudskog života s obzirom na sve veći stres, bolesti, strahove vezane uz materijalnu egzistenciju, neadekvatne odnose i sl.
I dok neki kroz razne tehnike iscjeljivanja, prognoziranja budućnosti, uvida u prošlost, skidanja uroka i sličnih disciplina, stvaraju svoj kult ličnosti i oni su ti koji rješavaju životno važnih pitanja osoba koje im dolaze tražiti pomoć i podršku, postoji i drugi pravac djelovanja koji kroz razne druge tehnike i pristupe uče ljude kako da sami poboljšaju ili stvore svoje zdravlje, osvijeste svoje potencijale i vrijednosti i time preuzmu ‘uzde života’ u svoje ruke.
Zavisno od nivoa svjesnosti osobe koja traži pomoć i podršku, odlučiti će se za jednu od tih mogućnosti ili će možda izabrati neku kombinaciju između tih mogućnosti.
I dok odlazak kod prvih ne zahtjeva i neki daljnji angažman osobe osim odlaska do te osobe jer će ‘sve riješiti netko drugi’, odlazak kod ovih drugih zahtjeva ‘rad na sebi’ i dodatni angažman.
Dugoročne dobrobiti ‘rada na sebi’ nemjerljivi su u odnosu eventualne kratkoročne dobrobiti odlaska kod osoba koje će umjesto vas rješavati vaše probleme.
Ali i taj ‘rad na sebi’ ima najmanje dva pristupa :
– težak, mukotrpan i iscrpljujući ‘rad na sebi’ jer nešto ne valja pa je nužno nešto promijeniti i
– radostan, istraživački i stvaralački ‘rad na sebi’ jer sve valja ali osoba želi iskusiti stvaranje novog sebe
I dok osobe koje ‘rade na sebi’ jer nešto ne valja, 95% svog vremena provode kopajući po svim svojim negativnostima, nakupljenim teškim emocijama i nastojeći razriješiti ‘griješni’ dio sebe, a eventualno 5% vremena provode u istraživanju svojih vrijednosti, sposobnosti i talenata, stvaraju si time dodatni stres i nerijetko završe razočarani sa ‘radom na sebi’ jer se još više ‘uvale u probleme’ što je i logična posljedica ulaganja njihove energije u pravcu onoga što ne valja.
Osobe koje radosno, istraživački i stvaralački pristupaju ‘radu na sebi’, samo 5% vremena provode u suočavanju sa svojim uzrocima koji su ih doveli do stanja koje žele promijeniti, a 95% vremena provode u istraživanju i provođenju svojih potencijala, vrijednosti i talenata, kreirajući na taj način život kakav žele.
Takav ‘rad na sebi’ ne zahtjeva nikakav napor, naprotiv, dobrobiti takvog pristupa odmah su vidljivi, ‘rad na sebi’ je lagan, uzbudljiv, poželjan, radujemo mu se, stvara nam dodatno slobodno vrijeme.
Što manje ‘radite na sebi’, a ako i radite, neka to bude vaša najuzbudljivija i najbezbrižnija igra koju ste se ikada igrali. A tada će i efekt biti najbolji.
I sav ostali život neka vam također bude najuzbudljivija i najbezbrižnija igra.
Koju radosno igrate sami sa sobom i sa svima koji dotiču vaše živote!
Damir Barušić
♦
